Čini mi se da često zaboravljamo da uživamo u životu. Da zaboravljamo na jednostavnost. Na ljepotu onoga što nosimo u sebi, tražeći nešto da nas uljepša.
Jeste li lijepe same sebi? I ako niste, zašto ne? Jesu li vam lijepe vaše prijateljice, radne koleginice, žene oko vas? Šta vas i njih čini lijepima?
Kakva god da postoje, mjerila ljepote su različita. Neke žene imaju lijep, razoražavajući osmijeh, neke imaju fantastičnu energiju koja i vas tjera da budete bolji, nekome je klasično lijepa vanjština, nekome ono nešto što nosimo u sebi.
Lijepe smo kada smo srećne i zadovoljne, to je tako istinit kliše! Zašto onda ne učinimo sve što možemo za svoju sreću?
Zašto su žene umjesto toga odlučile da ih injekcije, plastična hirurgija, brdo nove odjeće i cipela čine srećnima? Niti koje zatežu obraze, injekcije koje bockaju u čelo, doze nečega dovoljne za punije usne, baš ova nova haljina, sve to je kratki trenutak sreće. Opipljivo, a nedovoljno za užitak.
Što smo starije, tako se mijenjamo i priroda jednostavno ne dozvoljava da je pobijedimo. Sve što mi želimo da podignemo i da zadržimo negdje gore, priroda uporno vraća dole i zato vjerujem da je nemoguće poboljšati se injekcijama. Kada prođe još nešto vremena, kada koža na vratu ili rukama bude otkrivala svaku našu godinu, na licu će samo ostati tragovi zatezanja koji nisu nimalo lijepi.
Naprotiv.
Da u starosti ne bismo nosile ružne tragove najboljih godina, hajde da se uljepšamo smijehom, dobrim prijateljima, inspirativnim ljudima. Dobro, može i malo šminke, ali uz to dodajte i nove izazove, čašu vina, poljupce, knjigu, jogu, redovne ljekarske preglede, putovanja.
Dodajte pozitivne misli i nemojte misliti da je ono što ste do sada uradili najgore na svijetu. Iz toga izvucite najbolju pouku koja će eliminisati buduće greške.
Više gledajte u sebe, a manje u stvari koje vam odvlače pažnju od najbitnijeg: ljepota je tamo gdje je najmanje tražimo. U nama.
Autorica: Dijana Radulj (pravazena.com)
