Sreća je u životu raditi ono što istinski volite i što osjećate kao svoj poziv još od malih nogu. Neki kažu i da je to onaj pravi put do pravog, velikog uspjeha u životu.
Naše SUPER ŽENE su baš takve – rade ono što vole i čine svoju okolinu, pa i cjelokupno društvo boljim.
Ogroman respekt oduvijek pokazujemo prema doktorima i zdravstvenim radnicima, zbog toga što svi znamo koliko trudai rada moraju posvetiti svom obrazovanju, ali prvenstveno zato što su oni jedini koji bukvalno naše živote drže u rukama i rješavaju sve naše zdravstvene probleme.
Naša nova SUPER ŽENA je baš iz ove branše. Ona je Selma Sinanović, magistrica zdravstvenih studija i uposlenica UKC-a Tuzla. Posvetila je svoj život pomaganju onima kojima je to potrebno, ali i sitnim zadovoljsvima koja život znače, a to je u njenom slučaju umjetnost.
Kada ste odlučili da će ovaj poziv postati Vaš životni?
Oduvijek sam voljela biti od koristi i pomoći drugima. Od ranog djetinjstva sam prepoznavala tuđu bol i potrebu. Kasnije sam saznala da je to empatija, i da je nemaju svi.
Empatija i humanost su me okrenule prema ovoj profesiji. Završila sam medicinsku školu, kasnije i zdravstveni studij, a potom i magistarski. Istina, uporedo me zanimala i muzika, išla sam u školu harmonike. Slikarstvo, završila tečaj kod tada uvaženog tuzlanskog slikara. Moja mama je bila krojačica, pa sam naučila i da šijem, pletem, vezem.
Posao u Univerzitetkom kliničkom centru Tuzla sam dobila ratne 1992., prijavivši se kao dobrovoljac tj. volonter. Već 25 godina radim u UKC Tuzla.
Često se sjetim da mi je tata govorio da mogu postati šta god želim, ali da nekako ne bi volio da se usmjerim u medicinu niti u organizaciju posla. Eto, sad sam baš u oboje. Zato izbjegavam govoriti svojoj kćerki šta ne bih voljela da ona radi.
Šta je najljepše što Vam Vaš posao donosi, ono zbog čega ga najviše volite?
Rad s ljudima i komunikacija. Zadovoljstvo pomaganja ljudima koji su u potrebi.
Da li Vam je dan dovoljno dug da završite sve obaveze?
Uglavnom jeste. Trudim se da ne namećem sebi previše obaveza, previsoke ciljeve i prevelika očekivanja na dnevnoj osnovi. Mada, dugoročno, volim da isplaniram ono što se da isplanirati i što zavisi od mene.
Da se ne bavite Vašom profesijom postoji li bilo šta drugo što biste voljeli raditi?
Naravno. Od svoje 18-te godine zarađujem i radim. Uz pauze u formalnom obrazovanju, sticala sam razne vještine i znanja. Tako da sam naučila da šijem i od toga fino zarađivala, završila tečaj slikanja, radila preko studentske zadruge u trgovini, slikala, pravila nakit. Uglavnom, u svemu sam uspijevala naći sebe i kreativnost i od toga fino živjeti. Hoću reći da postoji puno toga što znam raditi i od čega bih mogla živjeti.
Mislim, da žene nemaju dilemu i ne biraju između posla (karijere) i porodice. Mi možemo i uspijevamo i jedno i drugo. Taj izbor nam je nametnut, nekada prije. Kroz odgoj i naš mentalitet, muškarac je taj koji je odlučivao da li će žena “raditi ili biti kod kuće”. To nikada nije značilo, naravno, da ona ne radi. Itekako je radila i radi svaka od nas i “kod kuće”. Zašto su to radili, a nisu preuzimali niti jedan dio tih “kućnih” obaveza, ne znam. Nadam se da je kasno i da uskoro više neće biti takvih kojima bismo postavili to pitanje. Ipak mi odgajamo buduće muževe i partnere novih Super žena. Trebamo više pričati i podučavati o tome kako se može, kako se dijeli, kako se zajedno sve brže i bolje postigne.
Imate li “skriveni” hobi?
Hobi i velika ljubav mi je umjetnost generalno …..
Kako se opuštate nakon napornog dana?
Volim provoditi vrijeme sa porodicom i sa prijateljima. Kažu da se sa godinama naučimo provoditi vrijeme sa ljudima koji su pozitivni, koji nas ne opterećuju. Priznajem da nikada nisam imala taj problem. Vjerovatno zato što mi slušanje “tuđih problema” nikada nije predstavljalo problem. Pomoći svima i što prije, to je nešto što me ispunjava i raduje. Pa makar to bio kratki telefonski razgovor, poruka…
Zadnje tri godine se bavim yogom. Živjeti u skladu sa sobom i postati svjestan sebe i svojih emocija i razmišljanja, raditi na sebi (kako se to popularno kaže) je najveća stvar koju možemo uraditi iza seba a i za druge.
Šta je po Vama sreća?
Ono što ću uvijek pamtiti kao najcjelovitiji i najintenzivniji osjećaj sreće i zadovoljstva je jedna kratka rečenica moje kćerke: “Mama, volim svoj život!” Zar mogu doživjeti veću sreću?!
Kako bi definisali ljubav?
Ljubav je život. Energija bez koje ne mogu.
Šta najradije čitate?
Od Rumija do Vedrane Rudan. Zavisi od raspoloženja. Nekada čitam dvije knjige uporedo, uzimam onu za koju sam taj dan raspoležena. Od pojave interneta, slabo čitam novine.
Možete li pokušati definisati po Vašem mišljenju uper ženu?
Super žena je svaka žena. Ona nije mutant. Ona ne skače po krovovima. Ona ne treba masku. Ona nema auto sa avionskim motorom. Ona ne leti. A ipak, ona je posebna, spremna na sve, lijepa, sposobna, pa možda i može da leti.
Možete li nam reći Vaše mišljenje o Festivalu savremene žene i da li ste se već registrovali?
Da, registrovala sam se. Mislim da je Festival savremene žene, kao i bilo koji afirmativan skup sa životnim porukama, jako dobrodošao u našu sredinu. Drago mi je što sam dio tog festivala. Većina žena koje poznajem, sa podozrenjem gledaju na ovakve događaje, a upravo su one te super žene. Odgoj i mentalitet je nešto što nam je nametnulo vijekovni inferiorni stav. Nisam za jurišanja i demonstracije. Više sam za, već pomenuti, rad na sebi. Za pozitivan stav. Partnerski odnos. U ovoj priči učestvujem jer je i mene neko prepoznao i pozvao, a moj motiv su sve žene u mojoj porodici. Moja majka, moja kćerka, sestra, sestrična, ali i one žene iz kojih smo mi ponikle,moje nene, pranene… Sve su one bile turbo super žene.
