Nakon 17 godina braka i nakon što je proživio tešku borbu s rakom, muž je od nje zatražio da otvore svoju vezu za druge ljude. Rak je za njega značio novi život…
Svoju tešku situaciju ova žena otkrila je za Sydney Morning Herald. Njezino pravo ime je promijenjeno radi zaštite privatnosti. On je želio novi život, nove osjećaje. Ona je bila šokirana. Prenosimo njezinu ispovijest u cijelosti.
“Dok je moj muž imao rak, prolazili smo kroz težak period. Ali to nije bilo ništa dok nije ušao u remisiju i dok se nije odvio razgovor koji je preokrenuo naš odnos.
Njegova remisija bila je ogromno olakšanje, ali bilo je to i ponovno rođenje za njega. Učlanio se u teretanu, kupio novu odjeću i počeo izlaziti kasno s prijateljima, bez mene. Njegov libido bio je u šestoj brzini, moj nije bio ni u jednoj. Prošla sam od straha da ću izgubiti muža zbog rak do straha da gubim nešto drugo. Konstantan osjećaj tuge počeo je mijenjati olakšanje što je on ponovno dobro.
Niko ne uživa u teškim razgovorima. Ljubavnik ti može reći “moramo razgovarati”. Učitelj vašeg djeteta može tražiti sastanak nakon škole. Može se raditi i o groznoj pogrešci na poslu kada vas šef pozove na sastanak i zatvori vrata za vama. To nisu trenutci ni radosti ni slavlja. Osim ako ne težite svađi, teški razgovori obično znače da se nešto mora promijeniti. Ili su početak konflikta.
Devet mjeseci nakon što se rak povukao, moj muž je tražio da razgovaramo nasamo. Organizirao je čak i dadilju. Bio je nervozan.
Bila sam uvjerena da ima aferu ili da će me ostaviti. Sjedili smo u kafiću kraj rijeke; bilo je hladno za sjediti vani, ali on je želio pušiti.
Držao me za ruku. Rekao mi je da me voli. Rekao mi je da još uvijek voli seksati se sa mnom. I onda je bacio ultimativnu bombu: želio je da otvorimo naš brak i imamo druge ljubavnike. Ne samo on već i ja. Citirao je Dana Savagea i ispričao mi o monogamiji i poliamoriji.
Bila sam iznenađena i duboko povrijeđena. Unatoč sramu, otvoreno sam plakala. Vidite, zapravo sam bila ljuta na njega što se razbolio, zato što je to toliko poremetilo naše živote i onda je on došao s ovim – to je za mene bilo odbacivanje moje ljubavi i snage što sam cijelo to vrijeme njegovog liječenja sve držala na okupu.
Sljedećih dana, hodala sam okolo kao u snu. U mojoj glavi neprestano sam reprizirala taj razgovor i to često u čudnim trenucima – dok sam stavljala veš u perilicu, vozila se vlakom na posao. Osjećala sam se posramljeno, ridala sam i proklinjala svog muža što je predložio taj apsurdni put. Razmišljala sam da ga ostavim. Pitala sam se kako ću to objasniti djeci.
Očajna, suočila sam se s njim i rekla: Tko god da ona je, otiđi, po… je i vrati se poslije da razgovaramo. Negirao je da postoji druga žena. Predložila sam privremeno odvajanje. Rekao je da to ne želi. Umjesto toga, čekao je i bio brižan i pun ljubavi. Zagrlio bi me svaki put kad bi me vidio. PItao me kako se osjećam. Radio je više kućanskih poslova nego prije i češće kuhao večeru.
Pitala sam ga za emotivne rizike njegovog prijedloga. Što ako se netko od nas zaljubi u nekog drugog? Bit će to OK, rekao je, jer se mi i dalje volimo. Čuvat ćemo jedno drugo sigurnim. Želim povezanost s drugima, raspravljao se. Nije samo do seksa. Želim osjećaje, pričao je.
Osjećaje? Užasavala sam se osjećaja. Kako bih se pripremila na suočavanje s njegovim rakom, zaključala sam sve svoje osjećaje da zadržim posao, obitelj i kućanstvo funkcionalnim. On je želio pustiti svoje osjećaje u svijet? Imala sam vizije tsunamija suza kako razara moj život i stvara katastrofu.
Prošli su tjedni. Počela sam se pitati. Još uvijek sam bila ljuta na njega ali počela sam se prisjećati svoje slobode prije nego što smo se nas dvoje smirili. Bila je to poprilično luda ideja. Što ako? Kako bi ta otvorena veza izgledala?
Ponekad pogledaš unazad na svoj život prije djece – prije ozbiljnog života – i žališ što si izgubila ženu koja si nekad bila. Jednom davno, plesala sam po stolovima i nosila izazovnu odjeću. Riskirala sam i ljubila puno dečkiju. Mogu li se povezati ponovo sa ženom koja sam nekad bila? Počela sam čitati Dana Savagea. Gledala sam u zrcalo u svoje tijelo koje je prizvelo i hranilo troje djece i pitala se može li potaknuti želju u drugima. Unatoč tome što sam bila monogamna 17 godina, razmišljala sam kako bi izgledao seks s nekim drugim.
Otišla sam psihologu. Rekla sam joj da sam prestravljena od tuge, gubitka i osjećaja ranjivosti. Nježno je sugerirala da se u ranjivosti može kriti velika snaga.
Nikad nisam prestala voljeti svog muža. Kao i većina parova i mi smo prošli puno malih konflikata oko domaćinstva i uživali u mnogim blagoslovima. Ali toliko toga smo prošli zajedno i ja nisam bila spremna odustati. Bila sam spremna na nešto novo. Željela sam osjećati ponovo, iako me to strašilo. Bila sam spremna dopustiti sebi da budem ponovno ranjiva.
Nakon čitanja svega što sam mogla naći pronašla sam kolumnu sa seks savjetima u novinama o paru koji je otvorio svoju vezu, a terapeut je predložio seks-party radionicu “Znatiželja”. Nisam to tada shvaćala, ali otkrila sam nešto će biti naš ultimativni spas. Tri mjeseca poslije našeg prvog groznog razgovora, otišli smo na prvu seansu koja nam je omogućila sigurno mjesto za istraživanje i upoznala nas s nevjerojatnom grupom ljudi.
Glavna tema bila je koncept komunikacije, suglasnost i povratna informacija. To je tako jednostavna formula, a opet ima tako moćan utjecaj na vezu. Po prvi put u životu, pitala sam se mogu li tražiti ono što želim i biti otvorena da to primim. Osjećala sam se osnaženo. I znatiželjno jer nisam znala do čega će me to dovesti.
Nismo odjednom uskočili u sve dubine tog partyja. Gledali smo, razgovarali s ljudima i istraživali povezanost najprije jedno s drugim. Otišli smo ponovo sljedeći mjesec i mjesec iza toga. Sprijateljili smo se s drugim ljudima. Počeli smo flertati i par mjeseci poslije počeli smo viđati druge ljude i graditi odnose s njima.
Prvi put kad sam spavala s nekim drugim bilo je istovremeno i odlično i čudno. Njegova uzbuđenost i odnos prema meni godila mi je. Kada je rekao moje ime, osjećala sam se kao druga osoba, kao da me drugačiji glas promijenio. A onda sam se opet morala boriti kondomima! Nije znao što ja volim, morala sam mu reći. Takve razgovore nisam imala s mužem godinama. Morala sam ponovno naučiti kako iskomunicirati ono što želim.
Izlasci s drugima djelovali su opojno na mene. Jedno kratko vrijeme pružalo se jako puno mogućnosti, a moj ego i taština su uživali. Napravili smo profile na stranici za upoznavanje. Pronašli smo grupu za upoznavanje poliamornih ljudi i redovito je posjećivali. Upoznali smo ljude koji su bili novi u tome kao mi, i one koji su to činili godinama.
Bila sam iznenađena što sam dobivala više pažnje od mogu muža. Udana, poli žena u 40-ima je još uvijek poželjna, činilo se. U jednom momentu, morala sam isključiti notifikacije na porukama na mobitelu jer su dolazile cijele večeri, a moj muž je samo prevrtao očima.
Dogovorili smo se oko izlazaka i obiteljskih obaveza i što je prihvatljivo u smislu noćnih izlazaka i tko će kuhati večeru i odvoziti djecu na trening.
Ljubomora se rijetko javljala. Ne znam zašto. Ja sam se osjećala jako dobro što sam poželjna i zanimljiva drugim dragim ljudima da mi se činilo sasvim ispravnim i uravnoteženim da je i mom mužu tako. U pravilu su mi se sviđale žene s kojima je izlazio. Moj muž i ja smo i dalje vodili ljubav. Često smo pričali o tome zašto nam se sviđaju određeni ljudi i što trebamo jedno od drugoga. Povremeno smo uvodili i nove trikove i vještine koje smo naučili jedno od drugoga.
Danas, devet mjeseci poslije, stvari su se smirile. Novi spojevi su se usporili i mi smo uspostavili iskrene veze s drugim ljudima. Neke ljubavnike smo dijelili u troje ili u četvero. Neki su postali dobri prijatelji i upoznali smo ih s djecom. I muž i ja imamo svoje favorite. Naši ljubavnici ponekad ostanu prenoćiti. Večeraju s nama i donesu kolač i vino. Muževa ljubavnica donijela mi je cvijeće kad sam imala loš dan. Moj ljubavnik donio je igre da ih pokaže mojoj djeci.
Razgovor s djecom o našoj otvorenoj vezi bio je naš posljednji tabu. Muž je želio da to riješimo da bi mogao otvoreno pokazivati simpatije prema svojoj ljubavnici, ali ja sam bila zabrinuta kako će se nositi s tim. Jedne noći jedno dijete je primijetilo da nisam u krevetu i drugo jutro je pitalo gdje sam bila. Objasnila sam da mi radimo neke stvari drugačije, da se volimo ali da volimo i druge ljude. Bila je malo sumnjičava ali rekla mi je da joj to ne smeta dokle god se nas dvoje volimo, volimo nju i ostatak obitelji.
Shvatila sam da je to samo početak teških razgovora s djecom. Razmišljala sam koliko se naš život promijenio u proteklih godinu dana. Još uvijek volim svog muža, više nego ikad. Intenzivnost je jača zbog nove energije koje su nam donijele nove ljubavi. Sjećate se početaka u novoj vezi – želje da vidite njegovo lice, osjetite njegov dodir, čujete njegov glas?
Ovo je ujedno i slično i drugačije u isto vrijeme. Zaljubljena sam u njega, ali ta ljubav nema sigurnost kakvu ima ljubav s mojim mužem. Nema obećanja ili godina predanosti ali ima zabave i iskrenosti. Shvatila sam koje su moje ranjive strane i još uvijek me straše, iako su ujedno oslobađajuće. Kada odem od ljubavnika, uvučem se mužu u krevet, on me u polusnu zagrli, a ja sanjam o dvojici muškaraca koje volim. Moj muž me čini sigurnom. Osjećam se voljeno.”
