Mama je željela razveseliti sinčića pa mu je dopustila da u trgovini odabere bilo koju igračku. Njegov odabir je kod druge mušterije izazvao negodovanje.
„Dječaci se igraju s autićima i pištoljima, a ne s lutkama ili čak make-upom!“ Takvi klišeji su zastarjeli ali opet dovoljno zastupljeni – toliko da se djeca ne mogu igrati sa stvarima koje im pričinjavaju zadovoljstvo.
Hm, pri tome je loše da se dječaci igraju s lutkama, a cure se mogu igrati s autićima? Ili? To danas ne bi trebao biti problem, ali…
Mlada majka, Rheann MacLaren iz Glenrothesa u Velikoj Britaniji, doživjela je predrasude na vlastitoj koži – kad je njenom sinu Harryu nepoznata žena očitala „bukvicu“ u trgovini s igračkama. Dječak si je mogao doabrati koju god želi igračku, a on je odabrao ružičasto-crvenkasta kolica za lutke. Njegov izbor nije se svidio drugoj mušteriji, koja se bezobrazno umiješala i pozvala dječaka na stranu: „Oh, pa to ne želiš. To je za curice, a ne za dječake! Ružičasto je i bebasto. Imaš tamo preko autiće i dinosauruse. Zašto želiš ovu igračku za curice?“, citirala je Rheann dotičnu gospođu na svojem Facebook postu.
Mlada žena htjela je zaštiti svog sina od uleta nepoznate dosadnjakovičke, ali maleni joj je jednostavno odgovorio: „Zato jer mi se sviđa!“ Taj je post dirnuo mnoge: jer je kao majka apsolutno podržala svog sina te mu dopušta slobodu.
„Mušteriji u trgovini s igračkama“, piše Rheann u svom postu:
„Jučer sam vidjela kako promatraš mene i mog sina. Vidjela sam kako buljiš u njega kad je odabrao ružičasta kolica za lutke i veselo ih gurao iz trgovine. Vidjela sam kako si namrštila čelo zbog djeteta koji se raduj igrački. Dobro sam čula kako mu prigovaraš zbog odabira igračke.
‘Oh, pa to ne želiš. To je za curice, a ne za dječake! Ružičasto je i bebasto. Imaš tamo preko autiće i dinosauruse. Zašto želiš ovu igračku za curice?’
Mislila si da imaš pravo nešto tako reći djetetu kojeg ne poznaješ i prvi put ga vidiš. Malo mi je nedostajalo da dođem do tebe i kažem ti da nemaš pravo na kritike i predrasude – ali preduhitrio me moj sin. Njegov odgovor bio je puno bolji od mojeg: ‘Jer mi se sviđa.’
To je tako jednostavno. Ne radi se o boji, marki ili izgledu… Radi se o tome da je to vidjelo moje dijete i da ga zabavlja igrati se s tom igračkom.
Gurao je kolica cijelim putem kući i bio je tako ponosan na svoju novu igračku. Rekao mi je kako će unutra staviti lutku te otići u trgovinu kupiti mlijeko. Da, strašno, strava i užas – moj sin ima i lutku. Njegove omiljene igračke su njegov auto, njegov kamion, njegov autobus… Voli i dinosauruse i čudovišta i rado se s njima igra vani u blatu.
Ali, ponekad se igra i sa svojom lutkom i kolicima, igra se i s kuhinjom za lutke te glača lutkinu odjeću, voli ružičaste stvari te voli gledati kako se šminkam.
Brinem li se zbog toga? Ni najmanje. Moje dijete će odrasti u svestranu i tolerantnu osobu, nekoga tko nikad nije osjećao pritisak niti bio ukalupljen u neku klišeiziranu ulogu.
Nadam se da si vidjela koliko je bio sretan kad je s ružičastim kolicima napuštao trgovinu – i nadam se da ćeš dvaput razmisliti prije nego takvo što kažeš tuđem djetetu.“
Skidamo šešir, Rheann! Nismo baš sigurne kako bismo reagirale u takvoj situacije – možda baš kao i ti…
