Birala sam da budem sa ljudima koji me drže na dnu, u vezama koje guše moje postojanje.
Bila sam tiha. Bila sam uplašena da me niko neće razumjeti. Plašila sam se da će me osuditi. Plašila sam se da ću biti etiketirana.
Čitav život sam igrala na sigurno. Sve dok sigurni raj koji sam kreirala nije postao lični pakao i podsjećao me ko sam zapravo.
Ko sam zapravo ja koja živi iza maske napravljenje od straha.
Većinu vremena poistovjećivala sam se sa stvarima zbog kojih sam imala nisko mišljenje o sebi. Poistovjetila sam se sa svojom depresijom, anksioznošću. Poistovjetila sam se sa svojim bolestima, sa svojom sramežljivošću. Identifikovala sam sebe kao osobu koja ima poremećaj u ishrani. Poistovjetila sam se sa činjenicom da sam depresivna, nesrećna i da mrzim sebe.
Toliko sam se poistovjetila sa mnogim negativnim mislima da sam došla u situaciju da ne mogu sebe ubijediti ni u jednu pozitivnu osobinu mene same. Sada sam toliko zahvalna na trenutku kada sam sav svoj mrak morala izbaciti na površinu.
Proces iscjeljena duše i rasta nije ni malo lagan. Ali jednom kad iskreno kreneš, ne staješ, i on raste. Shvatiš da ti nisi svoja dijagnoza, nisi svoja trauma, nisi svoja prošlost, ništa od toga ti nisi. Ti si savršen/a. Baš takava kakva jesi. Jedina stvar koju trebaš promjeniti je uvjerenje da nisi apsolutno savršen u ovom trenutku.
Jednom sam napisala u svoj dnevnik: „Jedina greška je što mnogi misle da tijelo mora biti savršeno kako bi bilo voljeno.“ I kako bi vam bilo da vam kažem da su mi trebale godine kako bih shvatila da ljepota nije definisana veličinom. Ja možda nisam potpuno izliječena, možda još nisam potpuno ni mudra. Ja sam još uvijek na svom putu. Ono što je bitno jeste da se uvijek pomičem naprijed.
Ponavljaj za mnom:
Moje tijelo nije pogrešno, previše ružno, preveliko ili pretanko, previše blijedo ili previše tamno, previše slomljeno ili previše jako. Drago moje tijelo, ti nikada nisi bilo problem. Nema ništa pogrešno u vezi s tobom. Nema ništa pogrešno u vezi s tvojom veličinom, u vezi sa tvojim oblinama, tvojim ožiljcima, tvojim manama, u vezi sa tvojim strijama. Nije tvoj posao da izgledaš kao ljudi u novinama. Ti si već sada dovoljno dobro i lijepo.
Najvažnija vježba za vaše tijelo (a i um) je da postanete njegov prijatelj. Svaki dan kada ustanete, kada ste u kontaktu sa hranom, kada se idete kupati, recite svom tijelu:
Cijeli sam život čekala da ti ovo kažem, ali ja želim biti tvoj prijatelj.
Razgovarati možemo i u našoj Facebook grupi Moje tijelo – moje prijatelj, kao i na Instagramu.
Napomena:
Body art: Dragana Bajić
Sve fotografije: Mladen Melnik (Mmmmm Photography)
Piše: Dajana Janković / lolamagazin.com
