Sreća je kad radite posao koji volite. Sreća je kada imate priliku direktno utjecati na odgoj novih generacija. Sreća je biti zvanični zaštitinik stotina mladih ljudi koji tek kreću u život. A naše SUPER ŽENE imaju takvu sreću. Bar neke od njih.
Naša nova SUPER žena definitivno je sretna žena koja svaki dan radi s mladima i trudi se utjecati na njihove pravilne životne izbore. Njeno ime je Merlina Imamović, diplomirana je ekonomistica, srednjoškolska profesorica i direktorica Ekonomsko-hemijske škole u Lukavcu.
Kada ste odlučili da će ovaj poziv postati Vaš životni?
Tokom srednjoškolskog obrazovanja nedostajao mi je malo prisniji, povjerljiviji i, recimo, slobodniji odnos na relaciji nastanik – učenik. Razmišljala sam kako bi ja voljela biti nastavnica, ali na jedan drugačiji način. Po završetku ekonomskog fakulteta, polagala sam stučni ispit za rad u školi, te tražila posao u toj branši. Davne 2001. godine zasnovala sam radni odnos u ekonomsko-hemijskoj školi u Lukavcu, gdje radim i danas. Tokom godina rada u nastavi, odlazak na posao mi nikad nije bio opterećenje i radila sam ga uvijek s entuzijazmom.
Šta je najljepše što Vam Vaš posao donosi, ono zbog čega ga najviše volite?
Moj posao je vrlo dinamičan i to me čini sretnom. Od prije dvije godine sam direktorica JU Ekonomsko-hemijske škole Lukavac. Opis poslova je veoma raznolik, ali prije svega, odgovorna sam za sigurnost učenika. Svakodnevno srećem 417 učenika koliko ih ima školi. Nastojim biti dostupna svakom. Prepoznajem ih i razlikujem po osobinama, zanimanjima, ponašanju, stavovima, razredima i strukama. Komunikacija sa njima mi čini zadovoljstvo. Dio sam života mladih osoba koje će sutra postati majke, očevi, radnici, poduzetnici i učestvujem u procesu njihovog odrastanja. Doprinosim razvoju ispravnih stavova i pozitivnih pogleda na život. Nema niti jednog advokata, doktora, zidara, kuhara, novinara bez obrazovanja, nastavnika i školske klupe. Ako to možeš zvati svojim poslom, onda si stvarno sretan i radiš nešto najljepše na svijetu.
Da li Vam je dan dovoljno dug da završite sve obaveze?
Moram priznati da je teško obaviti sve zadatke koje imam pred sobom. Pored svojih učenika i redovnog posla, imam troje djece različite životne dobi. Svakom od njih trebam na neki način. Veoma često, u neke kasne sate kćerka, ima čudna pitanja, koja bi iskreno rečeno mogla biti i nepostavljena, ali njoj su važna. Ponekad sam u situaciji da pružim pomoć oko zadaće, najmlađem djetetu na daljinu, telefonom. Ako bi sebe morala opisati jednom riječju to bi onda sigurno bilo „odgovorna“ što znači da na sve obaveze stižem odgovoriti.
Da se ne bavite Vašom profesijom postoji li bilo šta drugo što biste voljeli raditi?
U drugom životu bi sigurno bila pedagog. Znači opet bih radila u školi, samo bih opis poslova i kontakt sa učenicima imao drugu dimenziju. Ja ponekad moram donijeti odluke vezane za odstranjivanje učenika iz škole, kažnjavanja i slično. Kao pedagog bi bila u mogućnosti da štitim interese djece, ma šta uradili uz opravdanje da mi je to u opisu posla. Manje više ne bi mijenjala vrstu posla, samo bi izabrala onaj u okviru kog bi imala još više mogućnosti, za saradnički odnos sa učenicima.
Imate li “skriveni” hobi?
Moji hobiji su možda specifični, ali ne bi ih nazvala skrivenim. Volim da pijem kafu sa svojim prijateljicama i volim da kupujem knjige, jer planiram da u zreloj dobi života imam svoju kućnu biblioteku, kad ću imati više vremena za čitanje. Uživam, također, u gledanju krimi i forenzičkih serija.
Kako se opuštate nakon napornog dana?
Moj radni dan ne završava sa završetkom radnog vremena na poslu. Nakon dolaska kući počinje druga vrsta poslova koje svaka majka, supruga i kćerka obavlja. Ako to uspijem dopuniti druženjem sa svojim prijateljima, naveče uz kafu, onda je to opuštanje.
Šta je po Vama sreća?
Teško je reći šta je sreća generalno. Ja sam, recimo, sretna ako sam taj dan imala susret sa osobom koju dugo nisam vidjela, a koju pamtim po lijepom. Sretna sam kad su mi djeca zdrava. Sretna sam i kad moja sestra dođe iz inozemstva na godišnji odmor. Nastojim da budem pozitivna osoba, pa sam i na taj način sretna. Posao koji radim čini me sretnom. Naravno, kao i svako drugi imam i ja svoje momente kad mi se čini da mi ništa ne ide od ruke i da sam „baksuz“, ali generalno za sebe mogu reći da me sunčan dan čini sretnom.
Kako bi definisali ljubav?
Ja razlikujem nekoliko vrsta ljubavi. To je osjećaj koji treba dijeliti. Nekako mi je to polje o kojem najmanje mogu da komentarišem, jer vjerovatno ljubav uzimam kao nešto što se podrazumjeva.
Šta najradije čitate?
U zadnjih nekoliko godina moje čitanje se većinom odnosi na zakone, pravilnike i sl. Inače volim da kupujem knjige i planiram sebi za „mirne dane“ obezbijediti jednu solidnu kućnu biblioteku. Već rapolažem sa nekih dvjestotinjak naslova. Pretpostavljam da bi sad trebala reći kako sam oduvijek voljela klasiku, ali ne mogu da lažem sebe. Moja omiljena literatura je onako, lagano štivo kao što su recimo knjige francuskog pisca Gijom Musoa. Predlažem da obavezno pročitate neke od njegovih knjiga kao, recimo, „Vrati mi se“. Ipak priznajem da sam skoro, po treći puta, pročitala Nečistu krv i zamišljala Sofku.
Možete li pokušati definisati po Vašem mišljenju super ženu?
To pitanje može u svakom pobuditi drugi odgovor. Za neke je to uspješna poslovna žena, za neke majka, domaćica koja ima više djece. Ja pod tim „super žena“ podrazumjevam osobu koja u svakom trenutku može biti na raspolaganju prijateljici kad joj treba razgovor, djeci kad im treba razumijevanje, mužu kad mu zatreba podrška i naravno popeglana košulja, uspješna u poslu koji obavlja. Najvažnije je ipak da super žena bude, prije svega, humana osoba.
Recite nam Vaše mišljenje o Festivalu savremene žene i da li ste se već registrovali?
Ja nisam baš oduševljena tim isticanjem polne razlike. Nekako se osjećam sposobnom da se stavim u ravan sa super muškarcem i da ga pobijedim, naravno ako takav postoji. No drago mi je da smo konačno shvatile, da možemo biti ponosne na svoje biološke karakteristike, da možemo biti ravnopravne članice društva i još uz sve to imati svoj Festival. Evo kako bi, recimo, zvučalo da postoji Festival muškaraca – iskreno, ne dopada mi se. Ali kad uz festival dodaš riječ žena zvuči „moćno“, što bi rekli mladi ljudi.
