Bosanka koja živi dubrovačku bajku – Vildana Mrša, svojim Instagram pratiteljima poznatija kao VYLSON, s nama je podijelila svoju priču o ljubavi, porodici, majčinstvu, interesovanjima, kao i osjećaju ispijanja jutarnje bosanske kafe uz pogled na Jadransko more! Njene riječi bude najdivnije emocije svima koji je prate u online nebu, a njena energija usrećuje sve koji je lično poznaju. Žena koja stvara uspomene srcem, okom i kamerom..
Memory maker & smile collector stoji u tvom opisu na Instagramu. Da li bi tako sebe opisala i van tog poznatog online neba?
O svemu manje-više mogu pisati s lakoćom ali opisati sebe mi uvijek zadaje muke.
Davno sam napisala te riječi u opisu instagramskog profila. Od tada se dosta toga promijenilo u mom životu i promijenilo mene ali i dalje želim ne samo pamtiti osmijehe ljudi koje volim nego ih i stvarati, zaslužiti, bilježiti srcem, okom i kamerom.
Uspomene su najvrijednije što nam ostaje.
Iz Goražda si se preselila u Dubrovnik gdje sada, slobodno mogu reći, živiš bajku. Koliko je teško bilo donijeti odluku o takvoj promjeni?
Iz Goražda sam se zapravo prvo preselila u Sarajevo kada je došlo vrijeme studiranja i nakon završenog fakulteta sam tamo i ostala. Nama koji odlazimo studirati u druge gradove manje ili više udaljene od rodnog mjesta završetak srednje škole označava i početak jednog drugačijeg samostalnog života. Velika je to stepenica na stepeništu odrastanja i iako na prvu, posebno kada imate 19 godina to zvuči kao ostvarenje svih snova, uspon nije baš uvijek lagan.
Mnoge stvari koje prije nismo doživljavali kao bitne odjednom postaju jako važne. Naučiš cijeniti sitnice, prestaneš uzimati zdravo za gotovo skuhan ručak, čistu odjeću, uvijek pun frižider. I ono najbitnije – učiš se bivati sam i boriti sam. U Sarajevu sam živjela jedno desetljeće i te godine će zauvijek biti jako posebne i definitivno najzaslužnije za sve što jesam danas. Kada je došlo vrijeme selidbe u Dubrovnik slagala bih kada bih rekla da je bilo lako. Ali slagala bih i kad bih rekla da je bilo jako teško.
Većina ljudi ne ulazi u veze na daljinu pod pretpostavkom da ce zauvijek biti razdvojeni već da će nakon nekog vremena, jednog dana živjeti zajedno.
Prije pet godina sam sama sebi govorila da život nije toster i da uz njega ne dolazi garancija, da vrijedi riskirati.
Znala sam već šta to znači krenuti ispočetka. Ovaj put je bilo dosta teže – sve što je ostalo iza mene mi svakim danom sve više nedostaje. Ali znala sam i što me čeka. Znate kako se ljubav predstavlja slikom crvenih ruža i bombonjere u obliku srca? Ništa je to naspram stotine kutija i do vrha punih paketa koji se mjesecima prebacuju iz države u državu.
Vrijedi riskirati. Dobila sam mnogo više nego što sam mislila.
Znam da ne voliš riječ “influenser”, ali ti to stvarno jesi. Posebno u svijetu žena koje na društvenim mrežama žele vidjeti realan i iskren prikaz života. Kako je započelo tvoje online putovanje i koliko odgovornosti sa sobom donosi?
Nije da ne volim riječ influenser samo ne mislim da sam ja jedan, barem ne u pravom smislu te riječi. Ja se ne bavim instagramom, to nije moj posao niti osnovni izvor primanja, ne kreiram sadržaj za Instagram već dijelim crtice mog života, moja razmišljanja i osobne stavove o različitim temama. Meni je Instagram hobi koji samo ponekad “podeblja” naš kućni budžet.
Zakoračila sam u Instagram svijet šarenila prije više od šest godina a da ga baš aktivno koristim sam počela zajedno s mojom selidbom u Dubrovnik. Kada i kako se desio momenat da sam neko koga ti intervjuiraš – stvarno ne znam.
Mislim da jedan dio odgovora se krije u samom pitanju; ljudi i dalje žele vidjeti realan i iskren prikaz života. Instagram je mjesto gdje se stvarni život prikazuju zanimljivijim dijeleći samo odabrane trenutke i savršene fotografije a ono što mi kao posmatrači često zaboravimo je da uvijek ima i stanje iza kulisa.
Svi moramo biti svjesni kako sretan i ispunjen život ne čine savršene slike s instagrama i kolika god odgovornost bila na onima koji dijele svoj sadržaj jednaka je odgovornost i na onima koji ga konzumiraju. Bitno je naučiti selektivno birati sadržaj i na taj način kontrolirati kako i u kojoj mjeri virtualni svijet utiče na nas, na naš život i način razmišljanja. Često objave na Instagramu potiču savršenstvo – savršene odnose, savršene majke koje bez problema hendlaju sve, savršeno uređene domove, savršene trenutke i mi zaboravimo da se ljepota krije u stvaranju savršenstva po našim mjerilima.
Društvene mreže su jedan divan online svijet sve dok mi kontroliramo njega a ne obratno, jer htjeli mi to priznati ili e, živimo u digitalnom dobu.
Zadnje što bih htjela je da se netko osjeti loše zbog nečega što sam objavila i napisala.
Mama si dva predivna dječaka koji su, bez skromnosti, zvijezde tvog Instagram profila. Na koji način te majčinstvo promijenilo?
Na svaki mogući. I ono što mi nikada ne bi palo na pamet da može biti drugačije je drugačije. I velike i male stvari. Način na koji razmišljam, o svemu i svima.
Trenutno me majčinstvo određuje i sve je podređeno njima dvojici i njihovim potrebama. Svjesna sam da period života u kojem smo sada i u kojoj me dječaci trebaju na ovaj način neće trajati zauvijek pa želim i trudim se itekako biti prisutna. Uživati, učiti i rasti zajedno s njima.
Tvoj dar za pisanje, svima koji te prate, je odavno poznat. Nedavno si svojim pratiteljima poklonila još jedan kutak online neba koji krase tvoji zapisi. Odakle ideja za to?
Oduvijek mnogo čitam. Jako volim pisanu riječ, sama uvijek nešto pišem i zapisujem. Blogovi su bili dosta popularni u vrijeme kada sam studirala i tada nisam udovoljila svojoj želji da probam i ja, da imam taj online kutak u kojem ću ponekad nešto piskarati. I kako to obično bude, neka neostvarena želja se često pomene i provuče u razgovoru. Moj muž je vrlo praktičan, kod njega je sve jednostavno: ako nešto želiš ili žališ za nečim onda to napraviš, probaš – radi sebe, bez obzira je li tomu pravo vrijeme po bilo kakvim i bilo čijim procjenama.
On mi je za rođendan poklonio blog domenu uz riječi “bolje žaliti jer si nešto probala nego jer nisi” a ja ne stignem pisati koliko bi htjela zbog ovih ranije pomenutih zvjezdica.
Kako bi opisala sebe u tri riječi?
Nikad mi ništa ne stane u tri riječi. Ja sam ona koja puno priča.
Sjećam se tvog opisa na Instagramu kojim kažeš da se bosanska kafa ne pije nego ispija. Kakav je osjećaj ispijati bosansku kafu s pogledom na more?
Kao da sam na godišnjem odmoru. Još sama sebi govorim ujutro – blago ti se!
Šta ti najviše nedostaje iz BiH?
Ljudi. Moji ljudi, roditelji, prijatelji.
Moderne tehnologije danas olakšavaju i “skraćuju” kilometre jer omogućavaju da se u svaka doba možemo čuti i vidjeti. Mnogo to znači, posebno u ovoj godini i pandemiji.
Ali onu kafu kad se u avliji skupi pola mahale iznenada i bez poziva ništa ne može zamijeniti.
Kao ni maminu sirnicu.
