Prošla priča o probiračicama pokrenula je još puno dodatnih pitanja i neke moje čitateljice kažu da su dobile status stare cure, a nije da ne žele da imaju nekoga. Ovo je dio jedne priče iz mog inboxa:
„Nije baš da želim biti sama, htjela bih imati nekoga pored sebe, ali takav neko, nikako da se pojavi. Nije to ni zbog mojih kriterija. Ono, nije da ih nemam, ali, jednostavno, muškarci me se klone. Istina je da sam uspješna i sve mislim da se muškarci, ipak, boje pametnih žena.“
Dakle, drage moje žene! Da razjasnimo jednu stvar za sva vremena!
Muškarci se boje pametnih žena. Istina. Ali, samo neki muškarci, odnosno oni muškarci koji nemaju dovoljno samopoštovanja i samopouzdanja. Takvi muškarci pate od kompleksa više vrijednosti, a zapravo, dobro znaju ko su. Stoga, takvi muškarci ne prilaze pametnim ženama, jer će ih ove brzo provaliti. Na poslijetku, pametna žena i ne treba takvog muškarca, pa, ako joj kojim čudom i priđe ovakav muškarac, ona mu ne daje nikakvog izgleda.
S druge strane, samosvjesni muškarci odlično znaju svoju poziciju. Oni su zanimljivi sagovornici, dobri slušaoci i, najčešće, imaju razvijen smisao za humor.
Super, ali gdje rastu ovakvi muškarci?
Možda ćete se iznenaditi ako kažem da rastu čak i u mojoj mahali, ali, prije nego što vidimo, gdje ih možemo ubrati, hajde da se prvo pozabavimo nama samima. Ženama.
Šta to, dakle, mi, žene, tražimo, pa ne možemo da nađemo?
Voljele bismo da je romantičan, nježan, da nam umije čitati misli, da ne odustaje kada kažemo da nećemo, da nam ugađa, da je pametan, sposoban, ambiciozan, iskren, odan i da nas voli.
„Tražim samo nekoga ko je normalan, ali, i takvi su rijetki. Izgleda, danas je stvarno teško naći običnog i normalnog muškarca.“
Prije izvjesnog vremena imala sam klijenticu u terapijskom procesu koja se, takođe, žalila da nema muškarca za nju. Istina, bila je izuzetno lijepa, atraktivna i pametna, a svojih 40 je nosila kao da ima deset manje. Međutim, kad god bi došla na terapiju, stalno je bila nečim nezadovoljna. Te nema gdje parkirati auto, te joj je prevruće, te ne voli glupe mačke, te joj moja vrata strašno smetaju jer škripe… Dakle, za sve je imala prigovor. Naposlijetku, htjela je napustiti terapiju, jer, kako je rekla nije ništa dobila. Rekla je da nije zadovoljna mojom stručnošću i da će potražiti nekoga drugog, Ali, svo vrijeme, dok je trajao terapijski proces, a tada je već dolazila sedam mjeseci, nije se pomakla s mjesta. Ništa nije davala. Stalno sam je vraćala u sadašnji trenutak i na razgovor o tome šta se dešava između nas dvije i šta ona misli da bih joj ja mogla pružiti, a ne pružam… Međutim, ostala je zatvorena za bilo kakvu bliskiju komunikaciju. Sve dok jednom nije počela da plače. Kada sam rekla da mi je danas puno bliža nego inače, okomila se na mene i rekla kako sam bezosjećajna i kako, zapravo, volim to što je ona u suzama i što je tužna.
„Danas pokazuješ svoje emocije. Tvoje suze govore da si tužna, a s druge strane govore da mi vjeruješ, jer svoju tugu možeš podijeliti sa mnom. Ja sam tu da ti pomognem i stalo mi je da ti pomognem, ali treba da mi dozvoliš da ti budem od pomoći“, rekla sam.
Poslije smo još dosta seansi razgovarale o tome, a tada su je najviše pogodile moje riječi, posebno one kada sam rekla da mi je stalo do nje. Pitala se kako to da mi je stalo do nje, kad njoj nije stalo do mene?
I to je bio preokret u cijelom terapijskom procesu.
Zato vas pitam, drage moje žene: kako možete tražiti ono što same nemate? Ili imate, a ne nudite? Ili ne pokazujete?
Ako hoćete ljubav – budite ljubav, jer, ljubavi se ljubav raduje. Otvorite svoje srce i dajte najbolje od sebe. Bez straha, jer jake ste i hrabre. Pa, pokažite to. Nemojte biti hrabre samo na jeziku i nemojte očekivati da vas vole. Jer, takve žene, pametne, samosvjesne, ambiciozne, lijepe, uspješne… ne čekaju da ih vole. Takve žene same vole. Vole što su žene, vole što su divne, vole što su empatične, vole što umiju da slušaju, čak i kad im pričaju o besmislenim vremenskim (ne)prilikama, vole što sa osmjehom pokazuju svoju dobru stranu, vole što pružaju nadu… One vole što vole. I ne brinu se zbog budućnosti, ne brinu se čak i ako budu ostavljene. Jer, one znaju da onaj, koji ih osavi, i nije vrijedan biti dio njihova života i da je samo on na gubitku. Jer, žene su to, a one su, jednostavno, takve. Satkane od ljubavi.
Autorica: Vahida Djedović
