Već kao djevojčica naučila sam kako se emocionalno isključiti da bih preživjela. Taj osjećaj nesigurnosti u vlastitoj porodici oblikovao je moj odnos prema sebi i drugima. Naučila sam da velika osjećanja nisu teret, već vrijedne informacije koje zaslužuju prostor. Danas, nakon godina samoproučavanja i prihvatanja, znam da sam ja ta koja drži prostor za svoje emocije i da je to ključ mog emocionalnog zdravlja.
Ova priča otkriva kako okruženje koje ne podržava izražavanje osjećaja može ostaviti duboke posljedice, ali i kako je moguće izgraditi novi odnos prema sebi kroz samopomoć i svjesnost. Stručnjaci ističu da je prepoznavanje i prihvatanje vlastitih emocija prvi korak ka iscjeljenju i zdravijim vezama.
Za žene koje su odrastale u sličnim uslovima, važno je znati da nisu same i da je moguće naučiti kako pružiti sebi sigurnost i ljubav koju nisu dobile u djetinjstvu.
