Pomislili bi da Snjeguljicu opisujem ako kažem da joj je kosa crna kao drvo ebanovine, a koža bijela kao snijeg. Izgledala je kao cvijet maka, u crvenoj haljini sa crnom kosom kada sam je vidjela prvi put, moja Posavka, kojoj posvećujem ovu priču. Samra Šakanović Prigić, mlada žena iz Orašja, gdje svojom moći dominira rijeka Sava, oko koje se život odvija, lijepe žene stasaju i mak cvjeta u svojoj crveno-crnoj ljepoti. Ukoliko uhvatite signal Radio postaje Orašje, možete čuti Samrin milujući glas, po kojem odmah shvatite da ga nosi hrabra, postojana i istovremeno nježna žena. Aktivistkinja, spisateljica, kreatorka, feministkinja, donedavno manekenka, radio i TV voditeljka, fascinirala me ljepotom, stavom i mladošću iz koje bukti prefinjena poduzetnička snaga. Najviše me ipak privukla činjenica da je sav prihod od svoje prve knjige namijenila ženama koje se bore s opakim bolestima. Slične priče je ispričala u svom prvencu po imenu Posavka, zbirci priča o snazi žene, najviše ilustrovanoj kroz intervjue sa posebnim ženama Posavine, koje naizgled žive savim obične živote u malom mjestu pored Save, no kroz razgovore s njima i kroz upoznavanje sa izazovima koje je život pred njih postavljao, Samra je opisala i dio svog sazrijevanja i pružila čitaocima pregršt primjera iz života običnih žena iz komšiluka, te ih dovela u paralelu sa životima proslavljenih žena, kao što su Katarina Kosača, Marija Terezija, Marija Kiri, i druge.
Zaključak koji možemo uvijek izvesti jeste da snaga žene počiva na izraženoj poduzetničkoj kreativnosti, samosvijesti, snazi u isticanju feminističkih stavova i istančanoj religioznosti, što i jeste tema ovog serijala priča o uspješnim ženama.
Samra, bez obzira na veliku razliku u godinama i činjenicu da je ona tek žena u procvatu, dok ja pokušavam održati svježim svoje prezrele latice, bila mi je velika inspiracija za početak pisanja mog serijala od 12 izuzetnih žena Bosne i Hercegovine. Ona, mlada žena od 28 godina, islamske vjeroistovijesti, u Orašju, gdje su, na žalost, dosta vidljive nacionalne boje , kao i podjele između dominantnih pripadnika bošnjačkog i hrvatskog naroda, nedavno se udala za svoju jedinu i pravu ljubav, Dražena, koji je katolik. Naša poslijeratna BH realnost govori nam o tome da su brakovi između ljudi različitih religijskih odrednica, na žalost sve rjeđe. U svom odrastanju i formiranju sebe kao samosvjesne i snažne žene, Samra ističe dva dominantna muška lika, oca i muža. „Odrasla sam u obitelji punoj ljubavi“, veli Samra: „naša kuća bila je srušena u ratu, a moji otac i majka snalazili su se kako su znali i umjeli da bi sestrama i meni priuštili sve što je potrebno za sreću, i ne znajući da nam je njihova ljubav bila najveća odskočna daska u životu.“ Koliko je uloga oca bitna za oblikovanje kćerke u hrabru i samostalnu ženu, govori rečenica koju ističe u opisu svog oca: „Od malih nogu me učio da razlike između muškaraca i žena ne postoje, da se poslovi ne dijele po spolovima i da nikada ne budem služavka nikome, jer sam rođena za mnogo više.“
Ova žena rijetke ljepote imala je priliku tako upoznati nekoliko žena iz Posavine, koje su se borile sa karcinomom dojke i drugim teškim bolestima, neke trpile nasilje u porodici, većinom imale loše i druge životne prilike. No Samra je tad uvidjela da nisu dozvolile da ih napusti životna energija, da nisu pokleknule pred nedaćama, nisu dopustile da svojim izgledom odaju mučenice, nego su uzimale teret koji je život dao i nosile ga energijom koju možda upijaju iz moćnih neprekidnih sila rijeke Save. Kroz svojih sedam junakinja Samra nam je u emotivnim pričama o posavskim ženama otkrivala tipične ženske slabosti, ali i rast koji nastaje kada se sa svojim slabostima sučelite. Opisala nam je razgovor sa ženom kojoj se vratio karcinom dojke, za koji je vjerovala da je pobijeđen, suočavanje sa svojom spoznajom o, na primjer, propalom braku kod izuzetno religioznih partnera, o tome da slabosti postoje i kod drugih, a ne samo kod nas lično, da to što je neko lijep i nasmijan nije garancija da je zdrav, o tome da to što je neko religiozno opredijeljen ne znači da nikada ne može postati preljubnik, itd.
Sve ovo, Samra nam otkriva kroz spoznaju o suočavanju sa strahovima, kako ličnim, tako i strahovima koje viđamo kod drugih. Govori nam o onome što je i sama shvatila na osnovu svoje, ali i tuđe predodžbe o uspjehu, moralnim i drugim vrijednostima gdje zaključuje da je temelj svih ljudskih odnosa u ljubavi i da su suze sasvim ok.
Ne krije da joj je za sadašnji uspjeh i izgradnju životnih stavova dijelom doprinijela depresija u koju je nakon uspješne manekenske karijere nesvjesno upala. I pad je let, shvatila je Samra nakon dvogodišnjeg perioda unutrašnje ugašenosti, kada je, uz pomoć ljubavi koju joj je Dražen neprekidno i nesebično davao, shvatila da su životna zadovoljstva u davanju i pokazivanju blještavila svog uma. Tada je Samra odlučila da svoje emotivno odrastanje usmjeri na suočavanje sa strahovima i priznavanje slabosti. Kroz lepezu svojih aktivnosti posvetila se humanitarnom radu, pokrenula udruženje Nela, kojem je dala ime po svojoj majci, u znak zahvalnosti za svu ljubav i podršku. Od važnih žena, uz koje je učvrstila svoje feminističke stavove posebno ističe svoje dvije sestre, te sedam žena kojima je posvetila svoju knjigu, a koje su obogatile njen život svojom iskrenošću i nesvakidašnjim iskustvima. „Radila sam sa udrugama žena koje su pretrpjele seksualno nasilje u ratu i poslije rata, te ženama oboljelim od raka dojke. Nakon boravka u migranstkim kampovima, do kojih sam imala priliku doći volontirajući u Crvenom Križu, odlučila sam napraviti veliku humanitarnu akciju za migrante, posebno žene i djecu, gdje sam sa mlađom sestrom i članovima obitelji u jednom danu obukla i nahranila više od 400 migranta u Velikoj Kladuši,“ ispričala mi je. Udruženje Nela danas se bavi jačanjem međureligijske saradnje.
Ova mlada žena osjećajući veliku životnu energiju koju nosi u sebi postavila je cilj da pomaže drugima. Vjeruje u ljekovitost ljubavi uz priznavanje vlastith slabosti. U njenoj knjizi Posavka navodi biblijski citat iz Hvalospjeva ljubavi: „Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kada bih imao dar proricanja i znao sva otajstva i sve spoznaje i kada bih imao svu vjeru da bih i gore premiještao, a ljubav ne bih imao – ništa sam!“
Ljubav uvijek izvire iz nepomućene fantazije o svom postojanju i mi koji u nju vjerujemo imamo često potrebu tražiti potvrdu u istomišljeništvu. Upravo je moje iskustvo sa Samrom takvo.
Na kraju svoje knjige, Samra je ostavila dvije prazne strane i pozvala sve koji žele da napišu svoju priču. Nova zbirka zvaće se Bosanka. A ja sam na praznim stranama napisala priču o njoj, najljepšem cvijetu posavske ravnice.
Sanja Hajdukov je poduzetnica koja se bavi promocijom cjeloživotnog učenja u Erazmo Centru u Tuzli. Po zanimanju je inženjerka rudarstva i magistrica ekonomije, ali najviše voli da se bavi poslovnom komunikacijom i pisanjem.
