Započela bih nekim citatom o prijateljstvu, ali čini mi se da nijedan ne može dovoljno sažeti sve ono što osjećam i doživljavam sa svojim prijateljicama. Bilo je tu jako puno poznanstava, druženja, međusobnih obećavanja, ali samo onih nekoliko je preživjelo udaljenost, zatišja, probleme i nastavilo tamo gdje je nekad stalo.
Piše: Zineta Mutapčić
A za takva prijateljstva mogu da garantujem da će trajati dok nas ima. Interesantno je da sva ta prijateljstva nisu ona u kojima svakodnevno ispijate zajedničke kafe, provodite groznice subotnje večeri, s kojima se morate čuti svaki dan da se ne bi izgubila ta nit. Moje prave prijateljice, a na prste ih mogu izbrojati imaju svoje živote, sa svojim partnerima, poslovima, karijerama, drugim prijateljicama, ali one kao i ja znaju da negdje na drugoj strani postoji ta osoba koja je tu na ovaj ili onaj način, koja pomogne ili finansijski, ili uslugom, ili savjetom, ili slušanjem, ili šalom, ili na bilo koji drugi način, bez da očekuje išta zauzvrat.
Ja ne znam koliko sam ja njima pružila i koliko im pružam, ali znam da svaki razgovor s njima, svaka kafa i čavrljanje ili dopisivanje su bez imalo ustezanja, glume, opravdanja, napetosti, javljanja radi reda i onih neugodnih šutnji. Znamo se ne čuti i ne vidjeti danima i mjesecima, pa jednostavno nastavimo kao da smo jučer se razišle. Znamo se jedna drugoj javiti samo kad negdje zapne i trebamo neku pomoć, a da uopšte ne zamjerimo što je to tako. Znamo bubnuti gluposti jedna pred drugom koju ne bi ni pas s maslom pojeo, što bi se reklo, a da se pogrešno ne shvatimo. Znamo zbog partnera ili drugih razloga zapostaviti jedna drugu na izvjesno vrijeme, pa ne zamjerimo, jer svaka od nas je pravila pogrešne izbore i pogrešne korake pa razumijemo.
O, znamo štošta napraviti.
Ali je najslađe u svemu što nas ništa jedne od druge ne začudi niti iznenadi. Jednostavno prihvatamo da svaka od nas ima svoje momente ludosti, potrebe za tišinom, za drugim ljudima i okolnostima. I ta sigurnost i povjerenje koju imamo jedna u drugu je upravo spona koja nas veže i čini prijateljicama. I sve moje prijateljice se međusobno poznaju. Rijetko koja, možda čak ni jedna se ne druže jedna s drugom, i skroz smo različite. Ali sa svakom od njih imam tu neku zajedničku koja nas spaja i čini onim što jesmo.
Drage moje, a znam da će se svaka od vas prepoznati u ovom tekstu, ne znam da li sam ili ću ja ikada za vas biti ono što ste vi za mene i da li ću ikada imati priliku da tu budem za vas onako kako ste vi bile uz mene, ali znam da sam prava sretnica što svaku od vas poznajem i što mi vraćate vjeru u bolje sutra! Hvala vam!!!!
