“Žene sa hidžabom su ovakve i onakve, nema kakve nisu”, parola je koja se provlači kroz globalne, ali i naše medije. Pa je čudo da je jedna od njih na načelničkoj poziciji, a još čudnije da je neka tamo djevojka najbolja na nekom sportskom prvenstvu, a nosi “komad platna na glavi”.
Svi znamo da islam propisuje takav način oblačenja, ali i određeni način života. Ali neoboriva je činjenica da kada su nastajali zakoni i propisi koji usmjeravaju život muslimanki i muslimana, nije postojalo mnogo toga što postoji u današnjem, modernom vaktu.
Željela sam, konačno, odgovore na neka od pitanja koja se tiču usklađivanja vjere i savremenog načina života. Kada sam, sasvim slučanjno, naišla na Facebook stranicu Muhabet sa Razom, znala sam da imam savršenu sagovornicu za ovu temu.
Razija Čolaković stoji iza svake riječi koja je napisana na toj stranici. Ona nije samo žena sa hidžabom koja tipka po Faacebook-u – ona je kniževnica i autorica knjige “Leptir”, kolumnistica, makeup artistica, sama svoj marketing menadžer, pa i sama svoj gazda, kako ona kaže.
Promocija “Leptira” je u punom zamahu. Nisam bila ni na jednoj od, do sada organizovanih, pa me je zanimalo šta Razija ispriča posjetiteljima u onom dijelu kad pisac treba da priča o inspiraciji za djelo i kako je ono uopšte nastalo?
“Na promocijama pokušavam svima reći da sam žena pod hidžabom koja je svjesna koliko vrijedi, svjesna svojih mogućnosti i snage. Govorim svima da žena pod hidžabom je hrabra i pozitivna i da takav stav demonstrira u društvu. A putem pisanja uspostavljam komunikaciju sa današnjim svijetom u kojem živim i djelujem. “Leptir” je nastao kao krik moje duše, kao inat onog krajiškog u meni, kao otpor svemu što se nađe na putu protiv žene muslimanke i žene uopće, kao snaga gusjenice da izađe iz svog zatvora slobodna i da se konačno opusti, raširi krila svoja i poleti.”
Razijina knjiga je kombinacija proze i poezije. Sudeći po komentarima onih koji su imali priliku čuti dijelove iz knjige, oboje joj odlično ide.
“Baš neku večer, u Brčkom jedan od slušaoca prisutnih na promociji rekao je da moja poezija koju pišem, odiše, citiraću kako je i on rekao: „senzualnošću”. Gospodin je to primjetio nakon čitanja samo nekih od pjesama, još za vrijeme promocije, i dodao kao pozitivnu kritiku da misli da mi proza definitivno više „leži“, jer je prozni dio fenomenalan”, priča Raza, ne skrivajući zadovoljstvo.
U našoj okolini, održane su već dvije promocije, i to u Brčkom, a u planu je treća, u Kalesiji. Na pitanje, kada da očekujemo i tuzlansku promociju, s osmijehom odgovara: “Doći ću čim dobijem poziv”, i dodaje da su napisani su prvi redovi njenog novog književnog djela jer “umjetničke duše nikad ne staju”.
Kao što napisah na početku, nakon pročitanih riječi na Razijinoj Facebook stranici Muhabet sa Razom, znala sam da je ona prava osoba s kojom mogu razgovarati o temi čija aktuelnost zadnjih godina ne opada – ponašanje žena pod hidžabom.
“Nošenje hidžaba uvijek je aktuelna tema i kod nas, ali i u svijetu. Kad god ponestane zanimljivih tema za komentare javnosti, onda se tu negdje ubaci „komad platna na glavi“. Kad govorimo o hidžabu, treba da se zna da hidžab nije simbol islama nego je hidžab, jednostvano, praktikovanje vjere i onoga što sam.
O ljudima koji prozivaju žene pod hidžabom, a koje, kao, nisu po njihovom ukusu pokrivene, ne želim uopšte da imam mišljenje, niti da razmišljam o njima. Prozivali ili ne, komentarisali ili ne, moj stav je jasan – hidžab je oduvijek i zauvijek savremen bio. Muslimanka je savremena žena i nije stvorena da bude inferiorna u odnosu na bilo koga. Da naš poslanik Muhammed a.s. živi u ovom vremenu, šta mislite da li bi nosio pamučne ogrtače ili bi obukao lijepo odijelo kakvo danas svi nose?! Ja lično nisam imala neugodnih iskustava u tom smislu jer ne dozvoljavam nikome da me dovede u takvu situaciju“, iskreno muhabeti moja sagovornica.
Islamom je ženi propisano da bude u sjeni svog muškarca, da se brine o porodici, kući… Da li je to stereotip i može li se sve to, ako tumačimo kao obaveze jedne muslimanke, uz sve vjerske dužnosti, uskladiti sa modernim načinom života koji podrazumijeva posao, druženja, socijalne mreže, sitna zadovoljstva kao što su odlasci na more, beauty tretmani i sl?
“Islamom ženi NIJE PROPISANO da bude u sjeni svog muškarca, da se razumijemo, odmah. Kaže ibn Kesir u tefsiru ajeta: “Muškarci vode brigu o ženama”… Dakle tu su da svoje žene izdržavaju, oblače, hrane, podsjećaju na propise itd… Islam naređuje obrazovanje oba spola, podjednako. Žena ima pravo da radi, zarađuje i, čak što više, ima potpuno pravo da sa svojim novcem raspolaže sama. To joj je islam sve omogućio. Kako je to onda žena u sjeni svog muškarca?! Muškarci su stepen iznad žene samo zbog toga što su stvoreni kao jači, hrabriji, kao oni koji su zaštitnici. U tom smislu jeste stepen iznad. Žene su krhka stvorenja koja trebaju, ma koliko jako izgledale, tu mušku zaštitu uvijek pored sebe. Ako je to sjena muškarca, odmah pristajem biti u takvoj sjeni! Inače, uživam da igram košarku, idem na plivanje, vozim biciklo, jašem konje, idem na beauty tretmane itd.. Živim sasvim normalan život, a hidžab mi tome nikad nije bio, niti će biti prepreka“, razjasnila je Razija mišljenje koje vlada među većinom ljudi, a evo, ispostavlja se da je jedan obični stereotip.
Prije par mjeseci, veliku “halabuku” podigla je kolumna naše kolumnistice i SUPER ŽENE Zinete Mutapčić, koja je željela odgovor na pitanje: “Ako si žena sa burkom, zaista bih voljela znati zašto pristaješ na to?”, pozivajući se da činenicu da islam kao takav, ne propisuje potpuno pokrivanje žene. Do sada Zineta nije dobila odgovor na to pitanje, ali sam pitala Razu da za nju i čitaoce ženskog.ba razjasni, bar iz “tuđih cipela” šta to islam zapravo propisuje kada je odjeća muslimanke u pitanju i zašto neke žene nose ekstremniju verziju.
“Hidžab je farz i jasno je propisano kako se nosi – da se ne vidi nista osim lica, ruku do iznad šaka i nogu do iznad članaka. To je ono sto je farz, ono što se mora i oko čega nema rasprave. Sve drugo se ne mora, kad je hidžab u pitanju. Skoro je zabranjena burka ili nikab, u Austriji čini mi se. Ovdje su stvari potpuno jasne. Da biste sebi olakšali život u mjestima gdje se ljudi ne nose tako, onda se treba povinovati zakonu te države, jer vi živite tu. Ako nije farz, zašto sebi otežavati sve. Ali opet kažem, nisam ja ta koja će suditi bilo kome. Neka radi ko šta hoće. Ako mu je dobro tako i meni je”, objšnava Razija Čolakvić za ženski.ba.
Bilo je zadovolstvo razgovarati s ovom mladom ženom i dobiti odgovore na pitanja o vjeri i načinu života, koji su jako intimna stvar za svakog čovjeka. Hvala mojoj sagovornici na iskrenosti i spremnosti da priča o ovome.
Nadam se da se uskoro vidimo na promociji “Leptira” u Tuzli!
Razgovarala: Damira Ibranović
