Breme plaćanja roze poreza (the pink tax) nosi samo jedna polovica našeg društva. U većini slučajeva, u potpunosti smo nesvjesni činjenice da roze porez postoji te na koji način on utiče na našu kupovnu moć. Koliko nas zapravo košta roze ovojnica brijača ili šampona, zašto dodatno plaćamo boju (koju nikada nismo ni birale kao omiljenu) i sve što stoji iza nje?
Šta je roze porez?
Roze porez se odnosi na dodatnu količinu novca koje žene plaćaju za određene proizvode ili usluge. Kao fenomen, roze porez predstavlja oblik cijenovne diskriminacije na rodnoj osnovi čiji se naziv veže na zapažanje da je većina proizvoda koji su pod uticajem ovog poreza upravo roze boje. Ponekad je ovo bukvalni porez, no ne uvijek, zbog čega se ova pojava lako svede na nivo mita. Ipak, bez obzira na porezne zakone države ili entiteta u kojem živimo, proizvodi koji su specifično reklamirani te namjenjeni za žene su najčešće skuplji od prozivoda koji su reklamirani za muškarce. Često, posebno kada je riječ o proizvodima za ličnu njegu, ne postoji razlika između muške i ženske verzije proizvoda. To jeste – osim činjenice da roze verziju plaćamo više. Klasični primjer ove pojave su brijači koje možemo kupiti u supermarketma ili drogerijama. Muška verzija brijača je plave boje, ženska vezija je roze boje. Oba brijača imaju isti broj oštrica, jednaku dršku i pakovanje. Ipak neizbježno, ženska verzija je skuplja nego muška. Roze porez se vezuje za proizvode koje koristimo na dnevnoj bazi, od ranije pomenutih brijača do šampona, krema za lice, dezodoransa i odjeće. Osim toga on uključuje i usluge kao što su šišanje ili hemijsko čišćenje. Dodatni problem je činjenica da se ovaj porez vezuje na proizvode koje žene koriste tokom čitavog života. Vjerovatno najbitnija stavka koja se tiče roze poreza je pitanje higijenskih menstrualnih proizvoda – uložaka i tampona. Svaka osoba ženskog spola shvata da ovi proizvodi spadaju u kategoriju neophodnih životnih potrepština. Ipak, u većini država ulošci i tamponi su oporezovani i dostižu visoke cijene.
Osoba ženskog spola je više u odnosu na osobe muškog spola, samim time – ženski spol predstavlja veći dio potrošačke mase. Time se kreira i ekonomska osnova na kojoj počiva roze porez. Ovaj fenomen je dakle rezultat ekonomske profitno orijentisane logike proizvođača. Kada postavimo ovu pojavu u okvire pravila tržišta, uzevši u obzir potrošačku prirodu našeg društva te općeg konzumerizma koji se forsira na globalnom nivou, shvatamo da je roze porez daleko od mita.
Ekonomska pozicija žena u Bosni i Hercegovini
Istraživanje portala Paylab.com iz 2019 godine je pokazalo odnos plaća muškaraca i žena u Bosni i Hercegovini. Prema istraživanju, u Sarajevu razlika između prosječne plaće muškaraca i žena dostiže čak 25%. U ostalim dijelovima BiH, žene prosječno zarađuju 17, 6% manje od muškaraca. Pored toga, istraživanje Međunardne organizacije rada (ILO) iz 2020 godine pokazuje da su razlike u stopama zaposlenosti muškaraca i žena u BiH zabrinjavajuće visoke – te sežu čak i 21%. To znači da je samo jedna od četri žene koje su u radno sposobnoj dobi zaposlena. Iz svega ovoga iščitavamo da žene teže dolaze do zaposlenja u našoj zemlji, a kada do njega dođu, primaju plaću koja je prosječno 17,6 % manja od plaće muškarca na istoj poziciji. No, čak i kada su žene u poziciji da zarađuju jednako kao muškarci (a vidimo da smo daleko od toga), svejedno plaćaju više novca za slične ili iste proizvode i usluge. Istraživanja vezana za roze porez dolaze do zaključka da žene plaćaju više nego muškarci 42% vremena. Upravo to je i problematika ovog poreza, koji neravnomjerno utiče na članove društva, pri čemu su najugroženije nezaposlene žene ili žene na nisko plaćenim pozicijama.
Sloboda novčanika ili moć izbora
Kanada, Indija, Malezija i Australija su ukinule roze porez, Velika Britanija je na putu ka tome. Ova tema, uključujući i pitanje oporezivanje higijenskih menstrualnih proizvoda je još uvijek pitanje spora u većini drugih država, isti slučaj je i sa BiH. Šta više, ova tema je rijetko ako i ikada uključena u parlamentarne rasprave u našoj zemlji.
Namjena ovog članka nije da služi kao materijal za političke dužnosnike ili da usmjerava promjene zakonskih okvira unutar kojih spada roze porez. No, on radije propagira shvatanje tržišta – kojeg žene čine većim dijelom, i toga na koji način to tržište reklamira i nudi proizvode. Ne samo to, već i kako ono reklamira proizvode koje žene iz ovih ili onih razloga koriste svakoga dana većinu svog života.
Tek kada shvatimo šta roze porez predstavlja, možemo imati apsolutnu kontrolu nad odlukama koje se tiču našeg novca. Poenta nije da su žene natjerane plaćati više od muškaraca. Shvatanjem roze poreza nam se otkriva zapažanje da su proizvodi reklamirani isključivo za žene generalno skuplji od onih koji se prodaju za muškarce. Marketinške strategije koje rezultiraju u skupljim proizvodima ‘za žene’, kao što su cijenovna diskriminacija i namještanje cijena postoje i učinkovite su u svojoj namjeni. Svejedno, ideja nije niti sugerirati ženama da takve proizvode ne trebaju kupovati. Emancipacija žena je kontinuiran proces koji se izražava na različite načine, a jedan od njih je i autonomija koje žene imaju nad zarađenim novcem. Izborivši se za svoje radno mjesto i svoj novac, žene su se izborile i za slobodu odabira toga kako će taj novac trošiti.
Ipak, svjesni smo i socio-ekonomske situacije naše zemlje a ranije navedeni podaci oslikavaju realnost života bosansko-hercegovačkih žena. Za mnoge od njih kupovina proizvoda koji su opterećeni roze porezom predstavlja čisti luksuz. Ulošci i tamponi su neophodni za osobe ženskog spola i kao takvi moraju biti pristupačni i dostupni svima, i to je područje koje mora postati dio javnog diskurza i rasprave koja može rezultirati pozitivnim promjenama. Pred BiH je još mnogo posla na ovom području. U međuvremenu, možemo uzeti u obzir roze porez i donositi informirane odluke o tome da li ćemo kupovati proizvode koje on uključuje ili se odlučiti za neku jeftniju opciju.
Piše: Melika Mahmutović, dipl.evr.stud
Foto: magoz.blog, feedingtrends.com
