Koračam prema teretani, snijeg je već danima zavejao grad. Slušam korake, pomalo su teški. Ušima ispod vunene kape čujem svoj dah, pahulje padaju po licu i uživam u momentu, ali žudim. Da mi korak bude lakši, da zaškripi snijeg pod nogama, da ubrzam koliko me noge nose, da trčim. Prošle godine u ovo vrijeme bilo je manje snijega i ovom stazom kojom upravo hodam, gazila je moja trkačka porodica. Sjećam se smijeha i radosti koju donosi svaki susret. Za trčanjem je uvijek postojala želja i svaka Nova godina je donosila odluku, koja bi iščezla sa posljednjim snijegom.
Prije četiri godine sam doživjela prvi spontani pobačaj…
Tada sam odlučila da unaprijedim zdravlje.
Svakodnevni trening i zdrava ishrana su dali rezultate. A onda je došla još jedna Nova godina i odluka koja nije iščezla sa posljednjim snijegom.
Istrčati polumaraton!
Kad nešto jako želite, onda se sve kockice slože da to i ostvarite. U uobičajenom terminu u svojoj matičnoj teretani, čekala sam trening. U momentu utrčava grupa ljudi, crvenih noseva od zime. Kliču od sreće. Zavidim im. Ugledam prijateljicu, zgrabim je za ruku izvučem iz grupe i upitam o čemu se radi. Objasni mi da je upravo krenula “Zimska škola trčanja” Atletsko rekreativnog kluba Rekreativci Tuzla.
Već narednog dana je bio moj prvi trening.
Danas sam predsjednica ovog kluba sa puno istrčanih polumaratona.
Trčanje je najzdravija fizička aktivnost. Pruža vam neovisnost i zadovoljstvo. Jednostavno je i može se praktikovati kad god poželite. Ako ste ikada poželjeli da trčite, učlanite se u neki klub.
Grupa je za trkača rekreativca presudna za uspjeh. Grupa bodri, tješi i nikada nikoga ne ostavlja. “Grupa je čudo” govorili su moji instruktori…
I zapamtite da svaki dan može biti prvi dan vašeg treninga.😀
Piše: Ajla Huremović
