U našoj armiji SUPER ŽENA okupili smo samo najbolje! Žene iz svih branši i profesija, bez obzira na godine, učinile su ovaj naš projekat veličanstvenim, kako to samo žene znaju.
Među njima je mnogo doktorica, i nekoliko mladih koje mnogo obećavaju. I od naše nove SUPE ŽENE Naide Morić očekujemo da će napraviti uspješnu karijeru u medicinskoj struci budući da je fakultet završila s lakoćom, uz niz drugih aktivnosti. Naida je u toku studija bila aktivna u studentskim udruženjima, učestvovala je organizaciji mnogih evenata, kongresa, tribina na Medicinskom fakultetu u Tuzli, počela je da zarađuje sa svoji 18 godina. Iako ne izgleda opasno na prvi pogled, mastor je karatea i nositeljica crnog pojasa.
Kako vidite svoju budućnost kao mlada doktorica u našoj državi? Otići ili ostati?
Ostati! Moj odlazak jedino može biti u vidu edukacija, usavršavanja, doktorata pa možda i neke humanitarne misije, ko zna… Ne trebam govoriti o položaju ljekara u našem društvu, naravno da treba i može biti bolje. To je sada na nama, mlađim generacijama, da se izborimo za bolje uslove rada, kao i bolje usluge koje pružamo našim pacijentima.
Uspješno ste okončali studij medicine, za koji svi znamo koliko je zahtjevan, stali ste na ludi kamen, tokom studiranja ste bili jako aktivni u studentskim udruženjima – šta je bila Vaša vodilja zahvaljujući kojoj ste uspjeli sve uskladiti?
Riječi mojih roditelja i brata „ti to možeš“ mogle su se svakodnevno čuti u našoj kući. Njihova nesebična podrška mnogo je značila. I definitivno, dobra organizacija vremena. A uz sve to i moj suprug (tadašnji momak) koji imao veliko razumijevanje i vjeru u ono što ja radim. Zaista bolje funkcionišem kada imam više obaveza, aktivnosti, projekata. Vjerujte da vrijeme bolje iskoristim, nema mnogo „praznoga hoda“. Jednostavno se bolje osjećam. Još kada ubacim fizičku aktivnost… eh to je onda to!
Svi vidovi aktivnosti u NVO-u su kod nas okarakterisani kao gubljenje vremena. Kakva iskustva Vi nosite iz studentskih udruženja?
Nemam alergije, ali kada čujem takvo nešto dobijem osip (smijeh). U razvijenim zemljama se baš traže ljudi, tj. kadar, koji je pored studija radio, bavio se sportom, humanitarnim radom, hobijem, bilo čime… Jednostavno to pokazuje mogućnosti te osobe i većinom predstavlja dobrog kandidata za neki posao. Kod nas je to malo drugačije, nažalost. Ali tu krivim roditelje koji pogrešno usmjeravaju djecu te ih time ograničavaju da razvijaju se i u drugim sferama života. „Tvoje je, sine, da učiš, a za ostalo ima vremena“ – jaoo, neću dalje komentarisati… Od šesnaeste godine sam u NVO sektoru, a od osamnaeste honorarno radim te mi je u tome protekao čitav studij. Socijalni kapital, različite vještine, znanja, organizacione sposobnosti su neke stvari koje se mogu ponijeti iz rada u udruženjima. Samo pozitivna iskustva. Jednostavno rečeno mnogo ste bogatiji.
Postigli ste mnogo, a šta je to što želite postići kada je u pitanju Vaš profesionalni život?
Eh, na tome polju prava borba tek počinje. Mnogo će truda, rada i odricanja trebati. Ali ja se radujem tome. Gledam to kao izazov. Nekada sam mogla čuti „on/ona je dobar ljekar, a još bolji čovjek“. Kada bi jednoga dana za mene neko to rekao ja bih se osjećala jako sretno. Mislim da je bitno voljeti svoju profesiju da bi smo bili dobri u onome što radimo.
Medicina je jedna od Vaših ljubavi. Sigurni smo da ih imate još mnogo – šta za Vas predstavlja ljubav?
Ljubav je motor koji nas pokreće. Mislim da što više stvari volimo da smo mnogo sretniji i zadovoljniji. Naš život je tada mnogo ispunjeniji te nismo fokusirani samo na jednu osobu, jednu stvar i slično. Ali prvenstveno moramo voljeti sebe, da bi smo voljeli druge i sve ono što nas okružuje.
Neki ljudi kažu da je hrabrost na današnjem vremenu zasnovati porodicu i donijeti djecu na ovaj svijet. Kako vi to komentaišete?
Ne bih to gledala kao hrabrost, nego kao normalnu i lijepu stvar. Izazov jeste, naravno, ali ne treba praviti bauk oko svega. Žena koja uspije izbalansirati brak, porodicu i posao, eh to je „Super žena“. Ja se nadam da ću jednoga dana postati takva, truditi ću se. Ali opet, to su lične i intimne odluke. Osoba nije manje vrijedna ako nije u bračnoj zajednici ili ako možda ne želi ili ne može imati djecu. Trebamo činiti ono što osjećamo, a ne ono što nam društvo ili naša bliža okolina nalaže.
Kako definišete uspjeh?
To je širok pojam. Uspješnim se može smatrati onaj koji kada zastane i pogleda iza sebe bude ponosan jer ima šta da vidi. Na uspjeh gledamo različito, ali nemojte da se dovedemo u situaciju da se pitamo u čemu su nam prošle godine, život i slično. Život može biti jako lijep, ako ga mi učinimo takvim.
Ko su Vaši životni uzori?
Prvenstveno moji roditelji, koji su pravi primjer borbe kroz život. Brat Nedim i ja smo zaista ponosni na njih. Njihova zlatna je bila „Daj dijetu ribu i nahraniti ćeš ga jedan dan. Nauči dijete da peca i nahraniti ćeš ga za čitav život“. Hvala im na tome! A svakodnevne priče ljudi koji su uspjeli u životu, koji su iz ničega napravili nešto – to su, također, moji uzori. I definitivno, pozitivni ljudi sa kojima se družim ili sarađujem inspirišu me i podstiču moj daljnji samorazvoj.
Da imate super moć na jedan dan, šta biste uradili/promijenili u bh.društvu?
Treba mijenjati sistem, ali i društvo. Sistem bih učinila mnogo strožijim, ali i pravednijim. A na društvo bih uticala kroz porodicu, tj. odgoj djece. Mladi ljudi trebaju se što prije osamostaljivati i uzimati aktivno učešće u društvu.
