Znate li ko je bila šestogodišnja junakinja pokreta za građanska prava?

Četiri mjeseca prije rođenja Rubi Nel Bridžes (Ruby Nell Bridges), Vrhovni sud je odlučio da je segregacija po zakonu u javnim školama kršenje 14. amandmana, a samim tim i neustavna.

No, odluka “Brown v. Board of Education” nije značila da su se stvari odmah promijenile. Najviše su se škole na jugu Amerike suprotstavljale integraciji i ona u Nju Orleansu nije bila izuzetak.

Rubi Nel Bridžes je rođena 8. septembra 1954. godine u Tajlertaunu u Misisipiju. Njena majka Lusil (Lucille) nije mogla dugo da se školuje zato što je morala da radi na polju zajedno sa mužem Ejbonom (Abon) i svekrom. Nakon što se porodica Bridžes preselila u Nju Orleans, Lusil je radila treće smjene kako bi preko dana mogla da brine o porodici. Ejbon je radio na benzinskoj pumpi.

Malena Rubi je išla u vrtić za djecu tamne puti, ali sa početkom nove školske godine, škole u Nju Orleansu su morale da prime i afroameričku djecu. Dotad su u te škole išla samo bjelačka djeca. Rubi je bila jedna od šest djevojčica tamne boje kože koje su bile među tim prvim đacima. Sve one su prethodno prošle kroz edukativne i psihološke testove.

Članovi Rubine porodice nisu bili sigurni da žele da njihova kćerka bude izložena reakcijama na koje će sigurno naići kada uđe u školu. Njena majka je bila ubijeđena u to da će djevojčica tako poboljšati svoje obrazovanje i znanje i nagovorila je Rubinog oca da rizikuju ne samo za Rubi već “za svu djecu tamne boje kože”.

Tog novembarskog jutra 1960. godine, Rubi je ušla u zgradu osnovne škole “William Frantz”. Prvog dana su je dočekali ljutiti povici okupljene mase.Rubi i njena majka su u školu ušle uz pomoć četiri savezna maršala i cijeli dan su sjedile u direktorovoj kancelariji.

Drugog dana, sve bjelačke porodice sa djecom iz prvog razreda su odvele svoje kćerke i sinove iz škole. Nakon što su Rubi u školu opet ispratili njena majka i četiri savezna maršala, njena učiteljica ju je odvela u praznu učionicu, a zatim je dala otkaz jer nije željela da predaje afro-američkom djetetu! Tada je pozvana Barbara Henri (Barbara Henry) da preuzme čas i, iako nije znala da će u razredu imati samo jednu djevojčicu tamne boje kože, ona je pristala na to.

Trećeg dana Rubina majka se morala vratiti na posao tako da su djevojčicu u školu doveli maršali. Tog dana i tokom cijele školske godine Barbara je predavala samo malenoj Rubi. Nije joj dopuštala da se igra na igralištu zato što se plašila za njenu bezbjednost. Isto tako, nije dozvoljavala Rubi da jede u kafeteriji, jer se bojala da će je neko otrovati.

Godinama kasnije jedan od maršala se prisjetio da je “Rubi pokazivala veliku hrabrost. Nikad nije plakala, niti šmrcala. Marširala je kao mali vojnik”.

Reakcije se nisu zaustavile samo u školskoj zgradi. Rubin otac je dobio otkaz nakon što je zajednica bijelaca zaprijetila da će prestati dolaziti na benzinsku pumpu. Tokom narednih pet godina on je većinu vremena bio bez posla. Njegovi roditelji su otjerani sa farme na kojoj su živjeli. Kada je Rubi napunila 12 godina, njeni roditelji su se razveli. Afro-američka zajednica se uključila kako bi pružila podršku porodici Bridžes – našli su novi posao Rubinom ocu, kao i dadilje za njene mlađe sestre i braću.

Dječiji psiholog Robert Kols (Robert Coles) je vidio priču o njoj u novinama i oduševio se njenom hrabrošću. Dogovorio je intervju s Rubi, kao i njeno uključenje u studiju o mališanima koja su bili prvi afro-amerikanci u školama dotad rezervisanim samo za djecu bijele boje kože. Postao je njen savjetnik, mentor i prijatelj. Priča o Rubi je našla svoje mjesto u njegovom istraživanju “Djeca krize: Studija o hrabrosti i strahu” (“Children of Crises: A Study of Courage and Fear“), objavljenom 1964. godine. O njoj je pisao i 1986. godine u knjizi “Moralni život djece” (“The Moral Life of Children”).

Nacionalna štampa i televizija su pratili ta dešavanja i doveli sliku malene djevojčice u pratnji četiri savezna maršala u svijest javnosti. Norman Rokvel (Norman Rockwell) je kreirao ilustraciju tog trenutka za naslovnu stranicu magazina “Look” iz 1964. godine na kojoj je naslov glasio “Problem sa kojim svi mi živimo”.

Sljedeće školske godine protesti su se samo povećali. U osnovnu školu “William Frantz” upisalo se više afro-američkih učenika, a vratili su se i đaci bijele boje kože. Barbari su rekli da mora otići iz škole i ona se odselila u Boston. Osim toga, za Rubi je ostatak njenog školovanja bio manje dramatičan nego prve godine.

Rubi je završila integrisanu srednju školu i zaposlila se kao putna agentica. Udala se za Malkolma Hola (Malcolm Hall) i imali su četvero djece. Kada je 1993. godine njen brat ubijen u pucnjavi Rubi je preuzela brigu o njegove četiri kćerkice. Dotad se komšiluk promijenio i oko osnovne škole “William Frantz” su živjele većinom afro-američke porodice.

Škola je opet bila razdvojena na siromašne i ljude tamne boje kože. Budući da su i njene nećakinje išle u tu školu, Rubi se vratila u nju kao volonterka. Tada je osnovala fondaciju “Rubi Bridžes” kako bi pomogla roditeljima da se uključe u obrazovanje svoje djece. Napisala je dvije knjige o svojim iskustvima –  “Kroz moje oči” (“Through my eyes”) 1999. i “Ja sam Rubi Bridžes” (“I am Ruby Bridges”) 2009. godine. Za knjigu “Kroz moje oči” dobila je i književnu nagradu “Carter G. Woodson”.

Robert Kols je 1995. godine napisao Rubinu biografiju za djecu “Priča o Rubi Bridžes” (“The Story Of Ruby Bridges”) što ju je vratilo u žižu javnosti. Iste te godine se u Oprinoj emisiji ponovo susrela sa svojom nastavnicom Barbarom i otada ju je uključila u rad svoje fondacije, a zajedno su održale i mnogo govora. Prisjetile su se koliko su jedna drugoj uticale na živote i međusobno su se nazivale junakinjama. Rubi je bila oličenje hrabrosti dok je Barbara pružala podršku i naučila Rubi da čita, nešto što je ona i kasnije u životu voljela da radi.

Rubi je odlikovana predsjedničkom građanskom medaljom, posjetila je Bijelu kuću i predsjednika Obamu gdje je na istaknutom mjestu vidjela i sliku “Problem sa kojim svi mi živimo” sa naslovne stranice magazina “Look”. Predsjednik Obama joj je rekao da on “vjerovatno ne bi bio tu gdje jeste” bez akcija koju su ona i drugi ljudi preduzeli u eri građanskih prava. Predstavnički dom Sjedinjenih Država ju je odlikovao za hrabrost rezolucijom kojom se obilježava 50 godina od njene integracije u prvi razred osnovne škole.

Rubi je nastavila da vjeruje u vrijednost integrisanog obrazovanja i rad na zaustavljanju rasizma.

Izvor: Lola magazin