Sutkinja Tanja Račić uputila je pismo FS BiH, u kojem se dotakla problema s kojima se ženski fudbal susreće u Bosni i Hercegovini, ali i kompletna sudijska organizacija.
Račić je otvorila pitanja brojnih problema u sudijskoj organzizaciji, piše Sport1.ba, a pismo sutkinje prenosimo u cijelosti i bez intervencija:
“Poštovani i uvaženi predsjedniče, potpredsjednici, generalni sekretaru, članovi Komiteta za sudije i suđenje NS/FS BiH te kolege sudije, obraćam vam se ovom prilikom, na ovakav način i u ovom sastavu kako bih vam prenijela samo dio svog nezadovoljstva, neslaganja, doživljenih sramnih situacija – koje sam doživjela zahvaljujući pojedinim ljudima u Savezu i da iznesem istinu – kako pojedini ne bi imali priliku da pričaju iza leđa (što najčešće rade) te da biste svi imali priliku da čujete informacije iz prve ruke.
S obzirom na to da mnogi od vas znaju šta se dešava kada je ženski nogomet/fudbal u pitanju, kako i na koji način obavljamo naše dužnosti i šta sve proživljavamo kada su u pitanju naše utakmice, seminari i turniri, a vjerujem da samo pojedini od vas ne znaju jer ne žele da znaju ili jednostavno gledaju svoja posla – što bi svako od nas i trebalo da radi, ovom prilikom želim da vam saopštim nekoliko stvari. Počela bih od najnovije informacije, a radi se o ponovnom testiranju engleskog jezika.
Uvaženi članovi Odjela za sudije i suđenje NS/FS BiH, napominjem vas da sam ja, zajedno sa pojedinim kolegama kandidatima za FIFA listu, prošle godine, odnosno, 3.10.2016. godine u Sarajevu u školi za strane jezike “Syllabus” uspješno savladala te položila engleski jezik čime sam pokazala zavidan nivo poznavanja istog i testove uradila najbolje kada su u pitanju sudije A liste ženskih sudija. Ukoliko uzmemo u obzir da FIFA/UEFA ne nalažu niti zahtijevaju određen nivo nego poznavanje i sporazumijevanje na engleskom jeziku kako bismo što lakše sarađivali sa kolegama iz drugih, stranih, država, to znači da ste vi bez zadrške odbili naše diplome iz drugih škola stranih jezika te nametnuli polaganje u Sarajevu i u pomenutoj školi.
Za vašu informaciju u Banjoj Luci postoje četiri škole za strane jezike koje vrše testiranja i izdaju sertifikate kao i gore pomenuta škola u Sarajevu. Ali, bez obzira na to ja sam prošle godine, kao i uvijek, ispoštovala vašu odluku i uzela slobodan dan na poslu (niste mi platili dnevnicu, ali ćemo to kompenzovati činjenicom da je NS/FS BiH platio troškove testiranja), otkazala i napravila reorganizaciju mnogih drugih obaveza i došla na testiranje iako sam, naravno, za testiranje saznala u subotu, 1.10.2016. godine, a na testiranje sam morala u ponedjeljak, 3.10.2016. godine u Sarajevo.
Saglasna sam sa tim da Odjel za sudije i suđenje NS/FS BiH treba i mora da radi na našem unapređenju. Ali, uvažena gospodo, ne na ovaj način. Pored položenih testova, zadovoljenih svih kriterijuma, maksimalnog žrtvovanja, zalaganja i već šest godina pozitivnih izvještaja od strane UEFA posmatrača kada je moj engleski jezik u pitanju vi očekujete da opet dođem u Sarajevo, izostanem sa posla, napravim sebi trošak od minimalno 200KM kako bih opet uradila isto testiranje i kako bi time Odjel za sudije i suđenje NS/FS BiH unaprijedio moje znanje engleskog jezika?! Da budem iskrena, još uvijek nisam doživjela da vi, zaista, date sebe u naše unapređenje!
Da sam u pravu, potvrđuje činjenica da ste tražili od nas sudija koji već posjedujemo validne sertifikate o nivou poznavanja engleskog jezika da se ponovno testiramo čime direktno negirate validnost sertifikata škole engleskog jezika “Syllabus” iz Sarajeva te svakako narušavate i ugled pomenute škole. Napominjem vas da sam u januaru tekuće godine u Malagi na kursu za FIFA sudije opravdala ukazano povjerenje i, između ostalog, upješno savladala i testiranje iz engleskoj jezika pred Komisijom UEFA-e.
Kao rezultat uspješno završenog seminara i predstavljanja kako sebe tako i Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine u najboljem svjetlu u martu sam sudila turnir u Francuskoj – kvalifikacije za EURO 2017, U17 za žene, a početkom sedmice potvrđen mi je još jedan turnir, novo delegiranje i još veće povjerenje od strane UEFA-e jer se radi o većem takmičenju – kvalifikacije za EURO 2018, U19 za žene koje će se održati u Albaniji od 23.10. do 1.11.2017. godine.
Ovim se potvrđuje da se na međunarodnim turnirima gleda ukupan utisak, a ne jedna lošija ocjena niti propust što pojedinci unutar našeg Saveza uvijek nameću i prikrivaju pravu istinu iza svojih funkcija. Ukoliko već ciljano radite mnoge stvari, učinite mi/nam uslugu – izuzmite iz mail-a osobe kojima tu nije mjesto i pokažite profesionalnost. A, ukoliko već smatrate da postoji razlog zbog kojeg opet treba da se podvrgnem testiranju, ljubazno vas molim da mi pošaljete odluku o istom kako bih je mogla proslijediti većim organima na uvid. Takođe, ja ću se vrlo rado ponovno testirati ukoliko postoji jednoglasna odluka o nivou poznavanja engleskog jezika koji sudije iz Bosne i Hercegovine moraju posjedovati, ali, molim vas, nemojte pominjati niti navoditi FIFA-u niti UEFA-u u mail-u niti njihove standarde jer na osnovu dosadašnjeg iskustva – slabo ih poznajete, a još slabije primjenjujete.
S obzirom na to da je ovo istina, a želimo Savez koji će sa svojim sudijama parirati mnogo većim Savezima i državama od naše, predlažem da se kolektivno testiramo i da vidimo kako stoje sa engleskim jezikom stručni ljudi unutar naših komisija. Jer, mi učimo od vas, zar ne?! U prilogu ovog mail-a dostavljam vam sertifikat o nivou poznavanja engleskog jezika sa pomenutog testiranja 3.10.2016. godine te detaljan opis nivoa u skladu sa Zajedničkim evropskim referentnim okvirom za jezike.
Oba dokumenta su na egleskom jeziku pod pretpostavkom da će pojedinci koji potenciraju ovo i slična testiranja sertifikovanih sudija moći razumjeti o kojem je stepenu riječ. Šta me je natjeralo da vam se ovako obratim i zašto sam baš na ovakav način opisala gore navedenu situaciju?! Neke od vas ću upoznati sa gorkom istinom, nekima ću opravdati sumnje, a hoću da vjerujem da ću nekima od vas biti za nauk. Žensko suđenje godinama tapka u mjestu. Ljubomora i zavist su sve veće, ali i dalje to ne razumijem jer, poštovana gospodo i drage kolege, mi sudimo za mizeran novac, skoro gratis. Mi nemamo stalna primanja od Saveza BiH, niti fiksne takse kao muške sudije Premijer lige BiH. Mi nemamo brojnost kao muške sudije Premijer lige BiH. Mi nemamo gledanost kao vi. Mi nemamo predsjednika, potpredsjednike, generalnog sekretara pa čak ni članove Komiteta na seminarima.
Ali, na sreću, mi imamo FIFA-u i imamo UEFA-u koje ulažu ogromna sredstva kako u razvoj ženskog nogometa/fudbala tako i u sudijski segment. Međutim, mi i dalje imamo jedno veliko – NIŠTA. Meni lično ne smeta što naše kolege sa Premijer lige imaju veće takse od nas. Svoje kolege poštujem i cijenim, a među njima su mi pojedini i prijatelji. Meni lično smeta što nama godinama obećavaju povećanje istih, a od toga nema ništa – uvijek riječi, nikad djela. Vrijeme je da saznamo gdje ide ogroman novac koji pripada Premijer ženskoj ligi! Kada kažem “ogroman novac” prenosim riječi mnogih članova Saveza koje mi slušamo non stop.
Mnogima smeta, a mnogi se i pitaju zašto se u posljednje vrijeme u Savezu najviše priča o Premijer ligi za žene. Pa, kako i neće!? Kada se osvrnem na protekli seminar ženske Lige shvatim da sam umjesto kolegijalnosti, novih situacija, razmjene iskustava i sticanja novih znanja – što bi i trebao biti primaran cilj seminara, doživjela samo sramotu, poniženja, uvrede i omolovažavanja od strane pojedinih članova Komiteta. Sve koleginice i članovi Komiteta koji su prisustvovali seminaru svjedoci su šta se zaista desilo, a da ne biste imali pogrešnu sliku o čovjeku koji je za to zaslužan kada su pomenuti seminar i poniženja u pitanju i kako bih spriječila da o gospodinu Ibrahimu Hasanbegoviću pomisilte loše jer sam samo ja ta koja na to ima pravo nakon svega što sam doživjela, vjerujte mi – iza svih tih loših namjera, ciničnih djela, iznošenja neistina, prenošenja i unošenja mržnje unutar ovog sektora, stoji direktor Sektora za sport, gospodin Elmir Pilav.
Lično sam se uvjerila da gospodin Hasanbegović ne stoji iza riječi koje je iznio na seminaru te da nije dio negativnih pojava unutar Saveza. Naprotiv, sigurna sam u to da je gospodin Hasanbegović dio pozitivnih pojava i inicijativa unutar Saveza. Pomenuti direktor Pilav nikada nije imao dovoljno hrabrosti da se zauzme za pravednost i da bude dosljedan. Ali, imao je hrabrosti da vrši nasilje, maltretiranje i da se sa svakog turnira koji je organizovan unutar Bosne i Hercegovine kući vratim sa modricama, podlivima i u najmanju ruku sramotom. Mnogo je svjedoka, kamera, restorana, hotela, upravnika, sudija, igrača, predstavnika klubova te pojedinaca iz Saveza koji su svjedoci i znaju o čemu je riječ.
Želim da znate da je meni savjest čista, da su moje namjere bile krajnje iskrene, dobronamjerne i iz ljubavi. Gospodin Pilav ne prisustvuje seminarima, ali, on je ipak tu, među nama. Pored pomenutog predsjednika Komiteta NS/FS BiH gospodina Hasanbegovića, seminaru prisustvuju gospodin Nenad Šukurma kao član Komiteta, a ujedno i naš komesar Lige, gospodin Tarik Kečo te gospodin Salem Prolić. Naravno, ko će se više zauzeti za gospodina Pilava od gospodina Prolića?
Pored toga što je gospodin Prolić bio svjedok mnogih neljudskih i krajnje poniznih djela koje je radio direktor Pilav, gospodin Prolić bio je jedan od ljudi za koje nisam mogla vjerovati da će se ponijeti na način na koji se ponio, o čemu će kasnije biti riječi. Bez obzira na to što svi ljudi u Savezu znaju kako i na koji način funkcioniše gospodin Prolić, čime se bavi, zašto njegov sin Faris ima opremu koju ni dan danas mnoge sudije nemaju i zašto taj isti Faris koristi zastavice koje moje koleginice nemaju, a zaslužuju i zašto se ništa ne preduzima po tom, a i po mnogim drugim pitanjima kada je dotični gospodin u pitanju.
Da se razumijemo, ja nemam ništa protiv njegovog sina. Ljude gledam na osnovu doživljenog tako da je meni lično, gospodine Proliću, vaš sin drag. Za razliku od mnogih sudija koje vašeg sina ne podnose i imaju averziju prema njemu, a isključivo ste vi krivi za to jer niste postavili stvari na pravo mjesto od samog početka, ja mu iskreno želim srećnu sudijsku karijeru. Ali, želim da ubuduće oprema pripadne onome kome je namijenjena. A, ne da završi na mjestima gdje ni slučajno ne bi trebala biti. Vi znate o čemu ja pričam. A, ukoliko neko ne zna – uskoro će saznati i tek onda ćete shvatiti šta se zaista dešava i u kakav ćete problem doći.
A, sada da kažem zašto sam se odlučila za ovaj mail? Pored svih neprijatnosti i nepravednosti koje se ogledaju u svemu negativnom što sam doživjela u prošlosti zahvaljujući pojedincima, a posebno prilikom testiranja na poslednjem seminaru kada sam oštećena – o čemu svi već znaju, doživim novu neprijatnost. Naime, u petak, 8.9.2017. godine primila sam mail od prijatelja iz UEFA-e koji mi čestitaju na dobijenom turniru te me upućuju u sljedeće: u petak, 8.9.2017. godine u Savez je stigao mail o turniru na koji sam delegirana ispred UEFA-e.
S obzirom na to da sam u stalnom kontaktu sa čelnim ljudima UEFA-e zbog propusta i prevara koje su mi pojedini ljudi iz Saveza pokušali smjestiti te su me više puta doveli u situaciju da se moram obratiti UEFA-i zbog mnogih stvari, javljeno mi je da sam delegirana na turnir, ali da još uvijek Savez nije potvrdio moju saglasnost. U petak me niko iz Saveza nije kontaktirao, a morao je! Prošao je vikend, ali i dalje ni poziv iz Saveza. Samo poruka iz UEFA-e da vrijeme ističe i da neko iz Saveza mora potvrditi turnir inače ću isti izgubiti jer je takva praksa. Kada sudija dobije turnir, neko iz Saveza (čitajte Elmir Pilav, jer je on kontakt i veza između Saveza i UEFA-e) mora obavijestiti sudiju o istom te potvrditi sudiju i asistenta sudije.
Međutim, nakon silnog čekanja – poziva nije bilo od bilo koga iz Saveza. Nakon što sam se zauzela za sebe i htjela provjeriti šta se dešava, obavila sam jedan poziv. Nedugo nakon toga, uslijedio je poziv – zove gospodin Salem Prolić. Da vam sada ne bih objašnjavala kako je tekao razgovor i preko koga je dotični gospodin saznao za određene stvari, samo ću vam reći sljedeće – pomogao mi je generalni sekretar Jasmin Baković.
Ovom prilikom, podsjećam direktora Pilava, da sam se dana 22.8.2017. godine, u 17:47 časova, njemu obratila službeno, putem mail-a. Tom prilikom sam ga obavijestila da ću službeno biti odsutna iz države, ali da ga unaprijed obavještavam da očekujem delegiranje od strane UEFA-e na neki od turnira te da unaprijed potvrđujem svoju dostupnost kako bi on mogao blagovremeno potvrditi UEFA-i i na taj način ispoštovati svoju obavezu. Nakon očajnog pristupa, ispoljavanja ogromne ljutnje i izražavanja krajnje nekulture, a da ne pričam o službenosti, odnosno, neslužbenosti, gospodin Prolić mi je rekao sledeće: “Jebe mi se i za tebe i za generalnog sekretara, da se nosite u pičku materinu i ti i Pilav i generalni…”
Nakon toga, krajnje iznenađena zbog takvog pristupa i rječnika, rekla sam da mi je dosta maltetiranja koje trpim već godinama od strane pojedinaca – naših nadređenih i da ću se obratiti i predsjedniku, potpredsjednicima i Ranku (svom ocu jer isti gospodina Prolića smatra prijateljem) na šta je on nastavio sa histerijom i riječima: “Radi šta hoćes, ja sam Bog i sve se ja pitam. Obrati se kome hoćeš, vi ste stoka bezobrazna, idite u pičku materinu…”.
Nakon što sam pokušala na fin način da razgovaram kako i dolikuje odraslim ljudima, nažalost, morala sam gospodinu Proliću prekinuti vezu jer kao, između ostalog, univerzitetski profesor i međunarodni sudija ne mogu dozvoliti da mi se bilo ko obraća na takav način. Nakon što me oštete, urade mi iza leđa i još mi se obraćaju na ovakav način postavljam logično pitanje – ko sve radi u Savezu i sa sudijama?
Kada su takse u pitanju – već sedam godina sudim za isti novac i ne smeta mi jer ja ovo volim. Da se razumijemo, Područna liga u Banjoj Luci plaćena je kao Premijer liga BiH za žene! Ali, ponavljam vam – ja ovo istinski volim i nastaviću suditi za propisanu taksu, ali sa nadom da će se u budućnosti neko od nadređenih i odgovornih ljudi pobrinuti da se ova taksa poveća kako i dolikuje najvišem stepenu takmičenja u državi. Kada je oprema u pitanju – sramotno je to što radite.
Oprema od strane UEFA-e pa čak i oprema Saveza koja je namijenjena sudijama NIJE nečija privatna svojina, a pojedini od vas ponašaju se kao da jeste. Sramotno i žalosno je to što pojedini rade, a vjerujte da ćete imati velikih problema što se tiče opreme. Nemojte pomisliti da vam ja prijetim, naprotiv, čak je kasno i za upozorenja. Naglašavam vam da u budućnosti vodite računa o tome da svako od nas dobije ono što mu pripada, a ne da pojedini nameću svoje uslove. Trebalo bi da je hobi, ali ovo je već profesija – u koju vi tako malo ulažete, a veoma mnogo tražite. Nadam se da ste toga i svjesni.
Pored toga što nam veoma malo dajete i što je stanje u ženskom suđenju takvo kakvo jeste još nam na sve to namećete vaše stavove, mišljenja pa skoro i vaša sopstvena pravila. Draga gospodo, ukoliko neko od vas ne zna, postoje Pravila igre koje je napisala i odobrila FIFA, a koja vi još uvijek niste preveli niti proslijedili nama sudijama. Zato vas ovom prilikom molim da me pustite da dosljedno primjenjujem Pravila igre, a ne da posmatrači od mene i drugih sudija zahtijevaju i nameću postupke i odluke iz `90 godina.
Davna su to vremena. Valjda je logično da pratimo i dostižemo najnovije standarde suđenja koje propisuje i primjenjuje FIFA/UEFA, a ne da tapkamo u mjestu i zaostajemo godinama unazad. Preživjela sam nasilje, ali još uvijek sam tu. Mnoge etikete nosim i nije mi teško jer – ja ovo volim. Mnogo puta sam bila svjedok vaših prevara, malverzacija, namještanja utakmica, krajnje neljudskih i nekorektnih djela te mobinga. Tome je došao kraj. Mnogo godina sam sa vama i uz vas, a pojedini od vas me ponižavaju. Manje mi smeta što me ponižava neko ko meni nije ni dorastao, a stariji je od mene, od toga što dozvoljavate da ovakvi ljudi budu dio jedne sportske organizacije.
Poštujem vas, uvijek sam se trudila i nastaviću da vas uvijek predstavim u najboljem svjetlu i vi znate koliko mogu bez obzira na ponašanje pojedinaca. Ali, ne dam na sebe! Udarili ste tamo gdje me najviše boli i očekivali ste da ću se povući i odustati. Jer, poslije svega – svako bi odustao. Ali, ja neću. Ne mogu pojedini od vas udariti jako koliko ja mogu istrpiti i težiti još jače ka svom cilju. Od malih nogu sam u sportu i neću dozvoliti da mi pojedini od vas ruše pojam o sportu, a posebno o profesiji kao što je fudbalski sudija. Želim obavljati dužnost sudije još mnogo godina i budite sigurni da me u tome neće spriječiti nečije loše i zle namjere.
Ništa što mi ne pripada nisam tražila niti tražim niti ću tražiti od vas. Za sve što sam navela u mail-u imam svjedoke, argumente, slike, poruke, dopise i sve što tražim od vas je to da me pustite na miru i da me ubuduće ne dirate. Dozvolite mi da nesmetano radim ono što volim i što vi kažete: “što najbolje znam”. Vjerujte, u stanju sam se boriti i izboriti za sebe i vjerujte da neću birati sredstva kako bih zaštitila sebe, svoj status i profesiju. Na svu sreću postoje više instance gdje sjede ozbiljni, obrazovani, stručni i odlučni ljudi, koji će se zasigurno zauzeti da zaštite kolegu sudiju, profesiju, kvalitet i sport uopšte. Oni se, za razliku od pojedinaca u Savezu, zaista ponašaju i djeluju kao jedna velika porodica.
Međusobno jedni drugima pružaju maksimalnu podršku i svaku priliku koriste da putem analize unaprijede sudiju i suđenje, a ne da traže priliku oštete i sankcionišu sudije izuzećem sa suđenja. Kao dokaz ove tvrdnje, pored ličnog iskustva sa međunarodnih utakmica i seminara, navešću i lični primjer koji sam pomenula na početku ovog mail-a. Naime, iako se krije ova činjenica, a trebalo bi da je dostupna prvenstveno meni lično, članovi Komisije za suđenje UEFA-e izvršili su korekciju jedne od ocjena sa mog turnira nakon što su pregledali i analizirali snimak utakmice, čime su dokazali ono što su nam na seminaru naglasili, a to je – važan je opšti utisak, kao i to da se sve utakmice pregledaju i da bez obzira na ocjenu posmatrača, Komisija pregleda cijelu utakmicu te o spornim momentima daje svoj sud.
Kao rezultat toga dobila sam turnir u Albaniji na većem nivou od ranijeg turnira te vas molim da u budućnosti vodite računa o svojim obrazovanim, stručnim i sposobnim sudijama. Takođe, koristim ovu priliku da vas obavijestim, nažalost, da ubuduće sva komunikacija prema meni bude isključivo putem mail-a, službeno. Neću se javljati na pozive iz Saveza kako bih izbjegla i spriječila nove neprijatnosti, uvrede i omalovažavanja od strane pojedinaca. Drage koleginice i kolege vi se nalazite u mail-u prvenstveno zbog engleskoj jezika i pomenutog testiranja kako ne bi kružile bilo kakve priče i neistine o meni, a ujedno i da saznate/potvrdite spoznaje o pojedincima i pojavama u Savezu.
P.S. Ovom prilikom želim da se zahvalim generalnom sekretaru Jasminu Bakoviću na bezuslovnoj saradnji, koji mi je nesebično pomogao u rješavanju dijela mojih problema. Time što je pomogao meni, vjerujte, pomogao je i mnogima od vas i te promjene ste već osjetili u proteklom periodu. Bila sam spremna izaći pred kamere i reći sve što znam o svakom pojedincu, a vjerujte da znam mnogo. Takođe, bila sam spremna podnijeti i prijavu protiv gospodina Prolića.
Međutim, zahvaljujući gospodinu Bakoviću, njegovom razumijevanju, smirenosti i želji za očuvanjem jedinstva i mira u Savezu, ostala sam tu gdje jesam i bez obzira na to što sam trpila razne prijetnje, pa i one o mom izostavljanju sa liste međunarodnih sudija, od strane mnogih ljudi unutar Saveza, srećna sam i ponosna što postoji osoba poput njega u Savezu. Također, poštovanje imaju predsjednik, potpredsjednici te ostali članovi Komiteta, koje nisam htjela uznemiravati, a vjerujem da bih naišla i da ću naići na njihovo razumijevanje. Svojim koleginicama i kolegama želim puno uspjeha i svako dobro u budućnosti.
Srdačno, Tanja Račić”, stoji u pismu sutkinje Račić.
