Alma Dizdarević Mešković rođena je 06.03.1977. godine u Erlangenu, Njemačka. Završila je Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli.
Članica je Europske asocijacije za intervenciju u ranom djetinjstvu Eurlyaid – The European Association on Early Childhood Intervention (EAECI). Osnivač je i član Upravnog odbora Udruženja za ljudska prava i socijalnu inkluziju Soci, te član Specijalne Olimpijade BiH. Montessori pedagog je i članUdruženja Montessori praktičara i edukatora u BiH. Osnivač je PPU Montessori IQ Kutak u Tuzli. Autor je i koordinator preko 15 domaćih i stranih projekata. Autor je 11 knjiga i preko 60 članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima.
Doktor je društvenih nauka iz područja Intelektualne teškoće. Zvanje docenta ostvarila je 2009.godine na Univerzitetu u Tuzli i 2010. godine na Univerzitetu u Sarajevu. 2014. godine dobila je zvanje vanrednog profesora Specijalne edukacije i rehabilitacije.Voditelj je Katedre za Intelektualne teškoće Odsjeka Specijalna edukacija i rehabilitacija. Osnivač je i koordinator Ureda za podršku studentima sa posebnim potrebama na Univerzitetu u Tuzli od 2013 godine. Autor i institucionalni voditelj tri nacionalna strateška projekta u području visokog obrazovanja koja su finansirana od strane Europske komisije u iznosu od 2.5 miliona eura.
O čemu smo razgovarali sa fascinantnom Almom pročitajte u nastavku.
- Kada ste shvatili da će ovo biti vaš poziv..?
Cijelog svog života sam znala da će moj poziv biti usmjeren na pomaganje drugima. Nekako i moje srednjoškolsko obrazovanje je upućivalo na to. Međutim, s obzirom da pripadam jednoj turbulentnoj generaciji koja je doživjela rat sa 16 godina, nekako se sve počelo mijenjati u tom period, tako da poslije gubitka dvije drugarice iz školske klupe u III razredu srednje škole 25.05.1995 godine, te dani praktične nastave na UKC-a, zauvijek su me označili i odredili moj životni poziv, koji je spoj humanizma i brige o ljudima s jedne strane, i pedagogije i rehabilitacije s druge strane.Biti specijalni edukator-rehabilitator je čast i zadovoljstvo, naročito kada shvatite cjelokupan značaj ovog poziva, koji na žalost u našoj zemlji i nije tako cijenjen kao vani.
- Zašto volite svoj posao?
Moja karijera je krenula baš onako kako bih je poželjela svakom od volontiranja, preko rada u školi, pa do univerzitetske karijere. 5 godina, koliko sam provela u učionici sa djecom sa intelektualnim i razvojnim teškoćama me je u potpuno označilo i dalo smjer mog djelovanja, a to je borba za prava jedne cijele populacije koja u našem društvu je dvostruko stigmatizirana. Moj današnji posao je jako kreativan, dinamičan i neprestana borba između predavanja istudenata, naučno istraživačkog rada, te praktičnog rada sa djecom sa teškoćama. Iako sam jako ponosna na sve ono sto sam do sada ostvarila, često volim reći da sam na početku svog stvaranja.
- Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
Bude dana kada su dovoljno dugi, ali zaista bude i dana kada se ne stiže i bude se pod stresom. Pošto sam poznata po tome da volim organiziranost, uvijek imam planove za narednih 6 mjeseci, tako da uz dobru organizaciju i podršku okoline uspijem prevazići sve izazove koji mi stoje na putu. Samo od oktobra do danas uz svoje saradnikesam predala 8 aplikacija na posljednji Erasmus plus poziv Europske komisije koji se tiču tema preko visokog obrazovanja, do predškolskog obrazovanja, mladih i sporta vezano za osobe sa intelektualnim teškoćama, tako da su mi dani bili prekratki. Ali kada uz dobar tim ljudi napokon uspijete sve okupiti iorganiziratii poslati projektni prijedlog u ime 15-tak partnera osjećaj je prelijep iznate da vrijedi sve sto radite.
- Kako se nosite sa negativnim komentarima i kritikama?
Kritika je ponekad potrebna i može biti pozitivna, i pokretač da budete još bolji. Niko nije savršen i ne postoji osoba koja sve zna. Jasam otvorena za saradnju i kritike ukoliko su naravno konstruktivne. Na negativne komentare se ne osvrćem i često svojim suradnicima kažem ako imaju mi nešto reći negativno o meni da mi ne govore. Sve što bi moglo narušiti moj unutrašnji mir iinspiraciju ne želim blizu sebe.
- Svima nam ponekad zatreba savjet.. kome vi idete po savjet?
Jednoj Super ženi, hahaha. Rijetko koga pitam za mišljenje i savjet, jer na kraju uvijek vi morate biti odgovorni za odluku koju donosite. Jedina osoba kojoj idem po savjet je moja prijateljica kojoj se divim u svakom pogledu i čije iskustvo često zna “spustiti” moje lepršave i često pogrešno shvaćanje stvari oko mene, jer često gledam kroz ružičaste naočare svijet oko sebe, u kome barem jedan dobar dio ljudi nije dobronamjeran. Druga osoba je naravno moja mama koja zaista je svaki put rekla istinu koja mi se često nije sviđala pa smo često bile ili smo u konfliktu. Ona me najbolje zna spustiti na zemlju i dan danas.
- Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Ne, nisam niti to može biti uopšte opcija. To su dvije potpuno različite stvari koje itekako mogu ići jedna uz drugu. Ne podržavam tu opciju, jer i karijera koju volim, te moja porodica, a naročito moj sin, su dvije stvari koje me u potpunosti određuju. Bude dana kada zaista jedno od tog dvoje trpi. Mislim da bih slagala kada bih rekla drugačije, ali svaka žena vjerujem da prolazi kroz isto i često biva prinuđena da manerviše sa različitim ulogama vrlo uspješno.
- Šta Vas čini sretnom?
Male i velike stvari. Cvrkut ptica ujutro, miris kafe, osmijeh mog sina, putovanja, nova znanja. Puno stvari me čini sretnom, ali i nesretnom. Jako sam tužna danas kada vidim kolone migranata kako prolaze našim gradom i kako smo bešćutni. Kao da nas se ne tiče. Ne znam kako smo danas postali manje ljudi.
- Šta za Vas predstavlja ljubav?
Ljubav smo mi. Mi je prenosimo i širimo. Ljubav bi trebala biti naš način života, što je jako teško ostvariti u današnjem vremenu. Ljubav je kada pomognete djetetu da samostalno uradi nešto, ljubav je kada pružite ruku i učinite nešto dobro. Ljubav je kada mijenjate svoju okolinu na bolje. Ljubav je lojalnost prema nekome. Ljubav smo mi. Koliko dajemo ljubavi toliko je i primamo.
- Kako definišete uspjeh?
Uspjeh je kada se dobro osjećate u svojoj koži i kada vam je lijepo u tome što radite, živite i volite. Uspjeh je kada svako jutro ustanite iz kreveta i pogledate se u ogledalo i sebi kažete da niste nikome nanijeli neko zlo. Uspjeh je kada se znate izdići iznad svega iprevazići sve prepreke na koje nailazite. Uspjeh je kada ste u miru sa sobom. Pogotovu danas kada je to zaista teško postići.
- Kad kažete „super žena“ na kakvu ženu pomislite?
Sve žene su po meni super žene. Svaka od nas pokušava biti najbolja verzija sebe. Iako sam svjedok da je žena ženi često vuk, ipak želim vjerovati da ima nas žena koje podržavamojednu drugu, radujemo se tuđem uspjehu kao svom, podržavamo se i čuvamo leđa jedna drugoj. Na sreću, imam priliku da surađujemi prenosim svoje iskustvo mladim ženama koje su meni poticaj da radim još više i bolje, i one su za mene super žene.
