June i Jennifer Gibbons bile su identične blizankinje rođene 1963. godine na Barbadosu. Nedugo nakon njihovog rođenja roditelji su se preselili u Wales gdje su curice bile izložene svakodnevnom maltretiranju u školi zato što su bile rijetke crnkinje u većinski bjelačkom području.
Međutim, ni sve to nije ni približno toliko neobično kao činjenica da nisu razgovarale s bilo kim drugim. Međusobno su razgovarale specifičnim jezikom kojeg niko drugi nije razumio. Zbog maltretiranja u školi sve više su se okretale jedna drugoj. Očajni roditelji poslali su ih u različite škole kako bi ih pokušali natjerati na normalnu komunikaciju. Razdvojene su postale katatonične. U strahu za njihovo zdravlje, roditelji su ih vratili kući gdje su se još više zatvorile.
Bizarni dnevnici
Godinama su živjele u svojoj sobi i samo su međusobno komunicirale. Znale su praviti čitave predstave jedna za drugu, a često su i pisale. Sva njihova autorska djela ticala su se seksa i kriminala. Pokušavale su i objaviti zbirke kratkih priča, ali nisu imale previše uspjeha s time. Iz tog vremena ostali su zabilježeni i njihovi dnevnici. June je napisala: “Nitko ne pati kao ja, ne sa sestrom. S mužem, da. Sa suprugom, da. S djetetom, da, ljudi pate. Ali ova moja sestra, mračna sjena mog života, jedina je moja muka“. Iako su bile blizankinje, rođene u tek deset minuta razmaka, postajalo je veliko neprijateljstvo. Jennifer je bila uvjerena da je starija June u svemu bila bolja i pametnija. June je osjećala tu ljubomoru.
“Ona želi da smo jednake. Ima pogled ubojice u očima. Dragi Bože, ja se nje bojim. Ona nije normalna i zbog nekoga tone u ludilo. Zbog mene“, napisala je. Jennifer je bilježila slično jezive priče u svoj dnevnik: “Postali smo si smrtni neprijatelji. Osjećamo kao da zračimo smrću i iritiramo jedna drugu. Kažem sama sebi: ‘Je li moguće riješiti se vlastite sjene? Bih li umrla bez vlastite sjene? Bez sjene, bih li mogla normalno živjeti ili bih umrla? Bez sjene kojoj na licu vidim prijevaru i ubojstvo“, zabilježila je Jennifer.
Okretanje kriminalu
Nakon neuspjeha s knjigama odlučile su se živjeti u normalnom svijetu, ali i dalje su komunicirale samo jedna s drugom. Budući da nisu postale slavne zbog knjiga, odlučile su postati slavne na drugi način. Okrenule su se kriminalu. Uglavnom je tu bila riječ o sitnom kriminalu, ali kad su počele paliti napuštene zgrade, sudstvo ih je odlučilo zatvoriti. Određeno im je psihijatrijsko liječenje u notornoj bolnici Broadmoor gdje samo najokorjeliji kriminalci odlaze na liječenje. U Broadmooru su i liječnike šokirale. Nekoliko puta se dogodilo da bi jedna sestra se gušila u hrani, a druga je gladovala. 11 godina su provele tamo i s vremenom su se sprijateljile s novinarkom Marjorie Wallace koja je o njima napisala i knjigu. Na kraju su liječnici odlučili da je vrijeme da blizankinje prebace u kliniku poluotvorenog tipa. Wallace je u knjizi napisala da je tijekom posljednjeg njenog posjeta blizankinja Jennifer kao grom iz vedra neba rekla: “Marjorie, Marjorie, moram umrijeti“. Kad je upitala zašto će morati umrijeti, Jennifer je samo rekla: “Tako smo odlučile“.
Misteriozna smrt
U martu 1993. godine, kada su blizankinje imale 31 godinu, prebačene su u bolnicu Casswell. Čim su došle, liječnici su zamijetili da Jennifer ne diše. Žurno su je prebacili u bolnicu, ali samo je proglašena mrtvom. Uzrok smrti bio je akutni miokarditis, upala srčanog mišića. Liječnici nisu pronašli nikakav otrov u organizmu i jednostavno nisu imali pojma kako je naizgled zdrava osoba preko noći umrla. Nekoliko dana nakon sestrine smrti, June je navodno rekla: “Napokon sam slobodna. Napokon je Jennifer dala svoj život za mene“.
June je uskoro izašla iz bolnice i danas živi normalnim životom u Walesu. Jennifer je pokopana, a na nadgrobni spomenik stavljena je pjesma koju je June napisala. “Nekad smo bili jedno. Nas dvije smo bile jedno. Više nismo dvoje, kroz život ide samo jedno. Počivaj u miru“.
Izvor: Express.hr
