Kada ste se posljednji put pogledali u ogledalo i rekli si: “Pa ti si sjajna! Bravo, ti!” Kada ste se posljednji put potapšali po ramenu i nagradili se za neki svoj uspjeh, koliko se god činio malen na prvi pogled?
Ljubav prema sebi i veza koju imamo sa samom sobom najvažnija je spona života. Mi smo jedina osoba koju ćemo imati do kraja života i s kojom moramo provesti svaku sekundu dana.
Ipak, kada nas sustignu životne boli poput prekida, smrti bliskih osoba, otkaza, prekidanja veza s prijateljima, osjećaja napuštenosti i nemoći, posljednje o čemu razmišljamo je ljubav prema sebi. A upravo bi nam to moralo biti prvo na umu.
Korak po korak, možemo dospjeti i do te faze – da volimo sami sebe sa svim svojim vrlinama i manama, unatoč tome što nam se u tom trenutku događa.
1. Prihvatite da vas trenutno boli. To neće trajati vječno
Ako ste otvorili ovaj tekst, velike su šanse da još uvijek radite na prihvaćanju same sebe, na ljubavi prema sebi. No sve to nije došlo slučajno, već je duboko zakopano u boli koju ste iskusili u prošlosti ili je upravo sada proživljavate. Tako je bilo i sa mnom.
Početkom ove godine doživjela sam najgori prekid u životu, i to s osobom za koju sam mislila da će biti zauvijek sa mnom, glupo ignorirajući sve znakove koji su od samog početka govorili da nešto opako nije u redu.
Bez ulaženja u detalje te toksične veze, sa sigurnošću mogu reći da je to najveća bol koju sam dosad iskusila u životu. Jednim potezom bili su mi uništeni svi planovi, svi snovi i čitava vizija budućnosti, a da me se ništa nije pitalo.
Nikada nemojte pristajati na manje od onoga što vas istinski čini sretnom.
Tjednima nisam jela, izgubila sam kilograme (a potom ih kasnije vratila i dodala nove uslijed emocionalnog prejedanja). Budila sam se u suzama, znojna, vrišteći od boli, s neopisivom tjeskobom u području prsa. Upoznala sam prava lica ljudi oko mene. Jedni su mi rekli da bezveze dramatiziram, drugi su mi brisali suze, slušali me i tjerali me da jedem.
I bilo mi je užasno teško prihvatiti tu bol. Osjećala sam se odbačeno, nevoljeno, neželjeno, ružno, nevrijedno, manje od makova zrna. Nije bilo ni mrvice od one neustrašive žene.
Unatoč svoj pomoći, trebali su mi mjeseci prije nego što sam samoj sebi rekla: U redu. Dogodilo ti se to što ti se dogodilo. Takva osoba nije vrijedna ni jedne tvoje suze. Idemo dalje.
No ono što mi je najviše pomoglo bila je situacija koju sam doživjela prije nekoliko tjedana, dok sam već bila neusporedivo bolje nego u januaru.
U jednoj skupini žena koje sve povezuje ljubav prema knjigama saznala sam njihove životne priče, mnogo teže od moje, a najviše su me pogodile priče o gubitku djece. Ipak, našle su način da gledaju naprijed. S obzirom na to da više od ičega želim imati dijete, to me slomilo. No ujedno mi je pomoglo da iz objektivne perspektive sagledam svoju bol.
Da, bilo je to nešto što ne bih poželjela nikome na ovom svijetu, ali ključna je riječ – bilo je. Perfekt. Prošlo svršeno vrijeme. Iako mi je prije nekoliko mjeseci bilo nezamislivo, bol polako potpuno iščezava. Tako će i vaša, vjerujte, koliko vam se god to u ovom trenutku činilo nemoguće.
2. Vi ste najvažnija osoba u svome svemiru
Kada jednom prihvatite da vas je snašla teška situacija i da to ne možete promijeniti, napose ako je to uzrokovala druga osoba ili neka vanjska okolnost, počet ćete polako ali sigurno primjećivati da do inicijalne reakcije možda ne bi ni došlo da ste sami sebi bili na prvom mjestu.
U spomenutoj vezi rečeno mi je da ja nisam važna, da je on sam sebi najvažniji. Bez imalo ljudskosti. I koliko me god to tada slomilo, imao je pravo na neki uvrnuti način. Ja sama sebi moram biti najvažnija, a ne nitko drugi.
Kako ću se jednoga dana brinuti za svoje dijete ako prvo ne budem zadovoljna sama sobom? Dakako da majčinstvo ima neke svoje zakonitosti i potrebe u koje neću ulaziti, no sada itekako znam da ni veza ne može biti zdrava, kao ni dijete sretno, ako ljudi koji čine te odnose nisu zadovoljni sami sobom.
I baš zato, kako bih stekla naviku i svoj um i organizam dovela u najbolje stanje za sve ono što me čeka, opet činim neke sitnice samo za sebe.
Prilikom buđenja popijem čašu vode, odradim jutarnju higijenu ne preskačući više nijedan dio rutine, skuham si prvu jutarnju kavu, a negdje između obveza ubacim i trčanje ili kratko vježbanje. I sve to skupa traje manje od jednog sata, a znači mnogo. Napokon sebe stavljam na prvo mjesto kako bih i svima oko sebe mogla pružiti svoje najbolje kvalitete.
3. Riješite se toksičnih uvjerenja
Biti sama u tridesetima je grozno.
Pokazati ranjivost je greška.
Moraš paziti što govoriš drugima.
Pazi da ne izgubiš važne kontakte ako pokažeš da si od krvi i mesa, i to baš sada kad ti je krenulo.
Ne možeš javno govoriti o svojoj boli kad se djevojčice i djevojke ugledaju na tebe.
Knjiga ti je pozitivna i zato i ti moraš biti takva.
Nisi dovoljno dobra.
Ne vrijediš ako u ovim godinama nemaš dijete i partnera.
Sve su to samo neka od toksičnih uvjerenja koja nam se redovito serviraju, a govorili su ih i meni.
Sve to nije ni najmanje tačno, a ako su vam drugi to rekli, to više govori o njima nego o vama.
Bilo je potrebno puno rada na sebi tijekom posljednjih nekoliko mjeseci kako bih se vratila samoj sebi, onoj nekadašnjoj mladoj ženi koja je bila puna života i kreativnosti prije nego što je ušla u toksičnu vezu. Mnogo iščitavanja literature, mnogo razgovora s poznanicima koji se bave psihologijom i psihijatrijom, mnogo uspona i padova, mnogo zalijepljenih papirića po stanu s afirmacijama… Ali uspjelo je.
Trebamo živjeti život bez zadrške, bez fige u džepu, bez uvjerenja koja nam kroje drugi.
Da bismo vidjeli vlastitu vrijednost i sve svoje vrline koje nam nitko ne može oduzeti, čak i ako se privremeno čini da su se sakrile u najveću tamu, zaista se moramo riješiti onoga što nam serviraju oni koji pojma nemaju o tome kako živjeti život. Bez zadrške, bez fige u džepu, bez krojenja prema očekivanjima okoline.
4. Zapitajte se što zaista želite i što vas čini sretnom
Kada tek učite kako voljeti samu sebe, trebate se zapitati i što je to što vas uistinu čini sretnom. U konačnici, kako ćete si moći pružiti sve najbolje što zaslužujete ako ne znate što je to?
Čak su i najveće boli dobra prilika da vidite što uistinu želite za sebe, a čemu i komu više nikada nećete dopustiti da vas uzurpira.
Primjerice, ja želim skladnu karijeru i porodicu. Iako to zasad nemam, važna mi je vizija toga kako bih znala kojim se smjerom moram kretati da bih to postigla. To je ono za što znam da mi predstavlja najveće vrijednosti i za što ću se boriti kako bih to i ostvarila
A kako uopće krenuti u tu priču otkrivanja? Recimo, ako želite uspješnu karijeru, zapitajte se što za vas podrazumijeva taj uspjeh. Znači li to samo sigurna i velika primanja ili vam je važno i da vas taj posao istinski usrećuje? Ako vam je važno da poradite na svome fizičkom zdravlju, zapitajte se koje promjene morate unijeti kako biste krenuli na taj put. Sanjate li o partneru koji će vas “nadopunjavati”, ispišite na komad papira karakteristike koje tražite u njemu.
Nikada nemojte pristajati na manje od onoga što vas istinski čini sretnom.
5. Izađite iz zone ugode. Vrijedi!
Promjena u većini slučajeva nije ugodno putovanje. Mnogi od nas vole se šćućuriti u svojoj zoni ugode, koliko god bili svjesni toga da to nije za nas. Međutim, poznato je, ugodno je. Znamo kako teče život u toj našoj maloj čahuri. No u toj se čahuri nikada neće dogoditi promjene. Vrijeme će se samo prolaziti kraj nas.
Promjena uglavnom nije ugodno putovanje jer od nas zahtijeva da se součimo sa samim sobom.
Ni meni nije bilo nimalo lako kada su mi u jednom danu srušeni svi snovi niti kada sam se potpuno sama s dva kovčega preselila u drugi grad i čitave dane provodila potpuno sama, a jedini razgovor vodila s prodavačicama u prodavnicama.
No potom sam se posvetila poslu, ljubavi prema knjigama, novim projektima, ali i radu na privatnom životu. Iako sam se svaki put kada bih izlazila na spojeve pitala što je to meni trebalo, upoznala sam i neke sjajne ljude koji su mi razgovorom pomogli da putovanje liječenja rana polako privodim kraju, pa i jednu posebnu osobu.
Da sam i dalje bila u okružju rodnog grada i čekala bolje dane ili samo analizirala zašto sam bila odbačena, ništa se od toga ne bi dogodilo. Akcija je jedino što će pokrenuti lavinu promjena nabolje.
Preuzeto sa: zadovoljna.dnevnik.hr
