Neki se ljudi prosto rode da bi se bavili sportom. Desi se ljubav prema lopti ili terenu, dese se geni, dese se godine rada i truda i tako nastaju uspješni sportisti i sportistkinje.
Naša armija SUPER ŽENA nije imuna na žene koje su se rodile da bi bile uspješne na sportskim terenima, a poslije uzor i vjetar u leđa nekim novim klincima i klincezama. Ako samo malo pretražite arhivu naših sjajnih žena, uvidjećete i sami da je to istina.
Danas se armiji pridružuje i jedna od najboljih košarkašica svoje generacije koju je BiH imala, danas uspješna ekonomistica, trenerica i fitness instruktorica iz Banovića – Amela Agić Lisičić.
Amela potiče iz sportske porodice koja joj je u genima ostavila talenat, ali dala sve od sebe da ona zavoli košarku i nauči kako se živi sportski život. “Posljedica” ovog porodičnog utjecaja bile su sjajne partije u svim selekcijama ŽKK “RMU Banovići”, brojna priznanja za sportske rezultate, kao i utakmice u kojima je nosila reprezentativni dres Bosne i Hercegovine.
Ista ta porodica joj je osim ljubavi prema košarci, usadila i odgovornost prema sebi i sopstvenom životu, pa Amela nije jedna od onih sportistkinja koje su zapostavile obrazovanje. Zato danas, pored sportskog backgrounda ima i diplomu ekonimistice.
Svi znamo koliko odricanja zahtijeva profesionalno bavljenje sportom. Da li Vam je sve lakše padalo budući da ste uvijek bili okruženi članovima uže i šire porodice?
Imala sam tu sreću da sam odrasla u sportskoj porodici, čak sam i svoje prve korake napravila na košarkašom igralištu na Zlači. Sa 7 godina počela sam da treniram košarku, zajedno sa svojom rodicom. Tetka mi je bila prvi trener, a poslije nje otac, tako da sam kroz cijelu svoju sportsku karijeru bila sa svojima i puno je lakše kada su tu sa tobom.
Bila sam luda za košarkom, djetinjstvo sam provodila na poligonu, igrajući basketa sa muškarcima. Zahtjevalo je to i dosta odricanja, čak sam i ekskurzije propuštala, zbog utakmica, a na izlaske tada nisam ni pomišljala jer jednostavno nisam bila u tom fazonu. Iako mi je otac bio trener, ja sam se uvijek više trudila, čak sam i sama individualno trenirala i voljela sam da trčim. Ujutro odem na trčenje, pa u školu i naveče na trening. 
Šta je najljepše što ti je sport donio?
Sport mi je puno toga donio. Na prvom mjestu je prekrasno djetinjstvo puno smjeha, putovanja, radovanja, sreće, kao i brojni prijatelji koje sa stekla zahvaljujući bavljenju košarkom. Kroz sport sam naučila zdravo da živim i da nikad ne odustajem. Nakon profesionalnog bavljenja i dalje sam ostala u sport. Iako sport, sam po sebi ima i neugodnih situacija kao što su povrede, ali iz svega nešto novo naučiš i iz toga izađeš jači.
-
- (preslik stranica monografije “Košarka u Banovićima” Zdenke Tadića)
Jedna si od bivših uspješnih sportiskinja koja se tokom sportske karijere posvetila i obrazovanju i završila fakultet. Kako si uspjela posložiti prioritete u tom periodu? Da li si tada shvatala koliko je bitno ili si bila u fazonu “uvijek ću igrati košarku, u školu idem samo zbog roditelja“?
Kada sam bila mala uvijek sam govorila da ću studirati DIF. U osnovnoj školi košarka mi je bila na prvom mjestu. Otac mi je bio trener, ali imao je strategiju da sve košrkašice iz njegove ekipe moraju biti odlične u školi, čak je išao u škole i provjeravao ocjene. Tako da sam znala da ću upisati fakultet. Poslije završene gimnazije “Meša Selimović“, sportski smjer, upisala sam Ekonomski fakultet. Često sam bila u tom fazonu „uvijek ću igrati košarku“, ali otac mi je uvijek ponavljao “prvo škola, pa košarka”. Na kraju se ispostavilo da je bio u pravu, na prvoj godini fakulteta imala sam povredu i dvije operacije koljena, koje su dovele i do kraja profesionalne košarkaške karijere.
Kao trenerica mladim košarkašicama i fitness instruktorica, do dan danas si na neki način ostala u sportu. Koliko je teško uskladiti sve obaveze – porodične, poslovne i ove koje se vezuju za sportske sale?
Osoba sam koja smatra da se sve može postići, samo je bitna dobra organizacija. Ali i svaki dan je novi početak i treba ga iskoristiti na sve moguće načina i prilagoditi svojim potrebama i željama.
Jedno vrijeme moj dnevni raspored je izgledao ovako: posao, trening sa djecom, fitness, pa moj trening. Bila sam trener mlađim košerkašicama 12 godina, ali s godinama počneš malo više da misliš na sebe i na prvo mjesto postaviš porodicu. Ipak, poslije napornog dana na poslu ja se opuštam trenirajući na fitnessu ili u teretani.
Šta ti je draže i izazovnije – uredski posao u struci u velikoj kompaniji ili sport?
Volim svoj posao koji radim, i drago mi je da radim u struci, ali na kraju dana opet dođe sport.
Sportski si tip žene, ali se jako dobro snalaziš i na štiklama – šta ti je draže? Smatraš li da izgled igra veliku ulogu za uspjeh žene, u bilo kom životnom polju?
Da baš sam tipičan sportski tip žene, koji se najudobnije osjeća u trenerci i patikama. Kada idem na posao najčešće nosim štikle, ali poslije podne patike. Neke moje klijentice sa treninga kada me sretnu u poslovnom izdanju, ne mogu ni da me prepoznaju. 
Naravno izgled je veoma bitan, pogotov u današnje vrijeme. Volim vidjeti žene koje su obučene prikladno za svaku situaciju. Izgled igra veliku ulogu danas, ali po meni ne mora biti presudan, možda je to sve samo dobro upakovano, treba malo zagrebati ispod površine.
Majka si predivne djevojčice. Koliko te je promjenilo majčinstvo?
Hvala, da imam predivnu kćerkicu. Majčinstvo me jeste promjenilo, tek sada shvatam svoju mamu. Postala sam dosta zrelija, brižnija i odgovornija osoba. Sada imam potpuno drugačiji pogled na svijet.
Neki ljudi kažu da je hrabrost na današnjem vremenu zasnovati porodicu i donijeti djecu na ovaj svijet. Kako ti to komentarišeš?
Da, nažalost kod nas je takva situacija da sam i ja jedna od tih koji tako misle. Ja živim u malom gradu i svi moji prijatelji sa kojim sam se družila su otišli, a bilo ih je mnogo. Samo njih par je ostalo, a ostali su otišli da bi svojim porodicama obezbijedili bolje sutra. Možda će nam doći malo ljepša vremena, bar se nadam.
Kako definišeš uspjeh i šta smatraš svojim najvećim uspjehom?
Uspjeh je relativan, ne posmatramo svi značenje uspjeha isto. Nekome je uspjeh udati se ili završiti fakultet, postati poznati sportista itd. Ne mogu da izdvojim ništa konkretno, ali bilo je tu dosta uspjeha u svim životnim poljima.
Koliko se razlikuje tvoj život sada od onog o čemu si maštala kao djevojčica?
Razlikuje se dosta. Kao djevojčica sam govorila da se neću nikada udati, a evo me udata, sretna i zadvoljna svojim životom.
Kad čuješ frazu „uspješna žena“ – na koga pomisliš?
Uspješna žena je ona koja se uvijek prilagodi okruženju, ona koja uzme najbolje iz svake situacije.
