Definitivno je mnogo lakši odgovor na pitanje šta žene NE žele, ali je ta lista suviše dugačka da bih se upuštala u nabrajanje. Sasvim sam sigurna da imaju vrlo slične želje kao i muškarci, samo su ženski načini ostvarivanja sopstvenih želja potpuno drugačiji od načina na koji to čine muškarci. Nije ni čudo, ako se uzme u obzir koliko je ljepši pol sklon komplikovanju, maštanju, umišljanju i idealizovanju. Ne kažem da su muškarci jednostavni i nemaštoviti, ali su njihove želje daleko realnije i samim tim ostvarljivije. Možda će muškarac da poželi ljepoticu pored sebe, ali će žena poželjeti i ljepotana i bogataša u istoj osobi.
Nama je to primarna misija, vaspitane smo da mislimo kako je udaja nešto gdje ne smijemo da pogriješimo, a mislimo da vrijedimo onoliko koliko nam muškarci poklanjaju pažnje. Istina je i da se međusobno razlikujemo po određenim željama. Dok polovina žena ne može da funkcioniše u samoći i često postaje žrtva potrebe da bude u zajednici, druga polovina se nosi mišlju da je samo ženska samostalnost prava vrlina kojom se ne upada u vječitu zamku zavisnosti od suprotnog pola. Tako nastaju supruge koje sve trpe u braku, s jedne strane, i žene koje se teško vezuju, teško udaju, ali lako razvode ukoliko osjete da su žrtve ili zavisnici u bilo kom smislu od svog supruga, ljubavnika, muškaraca uopšte.
Sve mi sanjamo o srećnoj ljubavi koja traje do kraja života. Tako je bar u prvih dvadeset do trideset godina života. Nakon toga, neke se zadovoljavaju iluzijama, druge podižu ruke od ljubavi, dok malobrojne vjeruju da i u ‘staračkom domu može naići onaj pravi’. Emocije su nam na prvom mjestu. I najhladnija žena u sebi krije pregršt potrebe da bude voljena, prije svega, a onda i da voli.
Da, najveća greška ženske prirode je baš ta što smo spremnije za ljubav koja nam se daje nego za ljubav koja se od nas očekuje. Vjerovatno u tome ima nesigurnosti koju nosimo zbog moralnih normi koje su odvajkada nametnute – ako si ostavljena i još ako se o tome priča na sav glas, gubiš nešto od svoje reputacije. A reputacija je ono što ne volimo da čuvamo, ali se ipak borimo svim silama da je ne umanjimo ili potpuno izgubimo. Žene su uvijek između dvije vatre, u sukobu sopstvenih, iskrenih želja i onoga što govore ili čine. Naravno, ponovo je razlog ta prokleta reputacija koja nas i danas, u dvadeset prvom vijeku, još uvijek preporučuje, udaje, zapošljava, obilježava.
Dok smo djevojke, tinejdžerke, želimo da jednog dana živimo život iz bajke. To podrazumijeva da budemo poželjne, uspješne i da budemo u ljubavi sa nekim određenim tipom muškaraca. Kad prođemo školovanje i zaposlimo se, razmišljamo o tome kako bi susret sa čovjekom našeg života mogao da nam promijeni taj isti život. Oslanjamo se na nade da će veza, brak, ljubav ukloniti svakodnevne probleme koje imamo. Naravno, udajemo se za muškarce u koje se zaljubimo, ali rijetke su srećnice kojima muževi zaista promijene život onako kako su to potajno željele.
Tridesete godine nam donose više potrebe za ljubavlju nego što je to bilo dok smo bile tinejdžerke, jer u tim godinama već znamo razliku između prave ljubavi i one koja je samo postojala u našim glavama. Nakon četrdesete želimo da vratimo vrijeme i izaberemo one koje ranije nismo smatrale dovoljno dobrim za nas, najčešće muškarce koji su nas beznadežno voljeli pravom ljubavlju, ali koja nam se u mlađim danima činila dosadnom, zamornom i katastrofalno monotonom. Kažem, rijetke su srećnice koje ne žale za propuštenim šansama i bivšim ljubavima, ako takvih uopšte ima.
Žene žele ljubav ali onakvu kakva im u tom trenutku odgovara
Žene žele da im muškarci čitaju misli. Žene žele da budu voljene u svakom trenutku, ali da to osjećaju a ne da im se to nabija na nos. Žene žele leptiriće u stomaku. Žene žele da strast traje vječno. Žene žele udoban život. Žene žele da se ponose svojim muškarcem u svakom društvu. Žene žele vjernost. Žene žele da budu boginje u očima muškaraca kojeg vole, ali i da nikad ne budu jače od njih. Žene žele da, čak i kad ne zarađuju, budu cijenjene kao one koje doprinose. Žene raduju pokloni, neke su skromnije, a druge nemaju mjeru, no sve sigurno vole da im se poklanja.
Žene žele sigurnost koju samo muškarac može da im pruži ali i svoj novac koji će trošiti bez razmišljanja o budućnosti. Žene 
žele seks u trenucima kad muškarci nemaju pojma da im se to vrzma po glavi. Žene žele pomirenja odmah nakon svađe. Žene žele iznenađenja. Žene žele da im njihovi muškarci pomognu čak i kad ne traže pomoć. Žene žele da pronađu srećnu, nasmijanu ljubav. Žene žele i da povrijede muškarce koje vole samo da bi bile sigurne koliko im znače.
Žene manje žele promjene od muškaraca, ali isto tako više žele da same budu promijenjene od strane muškaraca – načini me sretnijom, boljom, bogatijom, cijenjenijom nego što sam bila, nemoj da pretjeraš pa da te prevaziđem, i voljeću te najviše na svijetu. Žene žele da neko misli na njih i da budu toga 24 sata na dan svjesne. Žene žele da druge budu ljubomorne na njih zbog muškarca koga imaju, ali da same nemaju osjećaj suparništva.
Žene kad zaista vole žele dijete sa čovjekom sa kojim spavaju. Žene žele da ne budu zapostavljenje. Žene žele da ne budu upoređivane sa majkama, sestrama, bivšim djevojkama, sa bilo kojim drugim ženskim bićima na planeti (osim sa poznatim ljepoticama koje su nedodirljive i nisu opasnost po njihove muškarce).
U krevetu žene ne tragaju za pastuvom, maratoncem, latinskim ljubavnikom, niti su sklone mjerenju polnog organa kako se to, inače, misli. Ne, one žele da budu zadovoljene, da nakon seksa pogledaju same sebe u ogledalo i vide nešto što nisu vidjele ranije – mnogo seksepilniju, uzbudljiviju ženu koju je muškarac fizički obožavao. Žene žele da budu posebne, da budu zavedene.
Ne postoji muškarac koji bi posjedovao sve ono što žene žele od njega
Dame tragaju za takvim, ali na kraju ipak spuste prag tolerancije, odreknu se nekih želja bar za određeno vrijeme. Njihov najveći problem je što stalno očekuju da će se muškarci promijeniti na bolje, da će već sutra da promijene loše navike i da će se popraviti – ovo su najveće želje žena koje su u braku ili u dugim vezama. Mislim, definitivno, da nije problem u tome što muškarci ne mogu da ispune sve ženske zahtijeve već u tome što se ne pretvaraju da žele da ih ispune. Muškarci glume muškarce pred drugim muškarcima više nego što to rade pred ženama.
Kao zaključak, ne mogu ništa drugo da smislim osim činjenice da nam je teško udovoljiti. Ili lako… kašika sreće, topao krevet, nekoliko kocki materijalne stabilnosti, kriška komfora i slobode, litre povjerenja, zrno romantike i kvasac ljubavi da se napravi gusta i postojana smješa koja će vremenom rasti i zamajavati nas da ne želimo one želje koje nam naš muškarac nije u stanju ostvariti – to je recept koji će učiniti da žena bude zadovoljna čak i kad ne ostvari sve svoje snove.
