Roditelji često griješe u onome što se tiče njihove djece, kao uostalom i djeca u većini slučajeva: ona ne slušaju roditelje i zato im sve ide loše a zatim govore da im “ne ide”.
Kada se momak i djevojka zaljube jedno u drugo i hoće da se vjenčaju, nije dobro da im roditelji smetaju u tome. Oni treba da im dozvole da se vjenčaju zato što je mladima jako teško da se bore sa tijelom i izbjegnu grijeh. U većini slučajeva mladi padaju u grijeh i žive u bludu zato što su se roditelji protivili njihovom braku. Tada grijeh pada i na roditelje i oni će odgovarati za to.
Roditelji su dužni da uče djecu dobrome i da im otvaraju oči onda kada će nešto što djeca žele sada u budućnosti biti loše. Naročito majke djevojaka i momaka osjećaju da li djeca odgovaraju jedno drugome. Bog je dao majkama taj osjećaj da bi one čuvale svoju djecu od zla. Majka treba da upozori svoju ćerku ili sina riječima: “Pogledaj malo bolje, dijete moje. Meni se čini da tebi ne odgovara ta djevojka (momak)”.
Jer majka mnogo primjećuje i zato i govori kćerki: “Meni se čini da će taj momak biti pijanica (ili bludnik ili ljubomoran ili kavgadžija ili će te tući itd)” i savjetuje djevojci da ne žuri već da sačeka malo, jer majka ne vidi da iz toga može da izađe nešto dobro.
I majka momka vidi u djevojci kojom on hoće da se oženi takve osobine i nedostatke koji će narušavati spokoj i neraskidivost njihovog braka.
Ali, u većini slučajeva, zaljubljena djeca već ništa ne primjećuju i nikoga ne slušaju, ni roditelje niti koga drugog, i uporno istrajavaju na tome da hoće da se vjenčaju. Da bi uspokojili roditelje i dobili njihov blagoslov za brak, ona uvjeravaju majku da, kao “on uopšte nije i neće biti takav” ili “ja ću njega da izvedem na pravi put!”
Ali ispraviti bilo koga je teško i skoro nemoguće. Ljubomornog muža ili ženu nećeš moći da ispraviš. Nevjernog muža ili ženu takođe nećeš moći da ispraviš. Muža ili ženu koja pije nećeš moći da ispraviš. Naprotiv, poslije svadbe će se, vremenom, taj grijeh (strast) koji vlada njima, pojačati još više, i nanijeti mnogo stradanja njihovom životnom saputniku.
Zato će teško biti toj djeci koja ne slušaju svoje roditelje, koji ne shvate ozbiljno njihove napomene i predosjećaje, i stupe u brak na takav način. Ona će zaslužiti taj teški život, koji će im dopasti zbog neposlušnosti. To će biti njihov teški krst koji su oni sami izabrali.
Ako djeca budu uporna i neće da slušaju roditelje i ne obraćaju pažnju na njihove savjete, roditelji treba da im dozvole da se vjenčaju zato što su oni, djeca, sami to izabrali. Što više roditelji budu sprečavali djecu da stupe u brak, to će više oni istrajavati na svome, neće ih slušati i čak ih mogu i zamrzeti zbog toga, a zatim će živjeti nevjenčani u grijehu bluda. Zato roditelji treba da im dozvole da se žene a djeca će sama zažaliti što ih nisu poslušala i složiće se sa time da su sami zaslužili tu sudbinu i krst koji su sami izabrali.
Teško onim roditeljima koji se miješaju u život svoje djece koja su stupila u brak i ruše njihovu porodicu!
Svekrva, ako joj se ne sviđa nevjesta i ako ne igra kako ona svira, trudiće se da razvede sina sa snajom, makar imali i dvoje-troje djece. Tada neprijatelji djece postaju sami roditelji. Neke majke su ljubomorne na svoje snaje zbog toga što sin dijeli svoju ljubav između nje i druge žene i sa silnom mržnjom će se boriti protiv svojih snaja. Tako slijepa ljubomora svekrve čini pretnju za brak djece.
Postoje i roditelji – vlasnici. Oni hoće da znaju sve što čine njihova djeca u braku: šta jedu, kada ustaju, kakvi su domaćini snaja ili zet, jesu li trudoljubivi, koliko ima đubreta u kanti, koliko posuđa nije oprano, i pri tome daju primjedbe. Kada se te primjedbe ponavljaju, to u jednom trenutku počinje da izvodi mlade iz takta i nastaje sukob.
Neke majke, da bi se osvetile snajama, podstrekuju svoje sinove protiv njih, govoreći da oni treba da budu muškarci i da postave svoju ženu na mjesto. I kada je oni izvrijeđaju, rastuže je ili je čak udare, svekrva osjeća da joj se osvetila. Snaje osjećaju “odakle duva vjetar“ i počinju da se svete svekrvama na svoj način. I tako se doliva ulje na vatru, dok ne dođe do lošeg završetka sukoba – rastave, razvoda.
Teško tada onim roditeljima, koji ruše brak svoje djece. Šta je rečeno u Svetom Pismu?
“Šta je Bog sastavio, čovjek da ne rastavlja” (Mt. 19,6)
Izvor: stil.kurir.rs
