Dalaj Lama je na inicijativu vlade Delhija pokrenuo časove sreće u školama, kao revolucionarni projekat iz kojeg svi mogu nešto da nauče.

“Mi obrazujemo doktore, inženjere i računovođe koji su ambiciozni i konkurentni”, kaže C. S. Verma, direktor škole “Kautilja Sarvojdaja Bal Viđalaja” u južnom Delhiju. “Međutim, razmišljamo li o tome da li oblikujemo pristojna, dobra i ljubazna ljudska bića?”

Ovo pitanje je natjeralo vaspitače koji rade u gradskoj vladi multimilionskog Delhija da preurede gradske državne škole koje, kao i u drugim dijelovima zemlje, već godinama pate od trošne infrastrukture, lošeg obrazovanja i zanemarivanja.

Indija zauzima tek 133. mjesto od ukupno 155 zemalja u Izvještaju UN o svjetskoj sreći za 2018. Poznata je po rigidnom obrazovnom sistemu koji vrši intenzivan pritisak na učenike da postignu visoke ocjene. Mnogi optužuju stres, anksioznost i veliku konkurenciju pri upisivanju prestižnih škola za veliku stopu samoubistava među učenicima.

U takvoj atmosferi, “časovi sreće” doživljavaju se kao veliki korak.

Časovi su uvedeni u 1.000 državnih škola u indijskoj prijestolnici i sastoje se od vježbi meditacije, inspirativnih priča i aktivnosti. Oko 50.000 učitelja je obučeno, a skoro milion djece prisustvuje časovima.

Kako zapravo izgledaju časovi sreće?

Inače bučna učionica u školi “Kautilja Sarvodaja Bal Viđalaja” je subotom ujutru potpuno tiha. Desetina učenika sjedi uspravno na svojim stolicama, zatvorenih očiju i sa rukama na koljenima. Jedini zvuk je zujanje ventilatora.

Udžbenika nema na vidiku. Na tabli piše “čas sreće” sa velikim smajlijem pored.

“Oslobodite svu napetost, fokusirajte se na disanje. Zamislite da radite nešto što vas zaista čini sretnim”, govori učiteljica Akileš Čouhan dok prolazi kroz redove.

U susjednoj učionici, učitelj Muhamad Kan vodi studente kroz “vježbu zahvalnosti”. On je zamolio učenike, jednog po jednog, da duboko razmisle zbog čega se danas osjećaju zahvalno.

“Mama mi je skuhala ručak sa omiljenim povrćem”, kaže 11-godišnji Ankita. “Zahvalan sam joj.”

“Otac me je odveo u park da igramo kriket”, kaže učenik Varun. “Zahvalan sam što provodi vrijeme sa mnom iako mora da radi svakog dana.”

“Čas sreće” od 45 minuta osmišljen je da pomogne učenicima da se opuste, osvrnu na pozitivne stvari tokom dana i bolje suočavaju sa svojim životima. Nema udžbenika, kontrolnih ni domaćih zadataka, što označava radikalno pomjeranje naglaska sa učinka učenika na njihovu dobrobit.

I mada je rano pričati o rezultatima, jer prošlo je tek mjesec dana od uvođenja “časova sreće”, ali neki kažu da se već može uočiti promjena.

“Već osjećam da mnogi učenici pokazuju više interesovanja. Mnogi sada redovno dolaze u školu i učestvuju više”, kaže učiteljica Akileš za DW.

Izvor: B92

Komentari

Komentari