Već dugo postoji pritisak da stalno trebamo biti pozitivni i sretni. Ako niste, društvo vas teže prihvata u svim sferama. No stručnjaci ističu da to nije normalno niti održivo. Loše stvari se događaju…
Smiješite li se i vi u kameru svog mobitela iako uopšte u tom trenutku niste sretni? Koliko puta ste drugima rekli da ste dobro, a zapravo ste se raspadali iznutra? Koliko puta smo zapravo zatomili svoje prave emocije zato što to nije društveno prihvatljivo? Stručnjaci kažu – previše puta, i to nas može koštati duševnog mira.
Sreća i pozitiva postali su obaveza današnjeg društva – na poslu, u društvu, trgovini ili kod kuće sa porodicom. Svi žele da ste sretni ili barem pozitivni. Knjige o samopomoći pružaju savjete kako se prestati brinuti, opustiti se i uživati u trenutku te kako otpustiti sve na što ne možemo uticati.
Šefovi na poslu takođe žele da svi zaposlenici budu sretni i nasmijani. Danas je postalo normalno da bez puno razmišljanja na pitanje „Kako si?“ odgovaramo isključivo ovim rečima: „Super/Izvrsno/Dobro, hvala na pitanju!“.
Ali sreća sama po sebi nije prikladna reakcija na mnogobrojne životne situacije, kaže Svend Brinkmann, profesor psihologije na Sveučilištu Aalborg u Danskoj.
Vjerujem da bi naše misli i osećaji trebali reflektovati svet. Kad se dogodi nešto loše, svima bi trebale biti dopuštene negativne misli i osjećaji jer to je način na koji doživljavamo svet – ispričao je Brinkmann za Quartz magazin.
Prirodno je željeti sreću jer se zbog nje osjećamo dobro, isto kao što se dobro osjećamo kad nas zagrli voljena osoba ili kad jedemo finu hranu. Ali, prava pozitivnost i pritisak da svi i stalno trebaju biti pozitivni su dvije potpuno različite stvari, ističe Brinkmann.
– Život je divan s vremena na vrijeme, ali je ujedno i tragičan. Ljudi umiru, gubimo ih tokom života, a ako nam je dopušteno iskazivati samo pozitivne emocije, ovakve stvarnosti pogodiće nas jače i intenzivnije kada se dogode, a dogodit će se – dodaje Brinkmann.
Najveći je problem kad sreća postane naš rekvizit, zaključuje Brinkmann.
I drugi psiholozi širom svijeta slažu se da u današnjem društvu, pritisak na ljude da budu pozitivni i sretni raste iz dana u dan.
– Sva ova propaganda oko „pozitivnog mišljenja“ stvara utisak da je nečija sreća potpuno u njihovim rukama. Samo promenite stav, stavite osmeh na lice i sve će biti u redu, ali očekivati trajnu sreću nije razumno. Živimo u svijetu u kojem postoje rašireni rasni, seksualni, vjerski i drugi oblici ugnjetavanja. Ove društvene stvarnosti loše utiču na ljude i za mnoge je svakodnevna sreća nedostižna – objašnjava doktorica Peg O’Connnor za magazin Byrdie.
Sreća više nije osjećaj, postala je tražena roba
Kako bismo dobili uvid u ovu novu sreću, potrebno je razumjeti kako je sreća iskrivila definiciju same sebe.
– Već neko vrijeme se društvena i poslovna sreća guraju u prvi plan kao najveća vrijednost jer tehnički sreća osigurava bolje zdravlje i produktivnost. Sretniji parovi, sretniji radnici, i uopšteno sretniji ljudi, imaju tendenciju biti produktivniji, društveniji, mirniji i više se drže društvenih i zakonskih pravila. Ali, budući da američka kultura napreduje na monetarnoj dobiti, korporacije su to znanje preuzele, upakovale, prodale i vratile nam ih u obliku knjiga za samopomoć, kurs za meditaciju i „mirnih“ plakata. Drugim rečima, sreća je tokom posljednje tri decenije postala profitabilna – napominje Hefferon.
Ovom stanju u društvu je doprinela i kulturno-naučna potraga za „srećom“.
– Psihologija je prešla iz proučavanja depresije u proučavanje sreće. S tim prelaskom, počeli smo osjećati pritisak da budemo sretni i da međusobno uspoređujemo koliko smo sretni – izjavio je Hefferon.
Nerealna očekivanja
Problem s pozitivnim mišljenjem je postao puno veći od reklama koje prodaju savršenu sreću.
– Kao društvo smo postali vrlo netolerantni prema negativnim osećajima. Ljubavne jade, tugu, nezadovoljstvo i gubitak pretvorili smo u patološke poremećaje i zaboravili da su to sve normalni ljudski osećaji. Društvo, pogotovo američko, je pod povijesnim uticajem puritanaca i njihovog načina života u kojem nema mjesta za osećaje – kaže psihijatrica Nancy Sachar Sidhu.
– Na prvi znak tuge, društveno prihvaćeni odgovori su potiskivanje, lečenje ili pretvaranje. Pogotovo na društvenim medijima kako bismo sve oko sebe (ali i sebe) uvjerili da se ništa loše ne događa. Mislim da ove reakcije idu ruku pod ruku s današnjim brzim riješenjima za sve – objašnjava Boardman.
Društveni pritisak da uvek budemo pozitivni i sretni ne sme postati razlog da prestanu tražiti svoju sreću, dodaje Boardman. Umjesto toga, psiholozi ističu da je sasvim normalno da ne možemo uvijek biti sretni 100 posto sa svim aspektima svog života. Dugotrajna pozitivnost i sreća kao stanje nisu održivi.
Trebamo prihvatiti ono što ne možemo kontrolisati
Nije normalno ni zdravo stalno biti, ili se praviti, sretan. S vremenom to postaje breme i svi ostali osećaji postaju preteški za podnošenje i reagovanje, a s tim započinje zatvoreni krug imitiranja sreće.
– Stalno raditi na tome da jednom budete sretni ili prisiljavati druge da budu „sretni“ je suprotno našoj biološkoj i neurološkoj konstrukciji. Ovakvo ponašanje će rezultirati nezadovoljstvom i sve lošijim osećajima – kaže Hefferon.
Naše prave emocije i dalje će biti dio nas jer su rezultat hemijskih i hormonalnih reakcija u telu koji nisu uvek racionalni i koji se ne mogu kontrolisati.
Bolji pristup negativnim emocijama
– Jedan od mitova o emotivno zdravim ljudima je da oni ne proživljavaju negativne emocija kao tugu ili bijes. Ključna razlika je ta da emotivno zreli ljudi ne pridaju velik značaj takvim osjećajima i ne dopuštaju im da preuzmu njihov svijet. Naprotiv, oni te emocije koriste kao prednost – da im daju novu perspektivu i pomognu im nositi se s bilo kojom situacijom – objašnjava Boardman.
Negativni osjećaji nisu uopće tako loši kao što bi društvo želelo da ljudi veruju. Oni imaju svoju svrhu.
– Podsjećaju nas da postavljamo pitanja, premišljamo se oko već oblikovanih mišljenja i prihvatimo nove ciljeve. Negativni osećaji nam pomažu da donosimo teške životne odluke i promjene te da se maknemo od loših uticaja i prihvatimo nove ciljeve – savjetuje Boardman.
Znači, sljedeći put kad čovjek osjeti tugu, stres ili nesigurnost, ne treba se uvjeravati u mantru „Sve će biti dobro“ ili „Samo pozitivno“ već treba istražiti taj osejćaj – čime je podstaknut? zašto baš sada?
– Proučite te emocije, razmislite o njima, doživite ih. Ako čovjek zaključi da je nešto ozbiljno treba potražiti pomoć. A ako je samo prolazna nesigurnost ili tuga, treba i njih proživjeti – zaključuje O’Connor.
Izvor: Ženski kutak
