Živjeti u Bosni i Hercegovini ima ponekada i svoje prednosti. U današnjem ludilu gdje jutro počinje brojem zaraženih i preminulih od COVID 19, u nedostatku medijskog sadržaja kao najvažnija stvar na svijetu plasiraju nam se izbori u SAD , da li će pobijediti Bajden ili Tramp , sa krucijalnim pitanjem šta je bolje za Bosnu i Hercegovinu, lokalni izbori su nam za vratom…svako se bavi sobom i svojim problemima tako da Bogu hvala nitko ne spominje pitanje abortusa što je goruće pitanje u Poljskoj posljednjih dana. Zamislite samo da imate predsjednika države koji zagovara tradicionalnu, pobožnu, katoličku, obiteljsku, homogenu i heterogenu državu kao što Jaroslaw Kaczynski zagovara za Poljsku?!
Ovako podijeljenu BiH nemoguće je napraviti po modelu Kaczynskog, naša sreća, inače bi naši konzervativci to odavno napravili. Žene su u ovom ludilu potpuno slobodne, mogu činiti sve što misle da treba, nitko se neće pobuniti, žena je ionako nevidljiva! Dođu tako trenuci kada možemo punih usta reći «dobro je što smo žene». Muškarci se bave sobom, o «škakljivim» temama se ne izjašnjavaju, ne razumiju ih, a i ne znaju ništa o njima. Tu njihova površnost najviše dolazi do izražaja. Oni konzervativni pozivaju se na tradiciju, dugotrajne vrijednosti, stabilnost, a liberalni, na ljudska prava. Jako je izražena razlika u toleranciji prema društvenoj jednakosti i promjenama kao i moralnim vrijednostima. Naše borbe za prava koja nam pripadaju ne vodimo sa muškarcima već sa ženama koje su pristale da budu eksponent određenih politika. Dobro znana izreka «žena je ženi vuk» preuzeta od poznate izreke Čovjek je čovjeku vuk/Homo homini lupus najbolje oslikava žensko-ženski odnos u našem društvu. Iako kruži slika ženske solidarnosti, istina je da žene ne poštuje ženu, da je žena ljubomorna, zavidna, likuje na poraz druge žene, a sa druge strane toliko priče o ravnopravnosti spolova i onda… na kraju svakog kraja bude ono teatralno «ALI».
Hoće li žena glasati za ženu na izborima, NEĆE! Neće, zato što će reći «znam ja nju…znam ja dobro tko je ona…znam ja zašto je ona tu, znam ja šta ona želi…» Uvijek ONA zna nešto o NJOJ! Muškarci ne razmišljaju na taj način, oni se dogovaraju, prave strategije, lobiraju, međusobno se podržavaju jer znaju da su zajedno jači.
Priča o abortusu, priča o slobodi izbora otvara priču o LGBT populaciji što na našoj bosanskohercegovačkoj političkoj sceni još dugo neće pronaći ozbiljno svoje mjesto. Prva Povorka ponosa prošle godine održana u Sarajevu, prošla je možemo reći neprimjetno. Nije bilo nikakvih ekscesa. Prije održavanja svi su rekli što su imali za reći, vlast je podigla policiju na noge i sve je prošlo u najboljem redu. Ove godine korona je učinila svoje, te je Parada ponosa održana on line pod sloganom «Nije život između četiri zida» I ove godine podršku povorki su dali evropski zvaničnici. Fondacija «Cure» i ostale ženske organizacije vrlo aktivno rade na osvešćivanju građana i građanki Bosne i Hercegovine, te ostaje da se nadamo da ćemo se izboriti za naše pravo izbora po pitanju abortusa i odabira partnera/partnerke.
Uopšte nije važno šta JA ili VI mislili, važno je poštovati odluku pojedinca. Važno je poštovati tuđu želju, važno je naučiti poštovati različitost. U jednom intervju koji je papa Franjo dao na španjolskom kaže slijedeće « Homoseksualni ljudi imaju pravo biti u obitelji. Oni su Božija djeca i imaju pravo na obitelj. Nitko ne bi trebao biti protjeran ili nesretan zbog toga. Ono što moramo stvoriti je je zakon o civilnim zajednicama. Na taj su način zakonski pokriveni. Ja sam se za to borio.» Boja kože, vjerska pripadnost su različitosti koje su opšte prihvaćene u našem društvu, o ostalim stvarima se ne govori, a zašto??? Šta je sa djevojčicama i dječacima koje već u ranoj dobi postavljaju «škakljiva» pitanja, npr. kako nastaju bebe? Toliko često pitanje na koje obično izostaje odgovor. Danas djevojčice i dječaci ranije sazrijevaju i traže odgovore koje su za naše Bh. društvo još uvijek tabu teme. Zdravstveni i seksualni odgoj moraju naći mjesto u obrazovnom sistemu kako bi spriječili maloljetničke trudnoće i abortuse, a da ne govorimo o traumama kao posljedicama neželjene trudnoće. Statistički podaci su zabrinjavajući, a mi ih kao društvo ignoriramo.
Davno je prošao 18.vijek. Onaj tko želi da ostane u njemu, njegovo je pravo ali ja vas pozivam na buđenje. Tehnološka revolucija je zbrisala tabu teme i predrasude. Progovorimo i zaštitimo svoju djecu!
Marijana Šećibović svoju karijeru je započela kao novinar u Informativnoj kući «Ibarske novosti» u Kraljevu, te je dugi niz godina radila u srednjim školama u Kraljevu, u Ministarstvu prosvjete i sporta Vlade Republike Srbije, Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne politike, te Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja. Naučna usmjerenja su joj komunikologija, akademske vještine i obrazovanje. Iz ovih oblasti, objavila je više naučnih radova.Posljednjih dvanaest godina intenzivno piše i govori o odnosu politike prema obrazovanju, kao i nemoći komunikacije u suvremenom svijetu.
