Merima Džubur Grbić, nama svima poznata i kao DJ Mayra, žena je koja razbija društvene predrasude i koju raja voli! Kada govorimo o njenim zanimanjima, ne-tako-tipičnim-za-ženu, ona je u samom vrhu. S nama je razgovarala o poslu, posljedicama koje pandemija ostavlja na ugostitelje, društvenom životu u Tuzli i svojoj inspiraciji. A sve to, kroz veliku pozitivnu prizmu.
Svi koji vole i prate alternativnu scenu u Tuzli poznaju te kao DJ Mayru, ali većina ne zna kako je izgledao početak tvoje muzičke karijere. Reci nam nešto više o tim prvim koracima i hrabrosti da se na ovim područjima upustiš u tu priču.
Ne mislim da sam bila hrabra. Bila sam radoznala i prije svega naslušana muzike, a mogla sam se pohvaliti i bogatom bazom muzike koju sam gradila godinama. Spontano, kroz razgovor sa prijateljem u taksiju, došli smo do dogovora da dođem u jedan kafić da puštam svoju muziku. Dogovor je bio da je nastup za tri dana. To je bio neki moj početak, 2001. godine. Spontano, prirodno, u skladu sa mojom velikom ljubavi za muzikom. Nikada prije mog prvog nastupa nisam razmišljala o tome da uopšte želim biti DJ. Izgleda da je DJing mene tražio i našao me!
Osim što se baviš DJ-ingom, također si ugostiteljica. Možemo reći, nažalost, da se ta dva zanimanja u BiH i dalje karakterišu kao muška. Da li smatraš da žene u tim sferama imaju drugačiji tretman od muškaraca?
Imala sam ideju koju sam počela da živim. Uz određene zavrzlame i teške periode, ali ko ih nema? Jeste bilo teže, ali ne samo zato što sam ja žena u poslovima ne-tako-tipičnim-za-ženu, nego i zato što sam ponudila nešto drugačije; jedan novi pristup i muzici i DJ-ingu, kao i ugostiteljstvu. Ali sve to što mi je tad bilo teže postići i za što sam morala da zapnem malo jače, danas smatram jednim malim bogatstvom više. Prema tome, ja mislim da je to do tebe! Imala sam drugačiji tretman, nailazila sam na razna podmetanja i ogovaranja, ali nisu me svi pokušavali oboriti, bilo je i raje koja mi je pružila ruku, a oni su snaga. To su pravi ljudi. Ovi drugi vas kroz neko vrijeme prestanu interesovati, a sve što je danas ostalo od njihovih niskih udaraca pretvorilo se u vic!
Koliko je situacija sa pandemijom pogodila tvoje profesije i da li ima velike razlike u poređenju sa prijašnjim periodom?
Pandemija je pogodila obje moje profesije, najviše finansijski. Ali mi nikada nismo prestali da radimo, da se trudimo i budemo optimistični – i više nego ranije. Znate kako čovjek nekako prirodno počne jače da se trudi onda kada je kriza; e tako i mi u Urban BeaTZ-u. A i moji setovi su na jednom svojevrsnom stand by-u, šute i nadograđuju se. Treba iskoristiti ovo vrijeme upravo u tom pravcu: u jačanju unutrašnje strukture. I samo strpljivo čekati da se završi ovo ludilo pa da se vratimo makar tamo gdje smo bili! Dobra strategija i planiranje je zadnjih mjeseci ključ za opstanak.
Urban BeaTz Lounge Bar je već dugi niz godina velikom broju Tuzlaka omiljeno mjesto za uživanje u dobroj atmosferi. Imate odličnu suradnju sa umjetnicima iz čitave BiH i često organizujete jedinstvene event-e u Tuzli. U čemu pronalaziš inspiraciju za sve to?
Moja inspiracija je uvijek bila u dobroj kvaliteti programa, da sve do kraja bude kako treba. A to mi je i svojevrsni izazov. Uvijek sam htjela ponuditi nešto neviđeno, nešto novo i originalno. Uživala sam svim srcem svaki put kada bismo uspješno organizovali neki novi koncert, izložbu, noć poezije, party… Ne mogu reći da nam je ikada propao neki događaj. Ljudi su svaki nagradili svojim dolaskom! Sve što radimo u Urban BeaTZ-u radimo kvalitetno, predano i detaljno. Naši gosti to prepoznaju i poštuju.
Možeš li nam reći nešto više o sistemskom okviru za ugostiteljske objekte u Tuzli i zašto se, prema tvom mišljenju, već godinama ne otvaraju nova alternativna mjesta za izlaske?
Mislim da je najveći problem u odustajanju bez istinske borbe. Ništa ne može da uspije preko noći. Sve počne sa lijepom i dobrom idejom, ali nažalost fali dosljednosti.
Mnogobrojne reakcije su se javljale kod ljudi kada je uveden policijski sat tokom pandemije u svijetu, najviše sa osvrtom na ograničeno radno vrijeme klubova i barova. Mogli bi reći da kod nas policijski sat traje već godinama, budući da se muzika gasi oko 23h. Kako ta restrikcija utiče na tvoj biznis i znaš li koji je uopće razlog takvim restrikcijama?
To je dugogodišnja negativna pojava u našem gradu… Gašenje muzike u 23h sa radnim vremenom nešto dužim od 23h, ali bez muzike. Niko nije tražio da muzika ide do 03 ujutro, ali muzika do 23h je zaista premalo za bilo šta – i za izlazak i za biznis kakav je ugostiteljstvo. Trenutni policijski sat je večernji izlazak još više smanjio, za tri sata u biti, jer smo prethodnih godina zimi imali dozvolu da radimo do 01h. Međutim ljudi su sada počeli izlaziti malo ranije, tako da ko hoće da izađe na kafu sa pijateljima naći će način. A dosta gostiju se zbog straha i povuklo, samo nekolicina praktikuje dolazak na kafu ovih dana, tako da je policijski sat samo još jedna otežavajuća okolnost za ugostiteljstvo.
Da li vidiš konekciju između nedostatka pravog noćnog života u Tuzli i masovnog odlaska mladih?
Znam samo da bi Tuzla bila poželjnije mjesto za život ukoliko bi se zakonska uredba o emitovanju muzike do 23h promijenila. Samim tim bi se i noćni život normalizirao. 21. je vijek, a mi još uvijek o tome razgovaramo. Nikako da krenemo naprijed, pa koliko god! I turisti se zaista razočaraju kada dođu, taman sjednu i naruče piće, muzika se ugasi. I onda sjedi u tišini.
Vjeruješ li u promjene u 2021. godini?
Ne vjerujem u neke suštinske i velike promjene u 2021. Onda kada ljudi odluče da promijene svoj lični pogled na svijet, na stvarnost, na život, tek tada možemo da očekujemo promjene, a to se neće tek tako desiti. Upali smo u neku kolotečinu iz koje teško da ćemo izaći tako skoro, onako kao kolektiv. Ali opet kažem: sve je do nas i do naše lične rješenosti da pokrenemo stvari oko sebe.
Razgovarala: Maja Savić
Foto: Andrea Tešanović
