Kada se jednom pojavi loše raspoloženje teško ga je prekinuti. Ono samo sebe podržava. Jedna loša misao izaziva drugu, jedno loše sjećanje drugo i tako dalje. Eksperimentalna istraživanja to potvrđuju.
Bower je koristio hipnozu da bi kod svojih ispitanika izazvao različita raspoloženja. Kada je raspoloženje bilo izazvano ispitanici su dobili različite zadatke koji su se odnosili na učenje i dosjećanje.U jednoj situaciji ispitanici su naučili jednu listu riječi kada su bili sretni, a drugu kada su bili tužni. Poslije, kada su bili sretni lakše su se dosjećali riječi koje su učili u sretnom raspoloženju, a kada su bili tužni lakše su se dosjećali riječi koje su učili u tužnom raspoloženju.
U drugom eksperimentu od ispitanika se tražilo da tjedan dana vode dnevnik o svojim emocionalnim stanjima. Krajem tjedna ispitanici su hipnotizirani. Kod polovine je izazvano ugodno, a kod druge polovine neugodno raspoloženje. Zatim je od njih traženo da se dosjete što više događaja zabilježenih u dnevniku. Kao što je i predviđeno, ispitanici koji su bili u ugodnom raspoloženju sjetili su se više ugodnih događaja. Ispitanici koji su bili u neugodnom raspoloženju sjetili su se više neugodnih događaja.
Dakle, kada smo loše rasploženi skloni smo prisjećati se loših događaja koji još više pogoršavaju naše neraspoloženje. Na taj način vrlo je teško izaći iz začaranog kruga lošega raspoloženja. Ako smo, pak, dobro raspoloženi bit ćemo skloni prisjećati se ugodnih trenutaka što će održati dobro raspoloženje.
Depresivna osoba osjeća se loše ne zbog stvarne situacije nego zbog toga što sustavno pogrešno procjenjuje sadašnjost i prošlost. Istraživanja su pokazala da takvi ljudi, zapravo, imaju više ugodnih doživljaja nego što izjavljuju. Problem je u tome što te događaje vrlo brzo zaboravljaju. Zapažaju i pamte samo one negativne.
Depresivna osoba, dakle, opaža stvarnost manje ili više netočno. Ona je gubitnik, sadašnjost je frustrirajuća, a budućnost mračna. Ta tri vjerovanja nazivaju se kognitivnom trijadom koja uključuje sebe, svijet i budućnost.
Depresivni ljudi prihvaćaju svoja vjerovanja, a da se nikad ne upitaju u kojoj mjeri su ona točna. Stoga je za njih posebno značajno zapaziti da ta mišljenja nisu uvijek točna, te da postoje i drukčija koja adekvatnije reprezentiraju stvarnost. Zapažanje vlastitih negativnih razmišljanja i spoznaja da se može misliti i na drugačiji, pozitivniji način kod mnogih ljudi dovodi do promjene u gledanju na sebe, na druge ljude i svijet.
Iz knjige: Čuda se ipak događaju
Autor(i): Majda Rijavec
