Mlada Banjalučanka Dragana Pašić zasmijaće vas i navesti na razmišljanje svojim aforizmima, ali i oduševiti crtežima i karikaturama. Diplomirana pravnica otkriva nam kako je „zalutala“ u svijet umjetnosti i gdje pronalazi inspiraciju za aforizme.
Koliko puta ste čuli da neko kaže čovjek se uči dok je živ i život je pun iznenađenja? I sami smo to bar jednom izgovorili. Ni Banjalučanka Dragana Pašić nije drugačija u tom pogledu. Međutim, ova mlada umjetnica po mnogo čemu se izdvaja od drugih. Kada je uvidjela da će potraga za poslom prilično potrajati, diplomirana pravnica počela je da piše aforizme, crta i slika. Jedina je žena u BiH i jedna od rijetikh u regiji, koja piše aforizme i crta karikature i portrete.
„Da sam odmah pronašla posao u struci, sigurno ne bih nikad počela crtati. Niti bih usavršavala hiperrealizam koji se može svakako usavršavati cijeli život. Činjenica da sam sve to postigla u samo tri godine možda je i najinteresantnija kod mene. Ono čemu se mnogi ljudi posvete, obrazuju, rade desetak godina, čak i duže, kod mene se to desilo apsolutno bez ikakvog plana i počelo samo da se razvija. Naravno uložila sam i veliki trud, ali bez prethodnog školovanja. Počela sam da crtam i pišem bez ikakvih ambicija, sasvim slučajno plasirajući na FB svoje radove“, priča Dragana.
Osim poznanika Dragana voli da crta i portrete slavnih ličnosti. Među njima već ima svoje fanove, a jedan od njih je svjetska pop ikona Robi Vilijams koji je na Twitteru pohvalio njen rad.
Iza sebe već ima samostalnu izložbu slika i karikatura, a njeni aforizmi našli su se u mnogobrojnim knjigama, ali i u antologiji „Srpska satira i aforizmi“ objavljenoj u SAD, zajedno sa velikanima književnosti našeg podneblja Ivom Andrićem, Petrom Kočićem, Radojem Domanovićem, Brankom Ćopićem. Treba li da spomenemo da njena ilustracija krasi naslovnu stranu ove antologije?
Dragana planira da i sama izda knjigu u kojoj će aforizme pratiti ilistracije i karikature. Inspiraciju za ovu kratku i direktntnu forumu izražavanje pronalazi u socijalnoj i političkoj sferi.
„Većina ljudi teži nekoj moći, hajde da je tako nazovem, jer se obično priključe u politiku i neke druge sfere, vrlo malo da bi pomogli nekoj ideji ili ljudima, a više da bi se sami istakli. Po tome se dosta razlikujem i mnogo je teško opstati kao takav i možda odatle proizilaze neke misli koje ljudi prepoznaju kao istinite i dobre“.
U vremenu kada se većina „lakta“ da bi došla do cilja, Dragana kaže da je kroz život vode vrijednosti od kojih ne planira do odstupi. Ili aforističkim rječnikom rečeno:
Uživam da stvaram svojim rukama.
Jedino mi laktanje ne ide od ruke.
Svjesna je da i umjetnici teško mogu da žive od svog rada i da sve profesije veže ista nit – težak put do zaposlenja.
„Svima je već poznato da se do radnog mjesta najlakše dolazi rodbinskim i političkim vezema. Za sebe kažem da sam „teška“ osoba, koja ne može jednostavno protiv svojih nekih principa. Za sada pokušavam ovako, pa vidjećemo dokle će to moći“.
U društvu u kojem se stvari teško mijenjaju i koje je prožeto nepravdom, postalo je normalno biti nezadovoljan i tužan, smatra Dragana, i dodaje da svako od nas treba da „ljubomorno“ čuva svoj optimizam i nadu. Mladima koji su nezaposleni poručuje:
„Da bog poživi vaše roditelje, bake, dede, koji pomažu svojim primanjima (smijeh). Realno gledajući, a kada bi i kroz šalu rekli. Zatim, ne okrećite se nekim lošim stvarima, kriminalu, narkomaniji. Držite se svojih moralnih principa koji na kraju, ipak, moraju pobijediti. Ja čvrsto vjerujem u to. Budite hrabri, uporni, uvijek idite putem istine, jer na tom putu sigurno nećete pogriješiti – to je moje iskreno mišljenje. I naravno budite puno strpljivi“.
Za kraj Dragana nam otkriva svoj omiljeni aforizam: „Porodica je svetinja, sve ostalo su religije“, a mi smo izdvojili još neke:
Posjetila sam juče doktora.
I dobro je doktor.
Livade su pune.
Nezaposleni su obrali bostan.
Imamo program za razvoj stočarstva.
Najbolje mozgove pustili smo na pašu.
Iz svake priče izvučem pouku.
Da još ništa nisam naučila.
Afrodizijak za političku moć nalazi se u nemoći naroda.
Što je nečiji obraz prljaviji, to je slika o njemu jasnija.
Uživam da stvaram svojim rukama. Jedino mi laktanje ne ide od ruke.
Za predstave političara uvijek se nađe sredstava. Za umjetnost i kulturu ako šta ostane.
Razgovarala: Milena Mitrović
