Kao žene, ljute smo. Ali kao majke, ključamo. Upravo se vodi robustan razgovor, o istorijskoj i trenutnoj moći ženske ljutnje kao oružja za društvene promjene. Broj knjiga, članaka, i heštegova na društvenim mrežama naglašava da je ženama dozlogrdilo. Umjesto da budu ušutkane patrijarhalnom idejom ženske emocije kao “histerije”, one prihvataju svoj bijes kao društvenu i poliičku snagu.
Ovo su divne vijesti za žene. Ali šta je sa majkama?
Istina je da majke imaju mnogo razloga da budu ljute. Živimo u svijetu gdje one dobijaju otkaz kada ostanu u drugom stanju, gdje nemaju plaćeno porodiljsko odsustvo, gdje pristupačna zdravstvena njega za majku i dijete zvuči kao oksimoron. I to su samo neke od rupa u sistemu koje nam kradu ljepotu majčinstva.
Ali umjesto da se fokusiramo na ove opake strukturalne granice ili da se organizujemo da ih razmontiramo, majčinstvo je rascjepkano na manje, takozvane “mamine ratove”. Užasan je klišee: Mučeni idu na mučene, umjesto na mučitelja. Rasprave se povlače oko prehrane za novorođnčad, opcije obrazovanja ili jednostavno biti majka koja radi nasuprot full time majci.
Ne vjerujemo u ratove, sve majke jednostavno rade najbolje što znaju. Ali frustracija među majkama je korištena od strane komercijalnih interesa, radi zarade.
Majke su isto tako etiketirane određenom tipologijom, kao na primjer modno osvještene mame, koje su meta komercijalnih dobara – od garderobe do kolica. Još gore, naizgled neškodljive organizacije bjesne na njih tokom osjetljivih dana ranog majčinstva, posebno se fokusirajući na dojenje – na nekim on line mjestima direkto iznoseći negodovanje povodom istog.
Žene su najjače kada brane svoju djecu i njihov je bijes najučinkovitiji upravo kada im radi majčinski instinkt. Niko ne krivi majku medvjeda kada brani svoje mladunče. Ali i to je bitka koju majke biju za druge, ne za sebe. Drugačije je kada se majke bore za sebe. Kada se bore za nešto drugo u redu je, ali ne nailaze na podršku kada se bore za sebe.
Sve je to dio šireg problema, a to je da poveznica sa majčinstvom i nesebičnošću koju nosi. Rani talasi feminizma nisu validovali majčinstvo kao bitan zadatak, pa i danas mnogi feministički pokreti ne uključuju pitanje majčinstva kao bitno na njihovoj agendi. Majčinstvo se predstavlja kao nešto toplo, mekano te čini ljutnju nenormalnom i neprilagođenom. A istina je da su majke prevarene od strane sistema i zaista su ljute.
Dobra vijest je da smo na kritičnoj tački preokreta. Treba da slavimo jer ženska ljutnja postaje društveno prihvatiljiva. I majke trebaju da okrenu taj kolektivni bijes u akciju.
Evo kako možemo iskoristiti aktuelni pokret da ujedinimo majke i zaista učinimo razliku:
MODELIRANJE ZDRAVOG BIJESA:
Majke trebaju zdrav odnos sa svojim bijesom i sigurno mjesto gdje mogu da ga ispolje – recimo meditacijom. To je zapravo normalna ljudska emocija, te trebaju i svoju djecu da uče kako da se nose s njom.
DA SE DRŽE ZAJEDNO:
Trebaju da rade za bolje majčinstvo svih majki, ne samo svoje, bez obzira na naciju, ekonomski status, i sl.
DA SE PREISPITUJU:
Da izbjegavaju diskurse koji pogrešno adresiraju majčinski gnjev. Trebaju da redovno zapitkuju da je nešto stvarno, istinito u medijima, da li da povjeruju.
Stvari na koje treba da se fokusiraju: zdravstvo, plaćen porodiljski, jednake plate i dječija njega dostupna svima.