blog 10
Svaka čast Vatrenima, ali ovo su NAŠI HEROJI
Kao žensko koje obožava sport, ali fudbala nije neki ljubitelj, mnogo vatreno sam navijala za Vatrene tokom SP-a u Rusiji. Da jesam, iz srca, jer su meni susjedne nacije moje, skoro koliko i ova koja je zvanično moja. Iako mi nije pretjerano zanimljivo tjeranj...
Read more →
Odlučio sam da ona i ja nikada nećemo imati ništa posljednje
Pronašli smo se na Instagramu. Preziva se kao i ja i studira fotografiju. Danas smo dugo sjedili kraj Une, uprkos mojoj žurbi i nedostatku vremena.
Piše: Mehmed Mahmutović
Njen osmijeh ne dozvoljava slikarima da spavaju mirno. Naušnice kao da je sama nap...
Read more →
O odlascima…
Iako te ne ispraćam već pet godina na odlasku, znam da i dalje nervozno vrtiš pramen dok razmišljaš o polijetanju aviona. Taj ćin polijetanja te uvijek plašio, bez obzira što si voljela visine i nevjerovatne poglede odozgo.
Piše: Lejla Feukić
Iako već pe...
Read more →
Došla sam u godine kad moram da se natjeram da budem u godinama
Došla sam u godine
kad moram da se natjeram da pišem
Tako to bude kad ti hljeb u usta stavljaju slova
Gram slova daješ, tonu sebe prodaješ
Tako to bude, znam ja, duša prodana.
Došla sam u godine
kad moram da se natjeram da volim
Tako to bude kad ti ne...
Read more →
Sve je manje domaćica i “udavača”
Piše: Milica Vučković
Verujem da se svi sećamo kraja devedesetih i početka dvehiljaditih kada su nas, nakon relativnog finansijskog oporavka balkanskih zemalja, preplavile reklame potrošačkog sadržaja, a jedan od najčuvenijih slogana bio je “top-š...
Read more →
Nije dijete da ga ima svako
Interesantno je da nema skoro ni jedna “tateća” grupa ni stranica, ili ja nisam naišla ni na jednu. Što ne znači da se ovo što ćete pročitati ne odnosi na roditelje oba pola. Ako ste od onih koji zastupaju tezu da su djeca isključivo majčina briga, molim nemoj...
Read more →
A onda je tata napisao mami da je voli
Tako to biva kad s nekim odlučiš da dijeliš život. Kad se upustiš u tu avanturu, u kojoj iza svakog ćoška čeka neko iznenađenje. Ponekad je to puna korpa sočnih jabuka, nekad kanta govana.
Tako je to kad znaš da imaš nekoga s kim sve to možeš zajedn...
Read more →
Ja moram sve preživjeti
Ko zna koji put već osjetih težinu svih tih skela, što tako marljivo čuvaju građevinu. Zatvaraju se, sakrivaju sve ono lijepo i ružno na njima. Slično je i sa ljudima. Odavno već znaju kako sve ima kraj i da ne postoji ono savršeno. Postoje samo dopunjavanja...
Read more →
Lavice moja mala, neka ti je laka zemlja! Voli te mama! (2.dio)
*o željama i nadanjima koje je naša Zineta opisala prije nego se prihvatila tastature da ove teške životne trenutke prenese na "papir" čitajte u prvom dijelu ove kolumne OVDJE
Kad sam stigla u rodilište, čim su čuli dijagnozu, potvrđeno je da moram na hitan...
Read more →
Kupi karte za ljubav!
Petak veče.
-E, ćao, zvao me je.
-I, šta je bilo?
-Ništa, raskinuli smo.
-Stvarno? Šta ti je rekao?
-Da se nismo emotivno povezali i poslije neku priču o tome da on i ne može sada da ima bilo koga, ali to je nebitno, u prvoj rečenici je poenta.
...
Read more →