ISPOVIJEST NEKADAŠNJE OVISNICE: NIKADA NIŠTA NISAM KRILA OD SVOJE KĆERKE

Rita nikada nije znala da njena mama koristi drogu, nikad je nije posmatrala kao ovisnicu, niti je ona sama ikad probala drogu. No, kako sama kaže, droga je kontrolisala njen život i sve što je okružuje. Njihova priča ulijeva tračak nade u ovu dokumentarnu seriju zato što sa jedne strane pokazuje koliko je ovisnost užasna, a sa druge otkriva da je ipak moguće voditi jednostavan porodični život.

Ana je rođena u Lisbonu, a kada je sa 20 godina doselila u Englesku već je bila ovisna o heroinu. Njen otac je bio ekonomista, a majka učiteljica. Iako su svi vjerovali da će i Ana biti uspješna ona ističe da se stalno osjećala kao crna ovca svoje porodice. Kao tinejdžerku ju je zlostavljao porodični prijatelj i tada je prvi put probala drogu. Do 18. godine je već uzimala heroin. Bilo je to krajem osamdesetih godina prošlog vijeka i, kao i većina tadašnjih ovisnika, i Ana je znala da se zarazila virusom.

„U to doba, sa takvom dijagnozom, moja budućnost uopšte nije izgledala dobro. Osjećali ste se da ne postoji razlog zbog kojeg biste sredili svoj život jer ćete ionako umrijeti“, priča Ana.

Dvadesete godine Aninog života u Londonu prošle su u zadovoljavanju potrebe za drogom i krađom, te pokušaju da preživi dok su ljudi oko nje umirali od side. Dno je dotakla kada je umro njen parner. To je za nju bio trenutak koji je sve promijenio.

„Shvatila sam da ću umrijeti, ali za razliku od mog partnera koji je imao mene, ja ću umrijeti potpuno sama. Iako mi nije ostalo mnogo vremena nisam željela da ga uzalud potrošim. Nisam htjela da umrem uzimajući drogu ili da živim životom u kojem je to jedino što sam uradila“, priča Ana.

Foto: Pixabay.com

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja Ana je uspjela da promijeni svoj život. Upoznala je Stevea koji je takođe bio ovisnik i odlučili su da zajedno pokušaju ispočetka u Bristolu. Ana je tada već bila u ranim tridesetim godinama i počela je da razmišlja o nečemu što joj je dugo bilo nezamislivo – o majčinstvu. Godinama je odbacivala tu ideju, ali zahvaljujući napretku i mnogobrojnim liječenjima napokon je od doktora čula da može imati djecu. Uzimala je antiretroviralne lijekove i doktor joj je rekao da, ako rodi na carski rez i ne bude dojila svoju bebu, može da smanji rizik prenosa. I tako je na svijet došla njena kćerka Rita. Ona je bila vjera u budućnost i glavni razlog zbog kojeg se Ana nikada nije vratila drogama.

„Vodila sam je svuda sa sobom, pa čak i kod doktora i na sastanke anonimnih ovisnika. Odrasla je u tim prostorijama, nikada ništa nisam krila od nje, čak nisam ni pomišljala na to da joj nešto prećutim. No, uvijek sam vodila računa da sve informacije budu prilagođene njenom uzrastu“, priča Ana.

Kako se Rita snalazila u cijeloj toj priči? Ova mlada djevojka ističe da je odrastala u veoma otvorenom okruženju gdje se sve prihvatalo i zato nije znala da su sida i ovisnost nešto o čemu sa mnogim ljudima ne treba pričati. Ponekad bi došlo do sudara ta dva svijeta.

„Sjećam se da smo u osnovnoj školi učili o seksu i moja profesorica je rekla: ’Umrijećete ako dobijete sidu’. Iste sekunde sam briznula u plač. Svojim prijateljima nisam ništa rekla o svojoj mami zato što sam mislila da to nije ništa važno. Sada u srednjoj školi svi moji prijatelji znaju da mi je majka bolesna“, priča Rita.

Jedna od najdirljivijih scena u seriji je snimljena u katedrali Gloucester koju je Rita često posjećivala sa svojim ocem Steveom. Nažalost, on se nije uspio odvići od droge i nakon što se razveo od Ane, život mu se pretvorio u haos i umro je baš kada je Rita krenula u srednju školu. Neposredno prije njegove smrti Rita mu je napisala pismo.

„Tada sam mislila da je ispravno da to učinim, a sada nisam baš sigurna. U jednoj dokumentarnoj emisiji vidjela sam djevojku koja je bila u skoro istoj situaciji kao i ja. Ona je svom ocu napisala pismo u kojem mu je rekla: ’Neću da te vidim dok se ne skineš sa droge i ne odeš na rehabilitaciju’. Tada sam pomislila da sam to mogla i ja da uradim. Mislila sam da će ga to natjerati da se prestane drogirati, ali nije“, priča Rita.

Foto: Pixabay.com

Ni Ana ni Rita ne žale što su učestvovale u dokumentarnoj seriji „Drugsland“, ali su spremne da se suoče sa posljedicama. Ana, koja danas radi kao mentorka za ovisnike oboljele od side kaže da tek sad razmišlja o tome da će je njene komšije drugačije posmatrati, ali ne želi da bježi od onoga što jeste. Rita je pitala svoju prijateljicu da li njeni roditelji znaju da je Ana bolesna i ona joj je rekla da nisu ništa znali. S obzirom na to da su upoznali njenu mamu, Rita vjeruje da Anu niko neće napadati ili vrijeđati poslije ove emisije. Ova mlada djevojka smatra da ju je način na koji je odrastala zaštitio i učinio manje mogućim opciju da i ona krene lošim putem.

„U mojoj školi ljudi se dijele na one koji uzimaju drogu i one koji to nikad ne bi probali. Moji prijatelji i ja smo među onima koji nikada ne bi probali drogu. Čini mi se da oni drugi to rade rekreativno, ali mene to užasava. Ne mogu ni da zamislim da ikad probam drogu“, priča Rita i dodaje da je svjesna toga da uvijek postoji opasnost da njena mama opet posegne za drogom „Kada je život težak ona će možda pomisliti da bi mogla uzeti drogu kako bi to sve nestalo, ali mama je izdržala toliko dugo i, pored svega toga, ima i mene. Mislim da se može oduprijeti.“

Ljudi će različito reagovati na emisiju, ali Rita je veoma ponosna na svoju mamu i ističe da će je zaštititi od svakog ko pomisli da je uvrijedi. Svjesna je toga da će neljubazne i neobrazovane osobe govoriti da je njena mama narkomanka, ali joj uopšte nije stalo do njihovog mišljenja. Ona zna da je teško otići na odvikavanje i potpuno promijeniti život, te da to može potrajati i decenijama. Iako njen otac i još mnogi drugi ljudi u tome nisu uspjeli, njena majka jeste zato što je, kako sama Rita kaže, jaka, tvrdoglava i imala je mnogo volje. Pokazala je i Riti, a sada i ljudima širom svijeta da postoji nada i da je moguće da se čovjek izvuče iz pakla droge.

Izvor: The Guardian