Ako ste kojim slučajem, ponukani fotografijama odlučili pročitati ovaj tekst u potrazi za roditeljskim savjetima odmah stanite. Ja vam ih ne mogu ponuditi, iako sam odnedavno majka dvije curice. Ovo je samo jedna žalopojka ne više tako mlade mame koja pada s nogu od umora. Čitam da se i George Clooney žali da je teško biti roditelj blizanaca u 56-oj. I u 36-oj, George, ista je stvar.Trenutno mi na um pada samo dijalog iz serije Shameless koji mi se, ko zna zašto, urezao davno u pamćenje. Pita junak junakinju: “Jesi li dobro?” A ona mu odgovara: “Ja sam majka blizanaca, nikad nisam dobro.” Ovo vam prepričavam samo zato da ako me negdje sretnete ne postavljate glupa pitanja. Jer biste u protivnom mogli ostati razočarani odgovorom. No, krenimo otpočetka. Nakon što sam, nakon osam mjeseci sve, ali ne blaženog stanja, po najvećoj vrućini zabilježenoj u to doba rodila dvije preslatke curice, stvari su opasno izmakle kontroli.
Doslovno. Dvije sedmice smo sve tri bile u bolnici jer su curke odlučile pretkraj promijeniti svoj horoskopski znak i rodile se ranije od termina i te dvije sedmice jedino su što bih nazvala blaženim u cijelom našem kratkom zajedničkom životu. Doduše, tada sam željela što prije s njima van iz bolnice, plačući i kumeći sestre i doktore, uvjeravajući ih da ćemo bit super čim dođemo kući, da sam spremna za sve što me očekuje i da mi ne treba njihova pomoć. Ooo, kako li sam samo bila glupa.
Kad su nas napokon poslali kući nakon kratkog tečaja dojenja, kupanja i presvlačenja, osjećala sam se kao kraljica. Curke su bile zdrave, čiste i preslatke, a ja njihova mama. I tako je krenula naša avantura života. Ja, još uvijek s desetak kila previše i trbuščićem koji odgovara čevrtom mjesecu trudnoće i one sitne i uspavane s ogromnim očekivanjima. Da se razumijemo, i moja su očekivanja bila ogromna, u rangu ovih; sad ćemo doći kući, vi ćete spavati, ja ću vas gledati tako slatke i umiljate, malo ćete papati, pa ćemo ići šetati u novoj robici koju je mamica mjesecima prije naručivala preko interneta i svi će vas gledati kako ste krasne.
Dva mjeseca kasnije, mama još uvijek ima desetak kila previše, trbuh zbog kojeg mi ljudi prilaze s pitanjem kad je termin, podočnjake jer nisam spavala dva sata u komadu, bolne grudi koje jesu veće, ali ne toliko veće da bi prekrile trbuh, preboljeni mastitis (ne želim ulaziti u detalje, ali navest ću samo par podataka: groznica, temperatura 39, urlikanje kad mi se neko približi na metar) i dva pregorena fena za kosu. Vratit ću se fenu za kosu, ali dopustite da tu još navedem nekoliko strahova vezanih uz, khm, kakicu.
Ako niste znali, ovo ljeto obilježile su zelena, žuta, svijetosmeđa i smeđa boja. O da, svaka boja nosi svoje veselje i panično guglanje ili zvanje doktorice. I svaka ima svoje značenje. Kad smo kod guglanja, probajte upisati u Google: kako uspavati dijete. Jeste? E pa sad ću vam iskreno nešto reći: kod moje djece ne pali nijedan od tih savjeta. A nije da nismo probali. I sad se vraćamo onim fenovima za kosu (preporuka majci na rubu živčanog sloma), naime moje ljepotice napokon zaspu samo uz taj zvuk i tako vam mi već 60 dana živimo u paklu fena. Na plus 36. Mislim da neću tako skoro u posjet frizerki, a nije da mi ne treba.
Vole moje curke spavati i u kolicima, pa smo tako usred jula u praznom Zagrebu propješačili s njima svake noći najmanje desetak kilometara. Pomislili biste pa to se mora vidjeti na našoj linji. E, pa ne vidi se. A stvarno nismo stajali, ne zato što je takav bio plan treninga, nego zato što bi moje ljepotice postale zvijeri istog trenutka kad bi se zaustavili. Kad smo napokon u avgustu stigli na more gdje se može šetati uz lagani povjetarac kad god poželiš, prestalo im se to sviđati. Uz sve to, iako su blizankinje, nemojte slučajno pomisliti da njih dvije vole iste stvari, spavaju u isto vrijeme ili jedu na isti način. Jedino što vole raditi zajedno, je urlati iz petnih žila simultano. Na radost njihovih roditelja, ali i susjeda. Bilo bi divno kad bi roditelji uz dječicu iz bolnice kući ponijeli i uputstva za upotrebu. No navodno se još uvijek ne mogu usuglasiti koja su ispravna. Nešto kao naše knjige iz historije. Dok ih ne napišu, molim vas, ne pitajte me kako sam. Ja sam ponosna mama blizanki, ne mogu biti dobro. Barem ne još neko vrijeme… do njihove punoljetnosti.
Autorica: Nevena Rendeli (Miss7.hr)
