Danas smo otkrili da šećer ne čini djecu hiperaktivnima. Zapravo, brojne studije su dokazale da uopšte ne utiče na ponašanje.
Jedna takva studija je pokazala da će majke koje misle da su njihova djeca jela šećer (Iako to nije istina) gotovo uvijek reći da se ponašaju hiperaktivno. Sa druge strane, ako ne misle da su njihova djeca jela šećer (čak i ako zapravo jesu) skoro uvijek će reći da se njihova djeca ponašaju normalno; čak i ako u oba slučaja nema neke primjetne razlike između ta dva ponašanja. Skoro sve je u glavama roditelja.
„Skoro“, kažete? Interesantno je za primjetiti i da ako dijete vjeruje da mu je dat šećer i da će ih šećer učiniti hiperaktivnima, neka djeca će se zaista i ponašati hiperaktivnije. Ali ovo je ponovo sve u njihovim glavama. Ako ne vjeruju da im je dat šećer iako su ga pojeli tonu, djeca neće reći da se osjećaju imalo drugačije i ponašaće se normalno. Ako im nije dat šećer, a oni misle da jeste reće da osjećaju „šećerni nalet energije“ i ponašaće se hiperaktivno. Ovo je manje-više samo misteriozni placebo efekat koji djeluje na malom broju djece.
Sa druge strane, kofein će definitivno učiniti dobar dio djece hiperaktivnijima. Dok mnogi roditelji hiperaktivnost djece koja uslijedi nakon pijenja gaziranih sokova pripisuju šećeru, zapravo je kafein glavni uzročnik.
U svakom slučaju, velike količine obrađenog šećera su loše za djecu (a i za odrasle!) na mnogo različitih načina; kao što se čini da je uvijek i slušaj, umjerenost je generalno dobar princip.
Sa druge strane, možda je najbolje jednostavno ne jesti; to je vjerovatno najbolji način da se izbjegne nezdrava hrana.
Izvor: Today I Found Out
