Poštedite me tih jajarskih, na kašičicu davanih, pipetom doziranih, sveopšteprisutnih ljubavi koje nisu ljubavi. Tih instant osjećaja sladostrašća koji samo mute svijest, rumene obraze i bubre međunožja. Tih takozvanih ljubavi sa rokom trajanja, uslovnim klauzulama i moranjima. Tih loše nacentriranih prioriteta kojima je samo ego referentna tačka a sve ostalo nebitno. Spasite me do pola shvaćenih definicija, napamet naučenih teorija i nedorečenih anamneza šta je ljubav a sve to bez ijednog dana prakse.
Jebeš sve te ljubavi koje te tjeraju da izgubiš svoje Ja, umjesto da ti pomažu kako da bolje spoznaš sebe, koje te zamaraju umjesto da ti daju snagu. Jebeš sve te ljubavi zbog kojih nisi od svega tebi znanog dizao ruke i makar na trenutke odlazio u nepoznato, u kojima nisi pronašao nešto dobro što nisi ni znao da možeš da imaš i ostao bez nečeg lošeg za šta si mislio da ga se nikada nećeš otarasiti.
Te mlake, na slaboj vatri podgrijavane i nezačinjene ljubavi treba preimenovati u zablude. Treba ih zvati pravim imenima pa makar se ljutile, busale i pravdale. One ljubavi koje su tuđim očekivanjima krojene, društvenim normama dirigovane, po maminim kriterijumima birane a po tatinim aršinima odobravane treba pustiti niz vodu. One ljubavi naviknute na sreću samo dok su pune sofre, novčanici i trbusi nisu nikad vozile zaustavnom trakom, nisu gledale kroz prste, nisu se spašavale u foto-finišu. One su sezonske, kao i tjeranje, grip i rasprodaje. Tad se vodi nagonima, obaraju na par dana s nogu i dolazi u obzir čak i ono što ti se ne sviđa. Samo jer je povoljno.
Brojim samo one ljubavi koje su znale da postoje i prije nego što su se desile, koje nisu čekale da se pravi pojave nego su one bile prave, koje nisu bile skrivene od svijeta nego su se kalile na vrelini. Samo one koje duboko vjeruju da će trajati zauvijek jer znaju da će svojom snagom nadživjeti fizičko postojanje svojih vlasnika. One koje za svaku patnju nađu lijek a za problem rješenje. Koje ne traže razloge da bi grlile, ljubile i milovale. Koje pretvaraju sve muke u spokoj, suze u osmijehe i najluđe perverzije u romantiku.
Ljubavi se ne čekaju, one se ne događaju iznebuha, iako ponekad tako izgleda. Samo oni koji nose ljubav u sebi umiju da je prepoznaju u drugima, zato kažu da čovjek privlači ono što zrači. Zato ne gubite vrijeme na čekanje da vidite tuđu ljubav da biste se usudili da pokažete svoju. Pokazujte je uvijek i svima ako ste sigurni u to da je napresušna, pa ćete onda takvu sličnu i naći. Budimo primjer onakvoj kakvu žeimo da osjetimo.
I ne bojte se ničeg. Oni koji vole imaju hrarosti za sve, pa su na sve i spremni. A oni koji su voljeni dobijaju snagu da se sa svime nose, zato i jeste sve moguće kad se dvoje vole. Zato ljubav mijenja svet. Nikada obrnuto.
Izvor: blogdan.rs
