Na društvenim mrežama najčešće vidimo predivne uspomene malih prinčeva i princeza – bebe su uvijek nasmiješene, djeca također. I gdje je tu zapravo realnost?
SVAKODNEVNO svjedočimo da je obiteljski život često haotičan, da se ponekad ne zna ko pije, ko plaća, ko sprema, ko razbacuje, no nekako smo navikli da se, pogotovo na društvenim mrežama, baš taj obiteljski život često pokazuje previše idiličnim. Ljudi objavljuju svakakve fotografije – predivne uspomene malih prinčeva i princeza zabavljenih nekom razvojnom igrom ili su opčinjeni krajolikom s putovanja, maženjem s ljubimcem. Bebe su na slikama uvijek nasmiješene, djeca također. I tek tu i tamo neko pokaže djelić realnosti – bebu koja vrišti, pelenaša koji prolijeva, mamu koja od umora ne liči na mamu… pa bi s obzirom na raritet takvih trenutaka neki laik bez djece mogao pomisliti da je život s djecom u pojedinim obiteljima stvarno grozan te da su takve fotografije ponekad možda stvaran dokaz da neki ljudi ne bi ni smjeli imati djecu. No, oni koji imaju djecu znaju da, koliko god se trudili održati iole normalnu, urednu sliku svog obiteljskog doma, uz nekoliko parova dječjih ručica to je veći dio dana najčešće nemoguća misija.
