Te 2001. nakon trećeg rođendana mog mlađeg sina, izašla sam kroz vrata našeg porodičnog stana. Napustila sam svoju porodicu, dva sina i supruga.
Dobila sam nagradu i trebalo je da živim u Japanu šest mjeseci kako bih intervjuisala preživjele atomskog napada. Suprug me je od samog starta podržavao u ovoj ideji i podsticao me da se prijavim na konkurs.
Nisam bila spremna na takvu promjenu. Kako da odem u stranu zemlju gdje ne znam čak ni jezik?
Kako da napustim porodicu?
Ali jesam.
Moj brak, nije izdržao.
Često me ljudi pitaju kako sam mogla da napustim svoju djecu. Kao da je neko morao hirurškim putem da ih odstrani iz mog tijela? Kao da sam ih ostavila na pustom ostrvu, ušla sama u čamac i otplovila?
Zapravo moja veza sa djecom je ojačala.
Brak, s druge strane, nije.
Nakon dva mjeseca, i on i ja počeli smo da se da se borimo sa distancom.Počeli smo da preispitujemo sebe i svoja očekivanja koja smo imali od braka. Zajedno smo od moje 17. godine.
Veći dio života proveli smo zajedno. I sve što smo imali uništili smo za par mjeseci.
Bilo mi je teško zbog djece. Često bih plakala satima nakon naših telefonskih razgovora. Ali bila sam u još većem problemu kada su doputovali kod mene u Japan poslije četiri mjeseca. Taman sam se navikla na samostalnost, a onda su došli oni, moja najveća ljubav. Bili su srećni u drugoj zemlji i što su ponovo sa mamom. Ali ja nisam imala brak. I bilo mi je strašno.
Odvikla sam se od toga da budem mama. Trebalo mi je neko vrijeme da ponovo uđem u tu ulogu. A onda sam shvatila da zapravo nikad nisam ni željela da budem majka. Plašila me je misao da ću se jednog dana za 20, 30 godina probuditi i shvatiti das am izgubila sebe.
Moj muž me je ubijeđivao da postanem majka, obećao je da će on preuzeti sve obaveze i ja sam se na kraju složila.
Nije bio problem u mojoj djeci već u materinstvu, odnosno načinu na koji sam to gledala.
Brak mi se raspao, a starateljstvo sam prepustila mužu. Dala sam im i porodičnu kuću, a ja sam se preselila nekoliko ulica dalje. Mnogo radim i živim sama. Oni došetaju do mene kad god požele. Tu sam za njih, uvijek.
Izvor: zena.blic.rs
