Hm…iznenađeni ste naslovom i sigurno se pitate kakvo je to «intelektualno maženje». Govorit ću vam o odnosima, o «maznim i grubim ženama» koje imaju svoj integritet, šarm, koje znaju šta žele i znaju ili bar misle da znaju put kako doći do onoga koga žele. Kada pređete pedesetu postajete slobodniji, ne obraćate pažnju na sve ono što vas je sputavalo jer odgoj je nekada bio sasvim drugačiji. Bilo je strahopoštovanja, dubljih emocija, znao se red i poredak. Obrazovanje je bilo važno i bilo je važno na kakvom glasu ćete biti u svom mjestu. A onda je naišao cunami i sve vrijednosti poremetio, svaki red i poredak je izgubljen. Ostalo je strahopoštovanje, ostale su duboke emocije unutar inicijalne porodice ali svi ostali odnosi su otišli u krivom smjeru. Ekonomske prilike koje su izazvale mnoge neprilike urušile su porodicu, osnažile su ženu da postane samostalna i da sebi dodjeli ulogu koja je prirodno-neprirodna. Prirodno je da bude majka, ali je neprirodno da preuzme ulogu i oca i majke. U tom surovom okruženju, pred Njom je stajao ozbiljan zadatak – zadržati ženu u sebi koja treba da voli i bude voljena.
Tako se život i sa mnom poigrao. Sva iskušenja sam prošla i epilog dugogodišnjih neprilika je uspjeh moje divne djece koji su postali ljudi. A moj život su obojili divni muškarci o kojima ću jednoga dana napisati knjigu, a do knjige …ostaju moje priče i velika želja da svojoj unuci (moja želja da dobijem unuku) ispričam jednu lijepu bajku. Ne, nisu svi ti muškarci bili moji ljubavnici, oni su moja inspiracija, oni su moji prijatelji, oni su muškarci koje volim i koji mene vole. A šta sam ja njima…žena koja ima posebno mjesto u njihovim životima, ona koja postoji, ona koja je konstanta. Moj divan suprug to ume lijepo da kaže «moja Marijana ima muškarce za sve što joj treba – za duhovnost, kulturu, umjetnost, sigurnost, znanstveno nadmetanje.» Divno je kada imate partnera kao što ja imam. Otvorenost i poštovanje su uvjet za stabilan odnos. Probleme razumijevanja i nerazumijevanja, ljubavi i patnje imaju i oni, muškarci koji nemaju taj čip za javnim prolivanjem suza, oni pate na svoj način. Strast, igra zavođenja je ono za čim svi žudimo. Ali ne ona strast za jednu noć, već strast koja će da traje. No, ne treba se bojati ni strasti za jednu noć. Osjećaj «ponovnog rođenja» kažu da je divan, ne bojte se. Igra zavođenja je sigurno jedna od najljepših ljubavnih igara. Nemojte banalizirati zavođenje, zagušeno svijetlo, svijeće, muzika koju volite, zavođenje pogledom, pokretima, pažnjom, brigom, nježnim porukama, oživite sve ove lijepe stvari, vratite se lijepim trenucima, oni čine život. Flert? Bojite li ga se? Nemojte, može da pomogne u odnosu, može da vam vrati samopouzdanje, da vas vrati sebi i ljubavi prema sebi. A morate priznati, sve je to jako lijepo. Razumijem da imate otpor i strah od flerta, to je genetsko naslijeđe koga je teško osloboditi se, ali ovo je neki drugi svijet, ovo su neke druge okolnosti i neko novo vrijeme u kome smo i mi drugačiji. Obojeni smo sebičnošću jer to je bio model za preživljavanje. Tako sebični smo ogrubjeli, postali nezadovoljni, frustrirani, sve i svi nam smetaju, kritiziramo, uništavamo svoje živote i živote onih koji su pored nas. To je ono sa čim se treba suočiti. Tu nikome nije dobro.
Dečki vole žene/cure sa integritetom ali i ženu/curu koja prede…Cure/žene, budite sigurne, samo budite cure/žene ono što jeste, samo ono što jeste i život će vam biti mnogo ljepši. Jedan od mojih divnih prijatelja je rekao da su žene postale «gnjecave». Nemojte se cure žestiti, istinu je rekao ma koliko se to nama ne dopadalo, izgubile smo sebe! Reći ćete da su i oni «gnjecavi», jesu, i tu ste u pravu, ali i oni su izgubili sebe, imaju genetski kod koji ih tjera da budu nešto što možda i ne mogu da budu jer prilike su daleko od onih u kojima su oni oblikovani.
Pošto ni oni ni mi nismo sretni, vrijeme je za buđenje, za iskazivanje emocija bez straha, vrijeme je za intelektualno maženje. Nemojte da vam godine budu izgovor, uvijek je vrijeme za ljubav!
Marijana Šećibović svoju karijeru je započela kao novinar u Informativnoj kući «Ibarske novosti» u Kraljevu, te je dugi niz godina radila u srednjim školama u Kraljevu, u Ministarstvu prosvjete i sporta Vlade Republike Srbije, Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne politike, te Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja. Naučna usmjerenja su joj komunikologija, akademske vještine i obrazovanje. Iz ovih oblasti, objavila je više naučnih radova.Posljednjih dvanaest godina intenzivno piše i govori o odnosu politike prema obrazovanju, kao i nemoći komunikacije u suvremenom svijetu.