Već od prvih koraka djecu nastojimo naučiti kako da u svijet zakorače na način koji će za njih biti siguran te ih podučiti primjerenom ponašanju i uvažavanju potreba drugih. U vremenu kada Internet više nego ikada prije postaje dijelom dječjih života, a granica između virtualnog i stvarnog života sve tanja, propuštamo li prilike da djecu na isti način usmjeravamo u njihovom ponašanju online.
Iako nam se često čini da djeca u novim tehnologijama plivaju mnogo bolje od nas odraslih, njihovo poznavanje načina korištenja novih tehnologija ne znači nužno da se njima znaju koristiti na siguran i odgovoran način.
Anonimnost, kao glavna značajka online komunikacije, sa sobom nosi mnoge zamke. Iako većina nas nikada ne bi pustila potpunog stranca u naš dom, na Internetu to činimo svakodnevno. Čak i kada se osoba predstavlja kao neko ko nam je poznat, često ne postoji način da budemo potpuno sigurni da se iza njenog lica ne krije neko drugi. Na taj način djeca u svoj život mogu pustiti i zlonamjerne osobe. Lažan osjećaj sigurnosti koju anonimnost pruža, osjećaj da ih niko ne može uhvatiti i odsustvo stvarnog kontakta s žrtvom razbuktavaju i ponašanja djece koja čine nasilje putem Interneta, a kod djece koja postanu žrtve mogu potaknuti dubok osjećaj bespomoćnosti.
Zabrane, praćenje ili usmjeravanje?
Kako bi zaštitili djecu od potencijalnih rizika koje Internet donosi, dio roditelja pribjegava zabranama provođenja vremena na Internetu. Međutim, u doba kada je mreža svugdje oko nas, djeca vrlo često nalaze druge načine da pristupe Internetu, čineći to tada mnogo nespremniji nego što bi bili da smo ih na to pripremali svojim vodstvom. Dječje prisustvo na Internetu donosi i mnoge pozitivne mogućnosti koje im na taj način uskraćujemo – druženje s dragim osobama koje su nam daleko, istraživanje naših interesa, učenje o temama koje nas zanimaju ili jednostavno opuštanje uz muziku koju volimo danas su zbog mogućnosti koje tehnologija pruža udaljeni tek jedan klik. Zbog velike uključenosti djece u online aktivnosti, zabrana korištenja Interneta može udaljiti dijete od njegovih vršnjaka i u “stvarnom” životu.
Širenje dječjih aktivnosti s igrališta u virtualni svijet sa sobom je donijelo nove izazove za djecu i njihove roditelje. Mnoga djeca rođena u ovom razdoblju već u djetinjstvu znaju više o korištenju suvremenih tehnologiju od svojih roditelja, međutim, uloga roditelja nije se potpuno promijenila. Kao što djecu učimo kako na siguran način prijeći cestu, isto im je vodstvo potrebno i u njihovi koracima u virtualnom svijetu. Ono čime ih vodimo naše je životno iskustvo, koje oni tek grade i stvaraju.
Brojna istraživanja pokazuju da je razgovor s djetetom o prikladnom korištenju Interneta mnogo učinkovitiji od samog nadgledanja i praćenja djetetovih aktivnosti online. Djeca se na taj način ne oslanjanju na roditelja ili ograničenja nametnuta računalnim programima, koji neće uvijek biti prisutni, već razvijaju vlastiti odgovoran stav.
Pravila o pravilima
Jednako kao i u drugim područjima, djeca najbolje prihvaćaju pravila čiju važnost razumiju.Stoga je važno razgovarati s djecom o tome od čega nas ova pravila zapravo štite i što se može dogoditi ako ih odlučimo prekršiti. Razgovarajte s djetetom o pravilima i uvažite njegove ideje. Pravila neka budu prilagođena djetetovoj dobi. Ukoliko želite, pravila zajedno s djetetom možete zapisati i držati blizu računala ili oblikovati neki oblik ugovora, koje će dijete obilježiti svojim potpisom ili simbolom.
U oblikovanju pravila, osim navika sigurnog korištenja Interneta, važno je naglasiti i ponašanje djeteta prema drugima, odnosno osvijestiti djetetu ponašanja koja nisu prihvatljiva jer mogu povrijediti druge osobe (npr. slanje neugodnih slika ili poruka, nagovaranje nekoga da se ne druži s tom osobom, otvaranje grupe u kojima ružno govore o toj osobi).
Ono što je od neprocjenjive važnosti vaša je podrška i pomoć djetetu u trenucima kada ste mu najpotrebniji. Stoga je razgovarajući o ovim pravilima jako važno naglasiti djetetu da vam se bez obzira na sve, uvijek može obratiti za pomoć ako se njemu počne događati nešto neugodno ili uznemirujuće čak i ako je učinio nešto protivno vašem dogovoru.
Slijede neka od važnih pravila koja često pronalaze svoje mjesto u preporukama stručnjaka.
Uvažavanje drugih
• Neću objavljivati niti slati nekome slike, snimke ili poruke koji bi mogli nekoga povrijediti. Ako mislim da bi neka poruka osobu povrijedila u stvarnom svijetu, neću je napisati niti putem Interneta.
• Ako vidim da se moji prijatelji na Internetu prema nekome ponašaju na neprimjeren način, neću u tome sudjelovati, nego ću to podijeliti s roditeljima ili drugom odraslom osobom.
• Ako se događa nešto što me uznemirava ili zbog čega se ne osjećam sigurno, reći ću to roditeljima ili drugoj odrasloj osobi u koju imam povjerenja. Ako mi neka osoba šalje poruke zbog koje se osjećam neugodno ili loše, neću odgovarati na njih – potražiti ću podršku roditelja ili druge odrasle osobi kojoj vjerujem.
Privatnost
• Neću dijeliti osobne podatke bez dozvole roditelja – primjerice, broj telefona, adresu ili bilo koju stvar koju ne bih ispričao strancu.
• Neću nikome davati lozinke koje koristim, čak ni najboljim prijateljima.
Sigurnost
• Neću objavljivati niti slati nekome putem privatnih poruka svoje slike za koje ne bih želio/ljela da ih vide moji roditelji, prijatelji, učitelji i druge osobe koje su mi važne. Neću objavljivati slike za koje moji roditelji misle da su neprimjerene.
• Zahtjeve za prijateljstvo ću prihvatiti samo ako osobu poznajem uživo i uvjeren/a sam da je to doista njen profil.
• Neću otići na susret s osobom koju sam upoznao ili upoznala putem Interneta jer to može biti opasno.
