Mnogi mladi ljudi dolaze na nove ideje gdje izražavaju svoju kreativnost, poduzetnički duh i pokušavaju pronaći izvor zarade. U današnjem vremenu gdje je sve veća stopa nezaposlenosti mladih ljudi i učestalih odlazaka u inozemstvo, iznenađuje da mnogi od njih pronalaze način da ostanu u BiH i kreativnu stranu iskoriste u smislu profitabilnosti.
Ermina Hadžikadunić, mlada djevojka iz Doboja, bavi se oslikavanjem tehnikom pirografije na predmetima od drveta. „Moje zanimanje za pirografiju datira iz drugog razreda srednje škole, kad sam vidjela oca kako lemilicom popravlja neki aparat. Pitala sam ga da li mogu uz pomoć lemilice ispisivati na drvetu. Kada sam se uvjerila da mogu, počela sam istraživati na internetu.“
Ispisivanjem i oslikavanjem tehnikom pirografije na drvenim predmetima bavi se osam godina. Godine 2016. završila jeStartup akademiju u okviru BIT Centra Tuzla s poslovnom idejom „Pirografijom do samoodrživog zaposlenja“. Ermina svojim kupcima nudi kutije od drveta različitih oblika i veličina, ispisane i oslikane pirografijom u kombinaciji s repromaterijalom. Pored toga, u ponudi možete pronaći privjeske od drveta različitih oblika i veličina, okvire za slike, satove od drveta, držače za olovke, drvene vaze i posude, narukvice od drveta i drugo. Ističe da su proizvodi od drveta (bijeli bor, orah…). Ovoj mladoj djevojci pirografija još uvijek predstavlja hobi, uz pomoć kojeg ima još uvijek lijep džeparac. U bliskoj budućnosti planira otvoriti shop, gdje bi kupci mogli blisko da se susretnu s njenim proizvodima, a dotad je možete potražiti na njenoj fb stranici:„Ispisivanje i oslikavanje putem tehnike pirografije by Ermina“.
Selma Uzunović je Sarajka koja se bavi izradom slika od suhog cvijeća.
„Na ideju sam došla jer sam veliki ljubitelj prirode i fascinirana tom igrom boja prirode odlučih koristiti cvijeće kao epitaf i utjelovljenje mog umjetničkog izraza. Moram napomenuti da tehnika kojom radim nije formalno priznata kao takva i sve je plod moje mašte.“
Za izradu jedne slike manjih dimenzija, potrebno joj je oko 4 sata, no ako se radi o većim dimenzijama tipa 50×60 i više, iziskuje puno više truda i vremena. Velike slike isključivo radi po narudžbi, jer joj se u protivnom ne bi isplatilo zbog materijala koje koristi. Selma smatra da se ručni rad kod nas ne cijeni dovoljno, ali da svaka roba ima kupca.
Mi u Bosni smo pravi čarobnjaci
Nejla Čolić i Ina Vejsilović su mlade Sarajke koje su osnovale 4design, brend koji je postao prepoznatljiv na majicama, cekerima i ruksacima. Naše sagovornice Nejla i Ina objasnile su kako se ideja za proizvodnjom majica javila sasvim slučajno, uz neku dnevnu kafu i razgovor o mogućnostima i drugačijim poslovnim prilikama. Na pitanje gdje crpe inspiraciju za majice, Nejla ističe: „Nedavno smo se prisjećale naših prvih natpisa. Kao i sve, i oni su nastajali spontano i slučajno. Iz nekih fraza, naših svakodnevnih šala. Inspiracija nam je doslovno sve oko nas, iz svega možemo izvući poruku koja može stajati na našoj majici. Također, naši kupci biraju svoje natpise i mi im dajemo potpunu slobodu.“
O tome kako hobi pretvoriti u biznis, Nejla napominje:
„Ukoliko to radite isključivo iz ljubavi, može. Ako ste na samom početku ‘gladni’, željni nekog brzog novca i zarade, ne ide. Kupci to osjete. Ukoliko se trudite oko svakog detalja, od izbora materijala do komunikacije s potencijalnim kupcima, zaista možete očekivati i napredak, ali i zaradu. Za nas je 4Design prije svega hobi, ali uz trud polako prerasta u mali biznis. Otvorio nam je razne mogućnosti koje pokušavamo da iskoristimo.“
Sve dodatne informacije o ovim mladim i uspješnim djevojkama možete pronaći na www.4design.ba ili na Facebook i Instagram profilima.
Posljednjih nekoliko godina zavladao je trend proizvodnje nakita, neke od djevojaka za Kar!ke su odlučile ispričati svoje početke…
Minela Podgorica je djevojka koja je svoju priču započela prije četiri godine, kada je odlučila baviti se proizvodnjom nakita.„U to vrijeme, moram priznati, bilo je puno djevojaka, koje su se bavile istim, no to mene nije demoralisalo. Zbog loših okolnosti morala sam napustiti fax i krenuti u potragu za poslom.“ Nakon uspješnog početka, kako ističe, Minela je skupila novac za prvi profesionalni aparat, kojim je slike dovodila do savršenstva.
„Poslije nakita, željela sam nešto više, pa sam se odlučila da ukrašavam odjevne predmete, što mi je pošlo za rukom. Ukrašavala sam džempere i majice, mojim kupcima se to jako svidjelo, pa narudžbi nije manjkalo. U svemu tome, jako je bitno napomenuti da ja od ovoga zarađujem, stvaram svoj mali biznis, pa i živim od ovoga, jer mamina penzija je jako mala tako da preživjeti jedan mjesec sa 150 KM je stvar za čarobnjaka, a mi u Bosni smo pravi čarobnjaci.“
Delila Rizvo se bavi proizvodnjom divnog nakita. Kako je za žene tipično da vole nakit, tako je i ova mlada djevojka gajila posebne osjećaje prema istom. „Uvijek sam voljela nakit i stalno sam kupovala isti. Znala sam kupiti neki komad nakita, pa ga prepravim po svojoj zamisli, nešto dodam, oduzmem. I prijateljicama sam često popravljala nakit i mijenjala neke slomljene djeliće i uvijek bi mi govorile da sam k’o stvorena za to“, istaknula je Delila.
Višak slobodnog vremena, ljubav prema nakitu i volja, natjerala je ove godine da se ozbiljno počne baviti ručnim radom.„Kada sam vidjela da mi ide i da me to čini zaista sretnom, shvatila sam da ću se izradom baviti još dugo. Napravila sam stranicu na Facebooku pod nazivom ‘LILA nakit’ i na Instagramu ‘lilanakit’ i tako je počelo.“ Delila navodi da je sve krenulo kao hobi, ali se pretvorilo u posao, budući da sve više djevojaka želi njen nakit.
Mnoge od ovih mladih djevojaka su u potrazi za ozbiljnim zaposlenjem, a višak slobodnog vremena i znatiželja ih tjera da pronađu nešto novo i drugačije. Ovim riječima započinje svoju priču i Amina Ćato, mlada umjetnica koja se bavi dekupažtehnikom. Ističe kako je sasvim slučajno u nekom od ženskih časopisa naišla na članak o dekupažu. „Čitajući o tome, a kasnije istražujući po internetu, zainteresovalo me jer sam vidjela da zapravo sve one stvari (predmete) za koje sam vezana postoji mogućnost da im unesem malo živosti. Da budu to što jesu, samo u novijem ruhu.“ Ideju početka dekupažiranja započela je sa svojom prijateljicom Aminom Mašić, s kojom je u početku radila skupa.
U međuvremenu Amina se počela baviti pisanjem, dok je Amina Ćato ipak ostala u dekupaž tehnici.
Prvo što je izrađivala bile su mamine vaze za cvijeće, a potom je izrađivala sve što joj se našlo pod rukom. „Moje slobodno vrijeme je dobilo smisao. Ispunjavao me svaki pokret četkicom, a bojama sam bojila, ne samo predmete nego i svoju dušu.“Njen hobi je brzo prešao u malo ozbiljniju priču. Počela je raditi po narudžbi. Narudžbe su stizale jedna za drugom i tako je počela zarađivati za ono što uradi. Ništa previše, ali dovoljno. „Sve što zamislite možete dekupažirati, najčešće su to poslužavnici, kutije za nakit, satovi, police, ogledala…“
Ove mlade djevojke su primjer da od snova nikada ne treba odustajati. Jer nikada ne znate u kojem pravcu vas može život odvesti, te koliko nekad i sami možemo biti kreativni, inspirativni i znatiželjni.
Izvor: Karike.ba
