Smjestite se u lagodnu pozu u kojoj možete da se opustite. Blago zatvorite oči.
Pratite svoj dah nekoliko minuta, ne usporavajte ga niti ga ubrzavajte, samo ga pratite, od udaha do izdaha od udaha do izdaha.
Neka sav vazduh izađe pri izdahu. Pri udahu, neka vam se tijelo opušta i omekšava. Pri izdahu, osjetite kako vas napušta napetost i ukočenost.
Proširite pažnju na čitavo tijelo i različite senzacije koje vam dopiru iz njega. Pratite nekoliko minuta osjećaje u tijelu – prijatne, neprijatne i neutralne. Usredsredite se na dio tijela u kojem osjećate bol, neprijatnost, povredu, slabost – to može biti srce, leđa, bilo koji dio tela koji vam privlači pažnju jer je u bolnom stanju.
Dok usmjeravate pažnju na taj dio tijela, pratite kakve emocije se rađaju u vama, kakve slike izviru. Postanite svjesni osjećanja – straha, ljutnje, ukočenosti ili otpora koji se u vama jave.
Pratite da li se efekat osjeća i u tijelu – možda vam se skraćuje dah, možda se podižu ramena ili se steže stomak.
Sada prebacite pažnju, nježno, bez osuđivanja, pravo na onaj dio tijela koji registruje emociju i ukoliko je moguće, napravite prećutnu, mentalnu zabilješku o tome šta je u pitanju. Na primjer: “ovo je ljutnja” ili “ovo je strah”.
Istražite osjećaj te emocije u tijelu, pratite kako se on mijenja. Usredsredite pažnju na taj osjećaj, ne osuđujte ga i ne pokušavajte da ga ugušite. Samo osjećajte kako se ljutnja ili strah odražavaju u tjelesnim senzacijama.
Pokušajte da osjetite da li je moguće da tu emociju prihvatite takvu kakva jeste, da se s njom pomirite. I ona se mijenja i traži vašu pažnju i razumijevanje.
Ako osjetite da vas neke uspomene, misli ili neke osude preplavljuju, samo se ponovo usredsredite na disanje nekoliko minuta. Kad osjetite da vas obuzima mir, vratite pažnju na tijelo i emocije koje ga prate.
Upitajte sebe – da li je moguće da pozdravite i prihvatite te emocije i pomirite se s njima. Kad osjetite da ste spremni, otvorite oči i polako napustite položaj.
Izvor: lovesensa.rs
