Sanela Jurišić hrabra je i uspješna žena koja u lokalnoj zajednici Tuzle često ima ulogu lidera kada su u pitanju humanitarne akcije Udruženja Venus Amica koje pomažu stanovništvo našeg grada. Uprkos prilici da svoj život gradi u velikim državama Evrope, odlučila je ostati u svom rodnom gradu i dati doprinos u razvoju BiH priče. O njenim rutinama, postignućima i velikim humanitarnim projektima pročitajte u nastavku..
Po struci ste diplomirana ekonomistica sa adresom u Tuzli. Imali ste priliku živjeti i raditi u inostranstvu, no ipak ste se odlučili ostati u svom rodnom gradu. Šta je utjecalo na tu odluku?
Tu priliku koju sam imala boravkom i radom u Hamburgu od samog početka nisam doživljavala kroz neku dugoročnost. Nisam osjećala nikakvu pripadnost niti zadovoljstvo, uprkos činjenici da živim u višemilionskom gradu, punom raznih prilika, mogućnosti, punom sjaja, glamura. Moje srce je bilo daleko, moja domovina, moja Tuzla, sve moje…
Onda je slijedila odluka…moja kćerka je već bila na putu, ja u osmom mjesecu trudnoće, hormoni, sjeta na sve tamo… I desilo se, moja Samra je rođena u Tuzli, okružena ljubavlju, srećom i svima koji joj znače. Nisam se nikada pokajala. Jednostavno, osjećaj u grudima, u duši, mi govori da je to bilo ispravno. Svi oni koji danas žive daleko od svoje domovine znaju o kojem osjećaju pričam. Nigdje ne možemo osjećati toliku slobodu, mir, sigurnost i istinsku sreću kao u svom domu…
Već dugi niz godina aktivni ste u lokalnom nevladinom sektoru i trudite se pružiti što više u razvoju i unapređenju mjesnih zajednica. Koje stvari ste prepoznali kao pogrešne u njihovom dosadašnjem razvoju? Da li, kao diplomirana ekonomistica, imate ideju kako poboljšati život lokalnog stanovništva?
Radeći u nevladinom sektoru nastojala sam uvijek povezati realne činjenice, stanje na terenu i teoriju. Zapravo dok ne uđete u taj sistem niste ni svjesni svog neposrednog okruženja. Svjedoci smo brojnih primjera loše slike socijalnog stanja u našoj okolini, ali nažalost većina ljudi uopšte nije svjesna da se to zaista događa u njihovom neposrednom okruženju. Možda prvi komšija do nas danas nema obrok, porodica na kraju ulice ima bolesno dijete koje treba skrb 24 sata a mi to ne znamo, komšija do njih je iznenada ostao bez posla a bio je jedini hranilac porodice, imaju kredit…Puno smo se otuđili i prioritete dali nekim drugim ”vrijednostima”. Sa aspekta struke mogu zaključiti da se pod hitno trebaju pomjeritu neki zakonski okviri, primjereni realnom stanju, potrebama. Neophodna je veća saradnja lokalne zajednice i Grada. Lokalna samouprava (mjesne zajednice) mora imati veću odgovornost a i prava kako bi bila u stanju pratiti stanje u neposrednom okruženju i pravilno reagovati. Jake lokalne zajednice čine jaku sredinu, jaku državu Bosnu i Hercegovinu.
Tokom proteklih mjeseci vrijedno ste, sa svojim kolegama i volonterima u Udruženju Venus Amica Tuzla, radili na velikom broju humanitarnih akcija. Kada ste se odlučili napraviti prvi korak u tome?
Pojava pandemije nas je sve zatekla nespremnim. Zdravstveni sistem i onako narušenog stanja, bez planiranih rezervi za vanredne situacije, rezervi materijala i opreme za zaštitu u okolnostima sasvim nepoznatim nije s početka mogao vanredno djelovati i odjednom zadovoljiti sve potrebe. Svjesni te činjenice, stanja u kojem smo svi odjednom našli, naravno priskočili smo u pomoć. Iskoristili smo sve postojeće veze, poznanstva, iskustva, sredstva kako bismo bar nekim dijelom dali svoju podršku i našli alternativna rješenja. Krenuli smo s pomoći zaštitnih maski, rukavica, odijela. Nedostatkom te opreme na tržištu došli smo na ideju da krenemo sa šivenjem te smo na kraju uspjeli obezbijediti veliki broj te opreme koju smo cijelo vrijeme raspoređivali po prioritetima, Kliničkom centru, Domu zdravlja, Domu za djecu bez roditeljskog staranja, Domovima penzionera itd.
Potreba za hranom je bila rezultat iznenadnog pada standarda brojnih porodica gdje su mnoge bile na rubu egzistencije i nastojalo se uvijek naci neko rješenje… Udruženje Venus Amica je osnovano 2014.godine gdje smo isto tako u vanrednoj situaciji koja je iznenada zadesila većinu gradova BiH, usljed velikih poplava gdje smo se prvo neformalno udružili i pružali pomoć ugroženima. Slijedom događaja smo se registrovali i dobili status pravnog lica te svo vrijeme do pandemije radimo nekim sporijim tempom, par projekata u godini koji su imali kontinuitet ali ovim intenzitetom ne.
Možete li sa našim čitatljkama podijeliti neke projekte koje ste radili u sklopu aktivnosti Udruženja Venus Amica Tuzla?
Jedan od projekata na koji smo mi isto tako izuzetno ponosni bio je projekat Adventa u Tuzli, gdje smo 2017.godine, po uzoru na obilježavanje adventskih dana u susjednim zemljama, poželjeli da te draži Adventa dočaramo i građanima Tuzle. Uspjeli smo tim projektom u grad Tuzla unijeti radosti Božića i Nove godine, na jedinstven način i građani su zaista uživali u svemu tome. Projekat obilježavanja Adventa u Tuzli nakon toga se svake godine do sada održavao i mogu reći da je prerastao u tradiciju Tuzle već, kao multikulturalnog grada. Ove godine imamo posebnu situaciju s pojavom Covida usljed čega nećemo biti u mogućnosti našu manifestaciju realizirati na poznati način ali se iskreno nadam da ćemo naći bar neko rješenje koje će podrazumijevati bar simboliku i na neki način pozvati na tradiciju.
Tokom Ramazana u jeku pandemije uspjeli smo uz pomoć partnerskih organizacija i donacija brojnih odgovornih ljudi našeg grada i šire, da građanima Tuzle koji su u potrebi obezbijedimo jedan iftar za svaki dan Ramazana. Uspjeli smo obezbijediti i veću količinu paketa hrane,sredstava za higijenu, odjeće, obuće, školskog pribora, sve prema potrebi i trenutnoj situaciji.
Nedavno smo završili akciju započetu u julu, gdje smo jednoj porodici iz Tuzle uspjeli adaprirati novi dom jer su usljed poplave, preko noći, iznenada ostali bez ičega.
Kako izgleda Vaša jutarnja rutina?
Budni u 5 i vaš je cijeli svijet je moj moto već duže vrijeme i pravilo za idealan početak dana gdje mogu u miru, tišini dočekati svitanje, obaviti svoje jutarnje aktivnosti, sve pripreme za aktivnosti tog dana, isplanirati, odraditi i biti spremna prije 06.30 krenuti na posao….i onda već uveliko počinje moj radni dan…
Koliko imate vremena za slobodne aktivnosti i kako ih provodite?
Svo moje vrijeme dana isplanirano ujutro podrazumijeva 8 sati rada u firmi, zatim obično još nekih 4-5 sati volontiranja skoro svaki dan, rad na terenu, pisanje, istraživanje, izvještavanje kada se završi onda imam vrijeme za sebe i porodicu…svaki slobodan trenutak volim provesti s njima, to mi daje snagu, energiju za novi dan…
Moj idealan dan je kada uspijem naći vremena popiti neobaveznu kafu s dragim ljudima, otići na fitness, bazen.
U čemu pronalazite motivaciju?
Svaki završen projekat praćen osmijehom i srećom ljudi za mene je motiv da idem dalje, da tragam, nalazim dalja, nova rješenja i onda se prilike redaju same po sebi, jedna za drugom.. Obično, a tako i kažu, kada imaš jasan cilj, dobre namjere i srcem se boriš za nešto, neko odozgo te čuva i reda stvari onako kako treba, i onda prilike same dolaze…
Šta bi ste poručili našim čitateljkama?
Žena ženi je najbolji prijatelj, volim reći tako…Držimo se zajedno, budimo hrabre, odvažne i neka je uvijek osmijeh na licu, što god radile. To je i moje oružje i najjači adut u svemu što radim, tako naslutim dobro…Ženska solidarnost je najjača karika društva i zajedno možemo puno toga. Radeći na brojnim projektima sa ženama shvatila sam da nismo ni svjesne koju moć imamo kada se udružimo. Mi smo te koje oblikujemo društvo, stvaramo čovječanstvo i budućnost. Na nama je sve, samo trebamo prepoznati priliku!
