Neka se djeca od najranije dobi suočavaju sa sramežljivošću. Poznato je kako gotovo sva djeca prolaze kroz fazu sramežljivosti, koja je najizraženija u dobi između druge i treće godine, kada imaju strah od novih situacija i osoba koje ne poznaju.
Treba istaknuti kako biološka predispozicija može utjecati na to da se neka djeca oduvijek jednostavno malo teže opuštaju s ljudima ili u novim situacijama.
Temperament dijete nasljeđuje od oba roditelja, a jedna je dimenzija temperamenta i „prva reakcija“, a odnosi se na to kako će dijete reagirati na neki novi podražaj. Djeca za koju se kažu da su sramežljiva zapravo su jako oprezna i treba im neko vrijeme da se opuste u novoj situaciji, otkriva psihologinja Tea Knežević.
Iznimno sramežljiva djeca traže sigurnost uz odraslu osobu. Izbjegavaju kontakt očima, imaju spušten pogled, šute ili na postavljeno pitanje odgovaraju tihim glasom.
Sramežljivo ponašanje traje sve dok se dijete ne opusti i odluči aktivno sudjelovati. To može potrajati nekoliko minuta, ali i puno duže od toga. Zato je važno prihvatiti djetetovu potrebu da novim situacijama ili ljudima pristupa sporije i da se ne zahtijeva puno interakcije, dok se dijete malo ne opusti, napominje Tea.
KADA SRAMEŽLJIVOST POSTANE PROBLEM
Međutim, većinu roditelja brine što ako ta faza ne prođe budući da sramežljivost može biti ozbiljna neugodnost. Hoće li se stvoriti problemi u komunikaciji s drugim ljudima, problemi sa samopouzdanjem ili problemi u stvaranju prijateljstava, u velikoj mjeri ovisi o djetetovoj okolini koja bi trebala imati razumijevanja? Preveliki i nerealni standardi u školi, sportu ili kod kuće mogu produbiti kod djece osjećaj srama. Okolina i odgoj u velikoj mjeri mogu pridonijeti osjećaju srama.
Izbjegavajte prozivati dijete zbog njegove sramežljivosti. Kritike na račun sramežljivosti ne ohrabruju dijete da ju prevlada te će se samo još i više osjećati napeto i neugodno u situacijama kada primjerice neće pozdraviti neku novu osobu. Generalno možemo reći da sramežljivost postaje problem onda kada blokira dijete u aktivnijem sudjelovanju u situacijama koje ga zapravo zanimaju i koje su mu privlačne, napominje Tea.
Kako bi pobijedila sramežljivost, djeca trebaju podršku roditelja. Potrebno je da dijete zna i osjeća kako ga roditelj i okolina prihvaćaju i ne osuđuju. Strpljenje je ključna riječ koju bi okolina trebala imati prema sramežljivom djetetu dok se ne opusti u potpunosti. Važno je djetetu najavljivati kako će nešto izgledati, što će se događati, opisati neke buduće situacije. Na taj način dijete će se lakše psihički pripremiti i neugoda bi trebala biti manja, savjetuje psihologinja.
POTPORA OKOLINE
Budući da školska godina samo što nije počela, a vi ste svjesni da vaše dijete ima strah od nepoznatoga, možete dan ili dva prije početka zajedno prošetati do škole kako bi se strah umanjio kada konačno dođe veliki dan. Pitajte dijete što ga najviše plaši i brine i pričajte mu o aktivnostima koje ga očekuju. Roditelji ili čak i učitelji mogu pomoći primjenom sljedećih koraka, jer su oni prvi koji mogu primijetiti sramežljivu djecu.
1. Pokazati razumijevanje
Sramežljivom djetetu možemo pokazati kako nije samo sa svojom neugodnom emocijom. Sve ono što vidimo da osjeća ili misli u određenom trenutku možemo izgovoriti. Tako pokazujemo razumijevanje. “Bojiš se prići onom starijem dječaku” ili “Vidim da ti je teško ostati ovdje s nepoznatom djecom” rečenice su koje možemo uputiti sramežljivom djetetu i dati mu da znanja da nije usamljeno.
2. Normalizirati situaciju
Ako djetetu pokažemo kako njegov neugodan osjećaj nije nešto neobično ili neprimjereno, sramežljivost će lakše pobijediti. Možemo mu izgovoriti „Normalno je da ti prvo treba malo vremena“, „Kada dođeš na novo mjesto, želiš prvo malo pogledati uokolo, a onda ćeš si odabrati. Može i tako“.
3. Ohrabriti dijete
Možemo pomoći riječima ohrabrivanja ili razgovorom o nečemu što dijete voli ili što ga veseli. U nelagodnim situacijama treba podsjetiti dijete na njegove vrline.
Iako sramežljiva djeca nisu upadljiva, teže započinju komunikaciju ili se uključuju u neku novu aktivnost. Važno je da takvo ponašanje ne zavara učitelja. Naime, takva djeca mogu imati izvrsno znanje i želju za učenjem, istraživanjem, samo što im za interakciju s drugima treba nešto više vremena kako bi se opustili i bili spontani, napominje Tea.
Vrijeme, strpljenje i potpora okoline ključni su za prevladavanje sramežljivosti koju je moguće pobijediti.
Izvor: zadovoljna.hr
