Ovaj stih je iz pjesme „Moja magija“, jedne od snažnih balada, nabijenih čistom emocijom i potresnom iskrenošću, koje je Josipa Lisac posvetila svojoj vječnoj ljubavi, preminulom umjetniku Karlu Metikošu. „Jedne od“, jer Josipa često ističe kako su sve njene pjesme posvećene Karlu.
Njihova ljubavna priča je jedna od nekoliko njih koje su već ušle u antologiju ex-Yu umjetnosti. Ove su priče posebne i inspirativne onoliko koliko su jedinstveni (bili) njihovi protagonisti, a opet su toliko životne, nesavršene, stvarne. I u jednom slične – snažnije od smrti.
Josipa Lisac i Karlo Metikoš
Par sa početka naše priče svoju je započeo jedne februarske večeri 1971. godine. Josipa je tek zakoračila u dvadesete godine, još uvijek bila neshvaćena djevojčica izgubljena na muzičkoj sceni, koja je sa divljenjem i nepovjerenjem gledala u pjevačicu nevjerovatnog glasa i neuobičajenog izgleda.
Karlo Metikoš je, sa druge strane, već uveliko bio muzički pustolov Met Kolins. Tako je glasio pseudonim šarmantnog rokera, nastao na ulicama Pariza, gdje je Karlo danima spavao pod vedrim nebom, živeći među skitnicama, tragajući za angažmanima. A kada su oni došli, vodili su ga od Sovjetskog Saveza, preko Irana do Etiopije. Usput se vjerio više od 20 puta, za jednu groficu, nekoliko manekenki, kćerku generala, konobarice…
Ali, sve je to iz korijena promijenio jedan povratak u Petrinju, gdje je na nastupu upoznao Josipu.
„Bila je, onak’, malo debeljuškasta, slatka, al’ je fenomenalno pjevala”, rekao je jednom o njoj, „prva ploča koju je Josipa u životu kupila bila je – ploča Meta Kolinsa! Sudbina…“
Od tog trenutka, njena karijera mu je postala znatno važnija od njegove. Njihov prvi zajednički album zvao se „Dnevnik jedne ljubavi“; sasvim prigodno, jer su im životi postali baš to. On je stvarao muziku za nju, ona ju je izvodila kako niko drugi nikada ne bi mogao. Zajedno su stekli slavu, zajedno ostali potpuno drugačiji i sasvim svoji, zajedno putovali i živjeli umjetnost.
Karlo je umro mlad, krajem 1991, u 51. godini života. Ali, njihova ljubav nije. Već naredne godine, Josipa je organizovala koncert u njegovu čast, što postaje i ostaje tradicija sve do danas. Zajedno sa njenim pominjanjem Karla i njegove vječne prisutnosti u njenom životu i pjesmama.
„U braku se gubi identitet, ne bih mogla da podnesem da me iko nazove svojom ženom… za Karla nikad nisam bila njegova žena, samo Josipa”, rekla je na jedno od mnogih pitanja zašto se nikada nisu vjenčali.
Milena Dravić i Dragan Nikolić
Nada i Džimi Barka. Lepa Trajković i Flojd. Julijana i Prle. Milena i Dragan. Po mnogim rolama ćemo ih zauvijek pamtiti, ali možda najviše po njihovim ulogama supruge i supruga u braku koji je trajao duže od četiri decenije.
Radnja ove romanse započela je još turbulentne 1969. godine, kada su se upoznali na snimanju filma „Horoskop“. Milena je već bila nova zvijezda jugoslovenske kinematografije i ljepotica za kojom su mnogi uzdisali. Dragan još uvijek samo mladi frajer sa beogradske kaldrme, koji pokušava da se izbori za svoje mjesto na velikom platnu.
„Kada sam joj prišao, imao sam utisak da mi je to stara školska drugarica koju dugo nisam video ili neka devojka iz kraja koju poznajem ceo život. Upravo u tome je njena prava veličina”, reći će Dragan poslije o njihovom upoznavanju.
Nije trebalo dugo da poznanstvo preraste u ljubav, ljubav u brak, a brak u domaću verziju „American Sweethearts“ fenomena. A i taj brak je, baš kao ljubav, započeo – na filmskom setu.
„Usred snimanja jednog filma, zamolili smo reditelja da nas pusti na pauzu. Poveli smo i našu kumu Seku Sablić i otišli u opštinu Vračar da se venčamo. Nakon venčanja smo se vratili na snimanje, i nastavili da radimo”, rekla je Milena u jednoj emisiji.
Milena sada nema niti jednu fotografiju sa svog vjenčanja, „samo“ ovu anegdotu, vrijedniju od svakog kadra. Možete li danas zamisliti tako nešto?
Ni Dragana više nema. Ovaj svijet je napustio 2016, u 72. godini života. Iza sebe je ostavio karijeru vrijednu divljenja i sjećanje na jednog od posljednjih šmekera stare garde. I Milenu, koja još ponosno čuva mnoštvo svojih nagrada (među njima i jednu sa prestižnog Kanskog festivala), titulu najveće jugoslovenske filmske dive i uspomene na jednu zadivljujuću ljubavnu priču.
https://youtu.be/nDYFNcNLdQA
Silvana i Radmilo Armenulić
Ljubav između Silvane i Radmila Armenulića bila je među najkraćima, ali i najburnijima na ovoj listi. Priča dostojna holivudskih filmova sadrži sve elemente pravog blokbastera – teško djetinjstvo, još teže odrastanje, velika prijateljstva, još veće uspjehe, princa (ne na bijelom konju, ali u bijelom svakako) i, nažalost, tragičan kraj.
Počela je u Doboju, u osvit Drugog svjetskog rata, kada je rođena Zilha Barjaktarević, jedno od desetoro djece u siromašnoj porodici. Tragediju je upoznala mlada, kroz ranu smrt jednog od braće, a mlada je upoznala i muziku – svoju prvu veliku ljubav i izlaz u neki drugi svijet.
Već sa 16 godina je počela da pjeva po sarajevskim kafanama, uprkos protivljenju roditelja, i to pod imenom Silvana, odabranom po uzoru na italijansku glumicu Mangano. Kafana nije bila njena ljubav, ali u njoj je pronašla osobu koja je to postala.
„Trebalo je izdržati neprijatnosti i poniženja. Ko nije bio među pijancima, ne zna koliko je to strašno”, govorila je poslije.
Možda baš zbog toga, a možda zato što je i njen otac bio pijanica, Silvaninu pažnju je u jednom od beogradskih restorana privukao mirni gospodin koji je uvijek pio samo sok od maline. Bio je to teniser Radmilo Armenulić, čije će prezime Silvana uzeti nakon vjenčanja 1961. godine.
Spoj profesionalnog igrača aristokratskog „bijelog sporta“ i kafanske pjevačice iz Bosne djelovao je kao jugoslovenska verzija „Pepeljuge“, a Silvana i Radmilo su podržavali jedno drugo u svojim sasvim različitim karijerama.
„Sećam se, došao je jednog jutra pravo iz kafane kod nas, seo je za klavir i počeo da nabada po dirkama. Tako je nastala pesma“, prisjećao se Radmilo nastanka velikog hita „Šta će mi život“, koji je za Silvanu napisao njen veliki prijatelj Toma Zdravković.
Ali, za razliku od braće Grim, priča koju je pisao život nije imala sretan kraj. U oktobru 1976. godine, Silvana je, zajedno sa još dvije osobe, poginula u saobraćajnoj nesreći pri povratku sa nastupa. Kažu da je na mjestu nesreće pronađena polomljena violina.
Iako je trajala „svega“ 15 godina, ljubavna priča Armenulića ostala je jedna od najdirljivijih koje je Jugoslavija upoznala. Radmilo je, nakon igračke karijere, postao uspješan teniski trener i selektor, oženio se glumicom Mirom Peić, ali i danas redovno obilazi Silvanin grob i rado govori o njoj i njihovim zajedničkim trenucima.
Branka Petrić i Bekim Fehmiu
Ava Gardner, Marta Keler, Širli Mekejn, Klaudia Kardinale, Kendis Bergen… Mnoge je svjetske ljepotice upoznao Bekim Fehmiu, i mnoge od njih su željele da mu budu ono što mu je bila Branka Petrić. Ipak, baš njih dvoje su postali jedan od slavnih jugoslovenskih parova.
Oboje glumci, upoznali su se na beogradskoj akademiji, gdje je ona došla iz Novog Vinodolskog, a on iz Sarajeva, preko Kosova. Ono što će postati jedna od najvećih ljubavi, počelo je krajem pedesetih godina prošlog vijeka kao prijateljstvo.
„Bio je nenametljiv i ničim nije davao do znanja da ga neka devojka privlači. Ali je devojke privlačio i da ništa ne čini, što je svakako bilo intrigantno. Kad je reč o nama, nije to bila ljubav na prvi pogled. Nekoliko godina mi je bio samo kolega“, prisjećala se Branka.
Kolega je prestao da bude 1960, a suprug je postao 1968. godine. Godinu dana ranije, Bekim je postao i velika zvijezda, zahvaljujući ulozi u filmu „Sakupljači perja“. Uslijedili su angažmani u Italiji i SAD, saradnje sa velikim Dinom de Laurentisom i Šarlom Aznavurom, pojavljivanja sa holivudskim ljepoticama…
Sve to vrijeme, uz njega je bila Branka, puna ljubavi prema Bekimu i povjerenja u snagu njihovog braka, rijetko ljubomorna na neku ljepoticu s naslovnice. Jer, na kraju krajeva, i ona je stvarala uspješnu karijeru u Jugoslaviji i plijenila pažnju kolega, kritičara i publike.
Međutim, devedesete, mračne godine ovih prostora, donijele su pomračenje i u Bekimovom životu. Pogođen svim dešavanjima, ponosni Jugosloven albanskog porijekla se povlači u sebe, a 2010. okončava svoj život u 74. godini, pucnjem iz pištolja.
„Sklon sam da mislim da još nisam okrenuo tu stranicu života koja sudi i presuđuje. Svestan sam, ipak, da se svakodnevno okreću stranice života i da samo od nas zavisi kojoj ćemo dati značaj“, zapisao je tri decenije ranije.
Najveći simbol velike Brankine i Bekimove ljubavi su dva sina, mlađi Hedon i stariji Uliks, koji i sam gradi ozbiljnu glumačku karijeru.
Gabi Novak i Arsen Dedić
Jedna ovakva lista ne bi mogla da prođe bez najpoznatijeg muzičkog para između Vardara i Triglava. U pitanju su, naravno, Gabi i Arsen.
O njima smo nedavno pisali. S tim da bi se o njima moglo napisati još bezbroj članaka. O njihovoj odluci da izađu iz tadašnjih brakova i napišu svoju zajedničku bajku. O pjesmama koje su upućivali jedno drugome, o teškim trenucima koje su zajedno proživjeli, o srećnima koje su stvorili… O njegovom odlasku i njenim suzama koje su tekle kada je pričala o njemu i njima.
Ali, da se ne ponavljamo. Priča o Gabi i Arsenu je ovdje, a snimak nastupa njih dvoje sa sinom Matijom – koji govori više od svih riječi – vjerovatno je najbolja tačka na ovu cijelu listu.
Tačnije, ne tačka, već tačka-zarez, jer velike ljubavi i priče o njima nikada ne završavaju.
Izvor: lolamagazin.com
