Predstavljamo Vam Tatjanu Sekulić Preljević, izvršnu producenticu multimedije na N1 televiziji. Budući da je novinarka, kaže da je njeno zanimanje sve i svašta.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
U ovom poslu svaki dan je početak ka uspjehu.
Profesionalnim novinarstvom se bavim nešto više od deset godina. Prve novinarske korake načinila sam u dnevnom listu Oslobođenje, znanje sam sticala i u prestižnim medijskim kućama Radio Slobodna Evropa i Deutsche Welle, a šest godina sam bila uposlenik bh. portala Klix.ba, na poziciji novinara, a zatim i izvršnog urednika. Na N1 sam već više od dvije godine. Najprije sam bila urednik weba, a zatim i televizije. To je tek bio novi početak ka jednoj vrlo uspješnoj priči, nimalo lagan, ali zabavan, inspirativan i svakoga dana sve zahtjevniji, ali i sve zanimljiviji.
Zašto volite svoj posao?
U mom poslu svaki dan je drugačiji. Sve ono što smo jučer radili danas više „ne vrijedi“, ali ono što je bitno jeste da svaki dan donese nova iskustva i nova (sa)znanja. Novinarstvo je zanat i tu su potrebne vještine koje se, baš, i ne uče u školama. To je ono nešto što imate u sebi, s čime odrastate i gradite se, pa je samim time i ta ljubav prema novinarstvu i poslu dio vas samih.
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
Neki će reći da jeste, ako se dobro organizujete, ali činjenica je da vrlo često 24 sata nisu dovoljna za sve ono što želimo, pa dosta toga ostavimo za „sutra“.
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Sa suprugom. On igra igrice, ja bojim bojanku za odrasle (smijeh). Šetamo, gledamo dnevnik, proizvod koji je moj tim načinio taj dan, filmove, igramo se s macama koje je suprug donio u brak kao svoj miraz.
Životni moto?
Biti optimista, u svemu naći neko dobro, radovati se, smijati, družiti i činiti ono što te uveseljava i ispunjava.
Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?
Porodica daje najbolje i najiskrenije savjete.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Srećom, nisam. Iako je posao koji obavljam zahtjevan, uvijek sam uspijevala napraviti balans. Ali, imala sam i tu sreću da moja porodica i prijatelji razumiju posao kojim se bavim i ne zamjere ako se ponekad, na trenutak, nađu u drugom planu.
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
Niko ne voli da ga kritikuju, pa ni ja. Ali bitno je od koga stiže kritika jer neke kritike su zapravo pomoć, usmjeravanje i vjetar u leđa. Kritike iz kojih nešto naučim – volim.
Najemotivniji trenutak u životu?
Bilo je mnogo emotivnih trenutaka i lijepih i ružnih, ali podijelit ću sa vama jedan iz bliže prošlosti – trenutak i tuge i sreće – to su pravi emotivni trenuci. Kada sam se udavala i napustila dom svoje nane koja me je odgojila i uz koju sam odrasla. Bila sam sretna zbog svog novog života, ali i tužna jer odlazim iz njenog doma.
Tri najvažnije stvari u životu?
Zdravlje, ljubav i slavlje.
O čemu maštate?
O putovanjima. Jako volim da putujem, a suprugova i moja ljubav prema tome se stopila. Sada oboje maštamo o kamperu i putovanjima širom svijeta.
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
Nisam baš neki gurman. Čak povrće nisam jela do prije nekoliko godina. Pa, ako me pitate šta najviše volim pojesti – to su kolači.
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
Trebala bi mi supermoć, ali kada bih je imala, znam način kako bih ljude okrenula ka tome da umjesto da se dijele, grupišu prema etničkoj pripadnosti, sukobljavaju, pa čak i mrze – rade, misle na svoju budućnost, grade bolju BiH i ostaju u svojoj domovini.
Na šta ste slabi?
Slaba sam na svoju braću, četvoricu njih. A ako govorimo općenito, kao i sve normalne ljude, pogodi me tuđa patnja, bol, nesreća.
Kada je žena najljepša?
Onda kada je sretna!
