”Ne mogu vjerovati da je nema. Mislim, to je… previše’‘, mucala je kroz suze na telefon preslatka Plavuša, utapajući tugu u kupki, te potom u kokicama i sladoledu. Slušajući ploču, sjećanja su počinjala navirati.
Rođendanska torta sa prskalicama, baloni, dekadentni restoran i dvije mlade djevojke koje zajednički slave prijateljstvo. Plavuša pruža Brineti kutiju sa skupocijenim poklonom. Brineta je zapanjena i samim pogledom na kutiju. Razgoračenih očiju, zatečena u čudu, nos i usta pokriva rukama. Zatim otvara kutiju, iz koje vadi skupocijenu ”Gabrielle” torbicu.
U zajedničkom druženju, koje je vrlo često, primjećuje se čudan odnos Plavuše prema torbici, od koje se Brineta ne odvaja jer joj predstavlja vrijedan poklon od najbolje prijateljice. Čeznutljivo zagleda i dodiruje torbicu, čak i u trenutcima smijeha i prijateljskog veselja, pokazuje prijateljsku ”nježnost” prema torbi. U trenutku kada na večeri neko od prisutnih prospe vino po stolu, Plavuša brže-bolje uzima torbu kako se ne bi oštetila.
Zadnja scena prikazuje Brinetu kako lupa o vrata, te Plavušu kako otvara.
”Evo ti je”, govori Brineta gurnuvši Plavuši torbu u ruke i otrčavši od nje. Završava se samozadovoljnim Plavušinim osmijehom, dok stišće torbicu u rukama.
Nova reklama za Chanelovu ”Gabrielle” torbicu proučava gdje lojalnost zaista leži i koliko je djevojka zaista spremna žrtvovati za jedan izuzetan statusni simbol. Ili neko ”postignuće” kojim će moći izazvati divljenje drugih.
Često je to u ženskom svijetu upravo – istospolno prijateljstvo. Povod tome leži u potrebi ženskog roda da se međusobno takmiči, prikaže u što boljem svjetlu pred publikom, žirijem i stvori što bolju sliku o sebi kako bi ”potkopala” konkurenciju. Konkurenciju koju vidi u najbližim ženskim osobama s kojima ne dijeli genetski materijal.
”Tajno” oružje
Tu nastaje jedan svojevrstan fenomen, u kojem žene imaju potrebu zbližavati se sa drugim ženama kojima potajno zavide, žele ih povrijediti ili osjećaju opasnost od njih.
”S prijateljem budi blizak, s neprijateljem još bliži”, što bi rekla jedna narodna poslovica. Ipak, šta ako ta druga žena nije neprijatelj?
Poklanjajući povjerenje i dajući na važnosti predstorski raspoloženim ženama, grabežljivice pomno skupljaju svaku informaciju, bilježe svaki trenutak povjerenja, svaku emociju kako bi istu ”mudro” iskoristile čim se pojavi povoljan momenat. Cilj im ne predstavlja apsolutno uništenje, već slabljenje druge jedinke i dominantan položaj u tom odnosu.
Misi(j)a
Misia Sert i Gabrielle Coco Chanel upoznale su se 1917. godine za vrijeme svečane večere.
”Sviđa mi se tvoj kaput”, bile su prve riječi koje je pianistica Misia uputila Gabrielle. Modna ikona je istog momenta skinula svoj crveni kaput od baršuna, te je njime ogrnula pianisticu. Misia nije prihvatila poklon, ali je sljedećeg jutra posjetila butik Coco Chanel.
Tom prilikom su otkrile kako imaju dosta toga zajedničkog: ubitačan smisao za humor, uživanje u tračevima, te djetinjstvo provedeno u samostanu. Postale su najbolje prijateljice.
Kada je životna ljubav Coco Chanel poginula u automobilskoj nesreći, Misia je odvela na putovanje u Veneciju, te je predstavila svojim uticajnim prijateljima iz svijeta ljepote i umjetnosti. Zahvaljujući prijateljici, Coco Chanel je ostvarila mnoge nezaboravne umjetničke saradnje.
Prijateljice su naučile prigrliti i mračne strane koje prijateljstvo nosi sa sobom. Misia je tvrdila da je bila zaintrigirana Gabriellinim genijalnim sarkazmom i manijakalnom destruktivnošću.
Išle su na luda zajednička putovanja, uzrokujući skandale gdje god bi otišle.
Bile su bez pogovora lojalne jedna drugoj.
Nekako imam osjećaj da pokojna Coco Chanel ne bi žrtvovala prijateljstvo zarad skupocijene torbice ili bilo čega drugog što se u materijalističkom svijetu smatra statusnim simbolom. Štoviše, mislim da se sada okreće u grobu.
Autorica: Suada Arnautović
