Zauvijek cu ostati ona koja ljudima vjeruje na prvu. Na prvi pogled, prvi dodir i prve riječi. Ima nešto čarobno u svakom prvom putu. Slatko je, nježno i zapetljano.
Piše: Lejla Feukić
Iako mnogima djeluje nespremno, “na prvu” je uvijek najiskrenije, zato i slijepo vjerujem u tu magiju. Sjećam se svakog našeg prvog puta.
Prvi pogled u gužvi dok smo čekali karte za kino, prvi osmijeh koji si mi uputio. A onda me naivno pitao je li sama idem gledati film. Naš prvi odgledani film je bio najdosadniji na svijetu i svaki naredni je bio sve bolji. Ali bez obzira na to, ja i dalje najbolje pamtim taj prvi, tvoju nespretnost i prosipanje kokica na pod, a zatim moj nekontrolisani smijeh. Sjećam se prvog ispijanja kafe i tebe dok stavljaš samo jednu kesicu šećera, pa zbog mog zbunjenog pogleda kažeš “Ma na dijeti sam”.
Hamburger u Mc Donaldsu mi je postao omiljeni tek nakon što sam ga pojela sa tobom, a kafa mi je prestala biti gorka kada me poslije prvog gutljaja poljubiš i kažeš da tada sve postaje slađe. Tulipani su mi bili i ostali najdraže cvijeće, ali niko nikada više neće znati da ih pokloni u boji mog trenutnog raspoloženja. Imao si teorije o mojim raspoloženjima, koja su se, priznajem evo nakon toliko vremena, mijenjala iz minute u minutu. Samo si ti znao da jednim buketom i osmijehom učinis da jedno potraje cijeli dan. Ono sretno.
Švercanje u vozovima mi ni danas nije specijalnost, ali tek ponekad se prošvercam u ime starih dana i straha u grudima. Kada si me prvi put poveo da se švercamo ka gradu, a ja te pitala kako to da se ne bojiš kontrole. Rekao si mi da uvijek postoji neki strah veći od drugog. Smijala sam se i uporno se pitala šta trenutno može biti veće od straha da ne dobiješ kaznu u vozu, a ti neformalno dobacio da je to strah da ne izgubiš mene…
I tada sam znala.
Do tada su mi priznavali da me vole na svim jezicima svijeta, na sve moguće načine. Ali izjave “strah me da te ne izgubim” sam se prisjećala i u najvećim extazama, ali i najgorim noćima kada sam se bojala i bježala od svega.
Jednostavno je.
Postalo je moja vodilja i moja motivacija. Strah da ne izgubiš nekoga koga voliš je veći od svakog straha sa kojim se susrećeš svakog dana.
