Blogovi (10 posts found)
Jednom si mi rekao da jedva čekaš da ostarimo. Da li je to i najljepša moguća izjava ljubavi?
Postajem sve bolja i mirnija u tom iscrpljujućem čekanju neiscrpnih minuta, sati i dana u kojima mi je za broj veći krevet, trpezarijski sto i trosjed.
Čekam te, dok po Evropama putuješ i gradiš svoj život dignut iz pepela. Da, po Evropama. Znam ja ...
Read more →
I kad bi sva ljubav sa ovog svijeta nestala, biće je u Merlinovim pjesmama
01Znam i da voliš Merlina i vjerovatno ga slušaš trenutno.
Uporno ponavljaš istu rečenicu ... "Gdje smo sada mi, gdje su one riječi velike."
Sjećaš se sad da sam ti obećao da ću te voditi na koncert Dine Merlina i da će mi biti prvi put to...da idem.
"Ne ...
Read more →
Kupi karte za ljubav!
Petak veče.
-E, ćao, zvao me je.
-I, šta je bilo?
-Ništa, raskinuli smo.
-Stvarno? Šta ti je rekao?
-Da se nismo emotivno povezali i poslije neku priču o tome da on i ne može sada da ima bilo koga, ali to je nebitno, u prvoj rečenici je poenta.
...
Read more →
“Vjerujem u čuda, a ti kako hoćeš”
„Postoje samo dva načina da živiš: da živiš kao da ništa nije čudo ili da živiš kao da je sve čudo.“ (A. A.)
Možda je moja glava previše tvrda za ovaj svijet, a srce odviše meko, ali ja uvijek biram ovaj drugi način. Nije baš uvijek to pametno. Nije praktičn...
Read more →
Jutros sam davala krv i možda sam nekome prenijela tebe
Jutros sam davala krv
I možda sam nekom prenijela tebe,
Možda sam osudila druge
Da nikad u ljubav ne povjeruju
I prenijela te,
Poput bolesti,
Ako se već i sam nisi
Svojim odsustvom proširio.
Jutros sam naštinu
Mislila na tebe.
I m...
Read more →
Gradske cure uvijek furaju sa nekim drugim
Ložio sam se na nju duže vrijeme. Ali baš ono. Prava gradska riba. Prva gimnazija pa faks, bivša odbojkašica, visoka, mršava, rok fazon. Furala je rejbanke, one kroz koje ne možeš da vidiš oči već samo svoj odraz, svijetle farmerke, ponekada dugu kosu vezivala...
Read more →
Za bolje i nisi
– Neosporno je da te voli. – izjavila sam, potpuno uvjerena u to što govorim.
– Jeste? – čula sam tračak nade u njenom pitanju, koji je i dalje navijao za srećan završetak.
– I da mu trebaš. Više je nego evidentno da mu trebaš. – klimnula sam glavom.
...
Read more →
Dođi kad mi bude 65, da odmorim oči na tebi
Kad mi bude šezdeset pet, prođi slučajno mojom ulicom.
Ja ću odmarati u svojoj vrtnoj ljuljački, ti ćeš mi naboranom rukom mahnuti s prilaza.
“Gdje je?”, pitat ćeš. “Unutra. Ispred preglasno pojačanog televizora”, odgovorit ću mirno.
Dođi mi na prilaz, onda...
Read more →
Oduvijek sam maštala da budem majka troje djece (1.dio)
"Kad porastem i ja ću da se udam i da imam djecu", rečenica je koju izgovori skoro svaka malena djevojčica. I ja sam pripadala toj grupi. Oduvijek sam maštala da budem majka troje djece, i to isključivo dva dječaka i jedne djevojčice.
Piše: Zineta Mutapčić
I...
Read more →
U zagrljaju njih dvojice
Život je nepredvidiv. Svaka čast planiranju i dogovaranju, ali tek kad mi se dese neplanirane stvari, spontano, bez najave, onda se suočim s tim nekako jače.
Jer im se nisam nadala.
Jer ih nisam očekivala.
Želja je oduvijek tu negdje bila prisutna. Po...
Read more →