Radio Kameleon i novi portal “Ženski.ba” realizatori su projekta, koji ima za cilj okupiti na jednom mjestu mnoge uspješne dame iz svih sfera javnog života. Riječ je o izboru za “Super ženu 2015”.
Predstavljamo vam prim. dr. Vericu Vukotić oftalmologa i predsjednicu Udruženja oboljelih od mulitple skleroze TK, još jednu od učesnica izbora za “Super ženu 2015”.
1. Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Moj put ka uspjehu je bio težak, kao i većini žena koje se samostalno probijaju na tom putu. Još je to teže u „muškom svijetu„ ali je zato i izazov veći. Ponekad mi moj put liči na nepregledne stepenice što se penju uvis, prepune zamki i prepreka, spotakneš se, padneš, želiš, ustaneš, nastaviš… možeš. Na kraju tih stepenica čekaju vrata uspjeha i onda se sav trud i odracanja nagrade. Oftalmolog sam i student prve generacije Medicinskog fakulteta u Tuzli. Sjećam se prvog dana, prvog uvodnog predavanja i rečenice prof. Ibre Pašića : „ Dobar doktor mora znati kucati na pisaćoj mašini, mora naučiti jahati konja i mora biti pjesnik.“ Mladost je nestrpljiva, mislila sam da sam pogriješila vrata. Svake godine moje ljekarske prakse me pratila ova rečenica i dobijala pravo značenje… Moraš stalno učiti, pratiti medicinska dostignuća, usvajati ih, stalno se edukovati, aktivno učestvovati sa svojim radovima. Moraš pronaći put do pacijenta ma kakve te prepreke čekaju i koliko je daleko. Moraš voliti svoj posao i prije svega čovjeka, naći vremena za razgovor, dati osmjeh, lijepu riječ, utjehu, saslušati. Rečenica prof. Pašića je obilježila moj put ljekara i mislim da sam ispunila sva tri uslova. A stepenica ima još, nastaviću put.”
2. Zašto volite svoj posao?
“Volim što sam ljekar. Volim što sam hirurg i nikada nisam ravnodušna prema svom poslu. Sa istom ljubavlju preko trideset godina radim vrlo odgovoran, delikatan ali prelijep posao i svaki pacijent mi je „najvažniji“ kad je na operacionom stolu, iako je iza mene hiljade operacija. Adrenalin je moj vječiti asistent. Zar ima išta ljepše od pogleda oka koje progleda? Volim svoje pacijente, razumijemo se, razgovaramo „pjesnici“ smo. Kažu da ponekad i pretjerujem, ali i dalje imam snage djeliti s njima i sreću i suze. Medicina je napredovala, juriša, sve je kompjuterizirano, previše papira i procedura, ali toplu riječ, razgovor i suosjećanje pacijentu ne možeš isprintati.”
3. Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“Vremena nikad dosta, što si stariji čini ti se sve ga je manje, ali pokušavam se dobro organizovati. Dani ponekada budu prekratki, ali tu je noć.”
4. Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Bez obzira što uživam u svom poslu on je i jako stresan, zato pokušavam nakon radnog vremena ne raditi ništa stresno, ponekad me opušta fizička aktivnost i kućni poslovi. Ipak, razgovori sa iskrenim prijateljima su najljepše sredstvo opuštanja.”
5. Vaša omiljena izreka?
“Često koristim izreke, čak i u neobaveznim razgovorima, nekako mi se čini da sva realnost života stane u rečenicu. Kad posustanem najdraža mi je: “Gdje ima volje ima i načina…“ Volim onu Andrićevu: ”Jadan je onaj ko mora nekoga poniziti da bi sebe uzdigao…“, zar ne odražava vrijeme u kome živimo?” Ipak, ona koja me uvijek prati: “Vid nije sve , ali šta je sve bez vida…”
6. Svima nam ponekad treba savjet… kome Vi idete po savjet?
“Uvijek sam tražila savjete od majke. Bila je tako pronicljiva i mudra, tako životno školovana. Izgubila sam je prije godinu i beskrajno mi nedostaje. Bila je moj neprikosnoveni autoritet i nepogrešiva u savjetima. Zar majka može drugačije?”
7. Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Nisam nikada morala birati između porodice i karijere, to je mnogo teže ženama sa djecom i ja im se divim. Možda sam propustila još neko stručno usavršavanje u inostranstvu, ali me bolest roditelja zadržala blizu njih i nikada se zbog toga ne kajem.”
8. Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Iskreno, osjetljiva sam na kritike , zar to nije ljudski, pogotovo ženski. Ipak godine i život čine svoje, više ne lupam glavom danima razmišljajući da li sam zaslužila kritiku. Sada samo gledam ko je kritičar.”
9. Mane kojih bi se riješila?
“Sigurno je da imam mane, vrlo sam sitničava što ponekad nervira moje prijatelje, ali sam u tome uporna i govorim im… skup sitnica čini savršenstvo, a savršenstvo nije sitnica. Voljela bih se riješiti cigareta, ali to mi je naprosto jedanaesti prst. Mana koje ne želim da se riješim je nepopravljiva romantičnost. Kažu mi da je to sada mana.”
10. Tri najvažnije stvari u životu?
“Zdravlje, zdravlje i zdravlje.”
11. Neostvarena želja?
“Danas je luksuz previše i želiti, u ovo teško vrijeme nezaposlenosti i niskog standarda, ponekad se i običnije želje učine nemoralnim. Mislim ipak da nas želje čine jačima i da ih moramo imati. Bila sam relativno skromna u svojim željama i pravilnim tempom sam ispunjavala jednu po jednu. Ima ih još i nisu materijalne.”
12. Spadate li u gurmanske tipove/ volite li jesti i kuhati?
“Volim jesti i jako volim kuhati.”
13. Vaše omiljeno jelo?
“Ne volim jesti leću, ne zbog profesije, nego zato što me umorila u ratnim godinama. Sve ostalo volim jesti, ali mi je omiljeno jelo crni rižoto sa morskim plodovima.”
14. Vaš omiljeni parfem?
“Euphoria Calvin Klein.”
15. Vaš mali beauty trik?
“Osmjeh.”
(Vaš zenski.ba)
