kolumna 10
Moj Bog je ljubav
Tu negdje, sa 23, zaključujem da ljudi malo u šta vjeruju danas. Ajde što ne vjeruju u tebe, Djeda Mraze, to mi je pretužno, mada sam se, pravo da ti kažem, i navikla. Tebi takvi ni ne trebaju. Nego, zamisli, oni ni u ljubav ne vjeruju! Pričaju da je ona moguć...
Read more →
Malo se volimo, pa se malo ne volimo – moj rodni grad i ja
Prvi put, svjetlo dana sam ugledala u tuzlanskoj bolnici i nakon sedam dana donijeli su me kući. U Banoviće. U Provinciju.
Prvi put sam koljena poderala na banovićkom asfaltu, prva slova naučila u „Mošinoj školi“. Cijeli svoj život, ako izostavimo ovih 7 da...
Read more →
Dragan Bjelogrlić: Pitanje moje kćerke na koje nisam imao odgovor
Zašto u siromašnom društvu najsiromašniji moraju biti profesori, ljekari, naučnici, umjetnici? Zašto se baš njima, koji su spremni da i u ovim nesrećnim okolnostima rade i kreiraju mikrosvijet koji bi generaciji moje kćerke dao nadu i podstrek, šalje poruk...
Read more →
Kad se okonča frizerska seansa – ja kući k'o nova! I duhom i tijelom!
Sasvim sam sigurna da svi imamo među svojim Facebook prijateljima ljude čije statuse obožavamo da čitamo. Jedva ih čekamo, kao što se nekada čekao novi broj Zabavnika ili romana u nastavcima.
Moja Facebook prijateljica čije statuse čitam u jednom dahu je di...
Read more →
Godina lude ženske
Prošle godine, baš negde u ovo januarsko vreme, pila sam vino, jela čips i verovala u ljubavi koje ne postoje. Nisam imala svoju srećnu Novu godinu u ponoć jer sam verovala u taj neki loš trip koji je, po nekoj mojoj uvrnutoj logici, trebalo da se nakon poljup...
Read more →
Dan za ljubav
Bilo je tačno sedam, subota. Dan za ljubav. Ljubav, kojoj nisu potrebni zagrljaji. Večernja haljina. Smoking. I držanje za ruke. Već samo pisma. Ona koja si ostavljao na stolu. Dok spavam. I odlazio, s tajnom pod nepcima. Govorio si: Oni koji vole, ne opraštaj...
Read more →
Kristina Gligorović: Put putuje Latifaga. O odlascima, dolascima i sijedima u kosi
Neke momente jednostavno ne možeš opisati. Samo ih preguraš, stisneš zube i nadaš se najboljem.
Putovanja
Za prve sijede u kosi moje majke zaslužna sam, naravno, ja. Ne ova sad, matora ja, već ona osamnaestogodišnjakinja koja je osamdeset i neke (..” j...
Read more →
Udala se mlada za stara
Para imaš, a čo'jeka nemaš. Ja u punoj snazi, moje tridesete, a on sa svojim partnerom Hansom samo o nakim „vohnunzima“ priča. Ne prilazi mi k'o ženi otkako je šezdeset napunio. Svaka moja priča s njim o toj temi završi s jednom na njemačkom i dvije na našem: ...
Read more →
Muškarci, naučite da cijenite žene!
Piše Sandra Todorović
Nemam mnogo prijateljica. I to je sasvim normalno u ovim godinama. Život i situacije su to ispravno prosijali u moju korist. Ove koje su mi ostale su sve što jedna žena može da poželi. Prostora za nove, divne, hrabre žene uvijek bilo i...
Read more →
Vedrana Rudan: Sreća je kad ti se živo j*** što starci od tebe očekuju
Kako mu godine idu bit ću sretna ako postane zaposlen.
Moja djeca nisu ispunila ništa od onoga što sam od njih očekivala. Kad su bila mala sina sam vodila na njemački, talijanski, nogomet, vaterpolo, tenis i šah. Kad je ona bila mala išla je na balet, r...
Read more →